Prva zbirka pjesama objavljena mu je 1977. u Zagrebu, a onda Riječ i njene sjene 2002. u Melbourneu. Prozu je počeo objavljivati 2013. i to romanom U zamci Nefretitis, da bi 2015. objavio knjigu priča Omorina, koja je izašla u dva izdanja: Redak, Split, za Hrvatsku i Galeria, Melbourne, za Australiju

U srijedu, 11. siječnja u 19,30 sati, u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović u Zagrebu, bit će predstavljena knjiga „Heretici“. Autor knjige je Vladimir Jakopanec, hrvatski književnik iz Australije a predstavljanje i razgovor vodi Tuga Tarle, čitamo na portalu Hrvatski glas Berlin.

Vladimir Jakopanec, autor romana U zamci Nefretitis i zbirke kratkih priča Omorina, u svom novom romanu Heretici inspiriran je posve novom temom, koja u nas još uvijek nije dovoljno obrađena. U fokusu njegova promišljanja ovoga puta je sudar novih, iluzornih i starih, okoštalih društvenih i religijskih ideja i sustava na tradicionalno katoličkom, hrvatskom tlu dvadesetoga stoljeća.

Roman je zamišljen kao nesvakidašnja surova potraga za istinom i spoznajom. Dvije su to, zapravo priče, iz dva različita perioda hrvatske povijesti. Iako vremenski udaljene, one se kako radnja odmiče, sve više približavaju jedna drugoj, da bi se na kraju srele i stopile u jednu intrigantnu priču o izgubljenosti i nadi, ljubavi i žrtvi, koje često prate svaku iskrenu potragu za istinom.

Glavni likovi romana su svakodnevni, obični ljudi, koje život dovodi u situacije u kojima će se susresti s nečim novim, nepoznatim, i ti će im se novi izazovi činiti pravim odgovorom na vječito traženje početka i smisla. Iako u romanu ima podosta društvenih, povijesnih, filozofskih i teoloških rasprava i nedoumica, koje su znalački i gotovo neprimjetno ugrađene u priču, pisac ne tvrdi tko je u pravu i ne otkriva gdje je istina. On svoje junake stavlja u situacije u kojima će se, tražeći smisao vjere i istine, morati sukobiti s društvom i samima sobom, situacije u kojima će na vitalna pitanja smisla morati sami pronaći odgovore, kad se ponovno nađu na početku kruga odakle su i krenuli. Nije to priča o besmislu, već o tragičnom putu traženja smisla, koga je ponekad u kompliciranom društvenom labirintu gotovo nemoguće naći.

Jakopanec u svom pripovijedanju osim izuzetne, dramski odlično obrađene fabule, koristi i snažne stilske kontraste, što priči daje poseban kolorit, oštrinu i dinamiku. U dijelovima romana koji nas vraćaju u seosku stvarnost zagorskoga seljaka iz vremena Prvoga svjetskog rata, autor se služi stilom koji neodoljivo podsjeća na hrvatski realistički roman, da bi u drugoj priči iz sedamdesetih prošloga stoljeća, sve dobilo na suvremenosti, ubrzanju i dinamici. Vrlo virtuozno, autor dakle, kroz priču vodi dva stila, dva glavna lika iz dva različita vremenska perioda, dva različita momenta hrvatske povijesti, dvije religije, dva različita puta u traženju istih odgovora. Ono što povezuje ovaj dualizam, glavna je ideja romana: dakle susret jednostavnih, radoznalih i ambicioznih ljudi s novom vizijom života, novim idejama, što u njima budi želju za promjenom i napretkom, želju da dosegnu istinu i da spoznaju smisao postojanja. Izišavši iz stereotipnih društvenih oklopa koji ih sputavaju, misle da kreću u nešto bolje i vrjednije življenja. Nažalost, na tom romantičnom putu otkrivanja fatamorgane velikih životnih istina, susreću se i s interesima raznih manipulatora i okoštalih društvenih institucija, koje ih u tom ambicioznom i naivnom poletu ubijaju i ruše. Čovjekova skromna svakodnevica, također je ponekad ispresijecana velikim povijesnim događanjima, i u svemu tome on biva dezorijentiran u stvarnosti i u njoj se gubi.

Jakopanec se u izričaju služi čitavom lepezom jezičnih mogućnosti i nudi nam svu raskoš hrvatskoga jezika: od standardnog, koji je ugrađen u naraciju pripovjedača, preko zagrebačkog slenga, pa sve do raskošnoga, autentičnog zagorsko-voćanskog dijalekta, koga je autor ukrao zaboravu.
Vladimir Jakopanec rođen je 1948. godine u živopisnome selu Voća Gornja, u srcu Hrvatskoga zagorja, a odrastao u Koprivnici gdje je završio osnovnu školu. Studirao je engleski i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu i teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Od 1987. živi i radi u Melbourneu, gdje je dvadesetak godina vodio studio za restauriranje pozlaćenih antikviteta i skulpturu u bronci. Povremeno piše za hrvatski tisak u Australiji, a bio je i dugogodišnji urednik i voditelj hrvatskoga programa na 3mdr radiju u Melbourneu. Posljednjih godina radi kao nastavnik hrvatskoga jezika na Victorian School of Languages u Melbourneu.

Prva zbirka pjesama objavljena mu je 1977. u Zagrebu, a onda Riječ i njene sjene 2002. u Melbourneu. Prozu je počeo objavljivati 2013. i to romanom U zamci Nefretitis, da bi 2015. objavio knjigu priča Omorina, koja je izašla u dva izdanja: Redak, Split, za Hrvatsku i Galeria, Melbourne, za Australiju.
(webknjizara.hr)