Gost pete tribine iz ciklusa vezanih uz hrvatske iseljenike posljednji je muški potomak slavne obitelji Mažuranić. Njegov je prapradjed bio hrvatski ban i književnik Ivan Mažuranić, a sestra njegova djeda Ivana Brlić Mažuranić

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu održat će u četvrtak, 6. studenoga u podne, u sklopu Zbirke inozemne Croatice petu iz ciklusa tribina vezanih uz hrvatske iseljenike. Voditeljica tribine je Željka Lovrenčić, ujedno i voditeljica Zbirke inozemne Croatice.
Gost je Teodoro Darko Mažuranić, posljednji muški potomak slavne obitelji Mažuranić. Njegov je prapradjed bio hrvatski ban i književnik Ivan Mažuranić, a sestra njegova djeda Ivana Brlić Mažuranić.
Na tribini će se razgovarati o povijesti slavne obitelji Mažuranić, o roditeljima Teodora Darka – Božidaru Fedoru i Ireni, njihovome odlasku u Argentinu, životu u toj zemlji, našim iseljenicima u Argentini te povratku obitelji u Hrvatsku.
Svi koji budu sudjelovali na tribini imat će priliku gostu postavljati pitanja.

Teodoro Darko Mažuranić, prapraunuk bana Ivana Mažuranića, rođen je 1949. u pokrajini Buenos Aires u Argentini. Njegovi su roditelji emigrirali u tu južnoameričku zemlju sredinom 1947. kao politički iseljenici. Poslije im se pridružio i Teodorov djed, brat spisateljice Ivane Brlić Mažuranić.
Pohađao je osnovnu i srednju školu u mjestu Banfield, u pokrajini Buenos Aires, a fakultet elektrotehnike u Buenos Airesu. Nakon nekoliko završenih godina fakulteta zapošljava se u poznatoj argentinskoj tvrtki EMA, gdje radi kao projektant elektromehaničkih sklopova i razvodnih ormara za visoki napon, sve do svojega konačnog preseljenja u Hrvatsku.
Odmalena je bio član hrvatskih emigrantskih organizacija, čija je svrha bila upoznavanje argentinske javnosti s hrvatskim težnjama, kulturom i folklorom.
Od 1966. do 1971. mlađe je naraštaje podučavao hrvatski jezik i povijest u sklopu tečaja hrvatskoga jezika i povijesti u Hurlinghamu, u zavodu Kardinal Stepinac. Također, tijekom dvadeset i pet godina (1970. – 1995.) pri župi sv. Nikole Tavelića vodio je tamburaški zbor Bosna, koji je utemeljio i s kojim je nastupao po cijeloj Argentini. Zbor djeluje i danas s novim članovima. Dvadeset je godina bio član pjevačkoga zbora Jadran.
Za vrijeme Domovinskoga rata, u argentinskome dnevnom tisku objavio je mnogo članaka, braneći Hrvatsku. Na poziv hrvatske vlade, s reporterima argentinske državne televizije obilazio je područja obuhvaćena ratom i prevodio izjave stanovnika i prognanika. Za njegov rodoljubni rad 1996. godine predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom hrvatskoga pletera. Iste se godine trajno zapošljava u Hrvatskoj i vraća se s roditeljima u domovinu.
Govori španjolski, hrvatski, engleski, ruski i talijanski jezik. Aktivno se bavi prevođenjem i slikarstvom. Zajedno sa svojim ocem i djedom, suautor je još neobjavljene knjige Argentina, životni put jedne zemlje novoga svijeta.
Bio je dopredsjednik Hrvatsko-argentinskoga kulturnog društva u Zagrebu.
(NSK)