Prvi put se predstavlja hrvatski autobiografski korpus četrdesetak monografski publiciranih sjećanja i dnevnika nižih austro-ugarskih časnika i vojnika, od istaknutih pojedinaca poput Vladka Mačeka, Josipa Broza i Georga von Trappa do onih manje poznatih

Prvom svjetskom ratu uglavnom se u nas pristupa iz političke perspektive, dok su njegove socijalne, kulturne i vojnopovijesne sastavnice uvelike zanemarene. Studija ‘Tamna strana Marsa’ Filipa Hameršaka zamišljena je kao kritički uvod u najnovije britanske, američke, francuske i njemačke pristupe vojnoj, socijalnoj i kulturalnoj povijesti, u onoj mjeri u kojoj se oni tiču Prvoga svjetskoga rata i autobiografije kao povijesnoga izvora, ali i kao prilog bitno drukčijoj recepciji Prvoga svjetskoga rata na hrvatskim i bivšim jugoslavenskim prostorima, od znanosti i publicistike do umjetnosti i kulture sjećanja uopće.
U Tamnoj strani Marsa se prvi put predstavlja relevantan hrvatski autobiografski korpus – četrdesetak monografski publiciranih sjećanja (manjim dijelom i dnevnika) nižih austro-ugarskih časnika, dočasnika i vojnika, u rasponu od istaknutih pojedinaca poput Vladka Mačeka, Josipa Broza i Georga von Trappa do onih manje poznatih pa i zaboravljenih ( Mirko Livadić, braća Turkalj, Juraj Oršić) i njihova krajnje raznolika svjetonazorska, ideološka i politička stajališta, koja se međutim nerijetko pokazuju tek kao vršak složenoga motivacijskoga sustava. Njihov se subjektivitet stoga nastoji dublje raščlaniti, uzimajući u obzir brojna iskazana proturječja, kao i zbiljnost stresnih iskustava gladi, umora, hladnoće, životne opasnosti i obiteljske separacije. Odlazak i povratak, pobjeda i pogibija, strah i junaštvo, suosjećanje i surovost, vjera i skepsa, seksualnost, alkohol i ludilo, naposljetku čitanje i pisanje daljnji su orijentiri preko kojih se hrvatski doživljaj Prvoga svjetskoga rata nastoji usporediti s doživljajem inih ratova i kulturnih korpusa.
Filip Hameršak rođen je 1975. u Zagrebu, gdje je završio II. opću gimnaziju te diplomirao na Filozofskom (prof. filozofije i komparativne književnosti) i Pravnom fakultetu. Na Filozofskom je fakultetu u Zagrebu 2013. obranio je doktorski rad Hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat.
Od 2001. radio je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, pretežno u Hrvatskom biografskom leksikonu. Od 2010. zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Katedri za povijest hrvatskoga prava i države, trenutačno kao viši asistent. Objavio je niz znanstvenih radova i osvrta u brojnim časopisima. Izvan dviju matičnih ustanova bio je 2009–10. član uredništva Hrvatske revije Matice hrvatske, a od 2013. član je uredništva časopisa Pilar Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar.
Od 2010. član upravnoga odbora Društva za hrvatsku povjesnicu, od 2012. potpredsjednik Inicijativnoga odbora za obilježavanje 100-godišnjice Prvoga svjetskoga rata ustrojenoga pod okriljem Hrvatskoga instituta za povijest, u kojem je svojstvu odlukom Vlade Republike Hrvatske 2013. imenovan u državno Povjerenstvo za koordinaciju obilježavanja Stogodišnjice Prvoga svjetskog rata, a odlukom Hrvatskoga sabora od te je godine i član upravnoga vijeća Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra Domovinskog rata.
Promocija njegove knjige održava se 4. ožujka u 18,00 sati u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
(Jutarnji list)