Ugledni član CAA preminuo je u Torontu, u 83. godini života, nakon gotovo 50 godina boravka u Kanadi

Odlaskom ing. Vlade Petranovića sigurno će se u hrvatskom kulturnom životu Ontarija, posebno Toronta osjetiti velika praznina. S tugom saznasmo da je preminuo 5. travnja 2017. u Torontu, u 83. godini života i nakon gotovo 50 godina boravka u tuđini, u Kanadi.

Vlado Petranović rođen je u Bjelovaru 4. studenoga 1934. godine. Stekao je diplomu kemijskog inženjera 1959. na Sveučilištu u Zagrebu, nakon čega se zaposlio u OKI-ju gdje je upoznao svoju suprugu i životnu družicu Miru. U toj kompaniji ostaje do 1968. kad dolazi u Toronto, gdje nastavlja studij i postiže magisterij iz kemije na Torontskom sveučilištu , a magistarska radnja je glasila Chemical Analysis of some activated sludges. Studij i upotpune tog studija u Kanadi usmjerit će Petranovićev profesionalni put, no paralelno s poslovima čitavo vrijeme će biti djelatan u hrvatskom kulturnom životu u Kanadi. U Novoj Škotskoj se zapošljava kod General Electric, Heavywater Plant, u mjestu Port Hawkesbury, gdje ostaje do 1970. godine, kad preseljava u Toronto i nastavlja radom kao kemijski inženjer.

Vlado Petranović bio je tipični primjer stručnjaka inženjera sa živim interesom za humanističke znanosti. Bio je veoma aktivan član udruženja bivših studenata Zagrebačkog sveučilišta AMCA, a posebno je kao osnivač Torontskog odjela („Chapter Toronto“) Hrvatske akademije Amerike i spiritus movens njenih kanadskih djelatnosti. Glavni je inicijator i organizator CAA simpozija u Torontu, , kroz zadnjih trideset godina, kako slijedi.

Godine 1983. – Five Centuries of Croatian Printing Arts /Pet stoljeća hrvatskog tiskarstva organiziran u suradnji s Pontifikalnim institutom u Torontu. Godine 1984. – Kingdom of Croatia („Kraljevsto Hrvata”) na kojem su održana predavanja o različitim kulturnim, društvenim i političkim aspektima hrvatskog srednjovjekovlja . Godine 1994. – Aspects of Croatian Medieval Culture/Aspekti hrvatske srednjovjekovne kulture slijedio je kao naravni nastavak na prethodni simpozij, a više se pažnje posvetilo srednjovjekovnom hrvatskom jezičnom, književnom, kazališnom i umjetničkom razvoju. Na trima simpozijima koji su slijedili obrađivane su aktualne teme. Godine 1995. – The Aggression on Croatia as Reflected in Arts and Literature / Kako se agresija na Hrvatsku odrazila na hrvatsku umjetnost i literaturu, godine 1998. – The War in Croatia as Reflected in the Media/ Kako se rat u Hrvatskoj odrazio u medijima, godine 1999. – Croatians in Bosnia and Herzegovina/Hrvati u Bosni I Hrcegovini. Godine 2000. niz nastavljaju – Croatian Renaissance Writer Marko Marulić/Hrvatski renesansni pisac Marko Marulić, 2002. – Croatians in Post -Dayton Bosnia and Herzegovina/Hrvati u ‘postdaytonskoj’ Bosni i Hercegovini i 2004 – Fra Andrija Kačić Miošić. Godine 2005. – Bishop Josip Juraj Strossmayer /Biskup Josip Juraj, pa 2007. – Croatian Culture in Adriatic/Hrvatska kultura na Jadranu, i 2013. – Six Decades of the Croatian Academy of America/šest desetljeća Hrvatske akademije Amerike. Jedan je od predavača bio i predsjednik CAA John Kraljic koji je tom prigodom Vladimiru Petranoviću uručio priznanje za njegova dugogodišnja i požrtvovna zalaganja za rad i uspjehe Akademije.

Na svim su simpozijima bile veoma zapažene tematske izložbe knjiga i časopisa. Glavni organizator svih ovih simpozija bio je veliki entuzijast Hrvatske akademije Amerike Vladimir Petranović. Time je sigurno mnogo doprinio širenju istine o Hrvatskoj. Nerijetko su predavači iz SAD-a ili iz Hrvatske boravili u njegovu gostoljubivom domu.

Tekst: Vladimir Bubrin i Vinko Grubišić