Polegubić izvan domovine živi sedamnaest godina, od čega četrnaest godina u Njemačkoj. Glavni je urednik Žive zajednice, lista hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj i član Društva hrvatskih književnika. Objavio je šest zbirki pjesama na hrvatskom, i jednu na njemačkom, jeziku, više knjiga iz područja pastoralne teologije, duhovnosti, novinarstva i humora, na hrvatskom i njemačkom, jeziku te više od dvadeset znanstvenih radova

Dr. Adolf Polegubić rođen je 1962. u Šibeniku. Osnovnu školu završio je u Banjevcima i Stankovcima, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a filozofiju i teologiju u Makarskoj i u Zagrebu. Disertaciju naslovljenu »Laien in der Kirche und Gesellschaft Kroatiens seit 1900 – Ihre Spiritualität, ihre kirchliche und gesellschaftliche Position und ihre Institutionen auf dem Prüfstand des Zweiten Vatikanischen Konzils« (Laici u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od 1900. – Njihova duhovnost, crkvena i društvena pozicija i njihove institucije na temelju prosudbe Drugoga vatikanskog sabora) obranio je 1997. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Beču i postigao akademski stupanj doktora teologije. Više je godina radio kao novinar u Glasu Koncila. Od 2002. glavni je urednik mjesečnog lista hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj Živa zajednica, koji od rujna 1978. izlazi u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda u Frankfurtu na Majni.
Član je Društva hrvatskih književnika. Pjesme je objavio u brojnim listovima i časopisima. Nastupao je na brojnim tribinama u domovini i inozemstvu, te na radiju i televiziji. Objavio je šest zbirki pjesama na hrvatskom i jednu na njemačkom jeziku, više knjiga iz područja pastoralne teologije, duhovnosti, novinarstva i humora na hrvatskom i njemačkom jeziku te više od dvadeset znanstvenih radova. Za poeziju je bio i nagrađivan. Adolf Polegubić se bavi i fotografijom, a motive snima u Hrvatskoj, Njemačkoj i u drugim zemljama. Godine 2008. Kristina Kovačević i Adolf Polegubić pokrenuli su projekt »Njemačko-hrvatske večeri poezije«, koje su dosad održane u više gradova u Njemačkoj i u Hrvatskoj.
Evo što je na portalu rekao o sebi o sebi, iseljavanju, novinarskom poslu:
Izvan domovine živim sedamnaest godina, od čega četrnaest godina u Njemačkoj. U Njemačkoj je velika hrvatska zajednica. Često sam u doticaju s hrvatskim ljudima na području cijele Njemačke i mislim da prilično poznajem njihove brige i životne prilike. Za njih je vrlo važan ljudski susret i razumijevanje. Imali su težak put, poglavito Hrvati prvog naraštaja…… Samo se zajedništvom i slogom može graditi napredak i budućnost. Pritom je napose važno postići konsenzus oko vitalnih nacionalnih ciljeva. Ne moramo svi isto misliti, ali svi moramo maksimalno činiti oko dobra naše domovine i naroda.
Rekao bih kako nije tako bezizlazna situacija u domovini da bi se tako veliki broj, poglavito mladih školovanih ljudi, selio iz nje. Onima koji imaju namjeru otići poručio bih neka prije o svemu detaljno razmisle i sve unaprijed odvagnu. Nije u inozemstvu med i mlijeko. I u Njemačkoj ima ljudi koji teško žive.
U Živoj zajednici, listu hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj, kojeg sam glavni urednik, objavio sam tijekom skoro trinaest godina koliko sam urednik, jako veliki broj razgovora s istaknutim osobama iz crkvenog i društvenog života, kako Hrvatima tako i Nijemcima. Godine 2006. objavio sam prvu knjigu intervjua pod nazivom «Povratak, integracija ili asimilacija? – Razgovori o hrvatskoj dijaspori.» U pripremi je i moja nova knjiga intervjua pod istim nazivom. U prethodnoj knjizi je petnaest, a u novoj dvadeset intervjua. Posebno me obraduju sugovornici Nijemci kad pozitivno govore o hrvatskim sugrađanima u Njemačkoj.
Rođen sam u Šibeniku, a s roditeljima sam do završetka osnovne škole živio u malom južnohrvatskom mjestu Banjevcima, a potom su me putovi odveli u svijet. Zapravo, danas sam čovjek s tri adrese – ovom njemačkom na kojoj sam najduži dio godine, potom zagrebačkom i onom banjevačkom u ljetnim mjesecima.
Lijepo je činiti plemenito i dobro na svim razinama. Na taj način čovjek obogaćuje i sebe i druge. Ako je pritom istinski umjetnik, to će to na poseban način potvrditi i ostvariti svojim djelom.