Kroz odabir 147 radova, izložba donosi pregled umjetnikova stvaralaštva te obuhvaća vremenski raspon od šezdeset godina. Zastupljena je svaka dionica; od formativnih početaka do slijeda ciklusa: Samoborski ciklus, Ljudi i plodovi, Plodovi zemlje, Tarski ciklus, Opatijski kišobrani, Žena

Zaklada Zlatko i Vesna Prica i Galerija Klovićevi dvori su retrospektivnu izložbu Zlatko Prica 100 godina 1916. – 2016., koja traje do 31. srpnja 2016.
Što izložba donosi, govori njen autor – povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže.
– Kroz odabir 147 radova, izložba donosi pregled umjetnikova stvaralaštva te obuhvaća vremenski raspon od šezdeset godina. Zastupljena je svaka dionica; od formativnih početaka do slijeda ciklusa: Samoborski ciklus, Ljudi i plodovi, Plodovi zemlje, Tarski ciklus, Opatijski kišobrani, Žena. Pricino originalno premošćivanje tradicije i suvremenosti najizravnije se očituje u prihvaćanju ljudske figure kao pogodne slikarske teme čijom sveobuhvatnom vizijom rekreira pojave rađanja, rasta, cvjetanja, bujanja i odumiranja te slijedi preobrazbu prirode same i dinamiku života, zemlje i kozmosa. U stilskom pogledu, Prica je snažno zahvatio u problematiku predočavanja (trodimenzionalnoga u plošnosti). Širinu epskoga zamaha i mitske tematike spojio je s prisnošću lirskoga odnosa prema okružujućim motivima koji su ga emotivno dodirivali. Djelo Zlatka Price ostaje trajnim poticajem raznim tumačenjima i nepresušnim izvorom užitka ljubiteljima likovnih umjetnosti – objašnjava Albaneže.
Umjetnik i akademik Zlatko Prica rođen je 26. lipnja 1916. godine u Pečuhu. Poslije završenog prvog razreda osnovne škole 1922. godine seli se s roditeljima u Zagreb, gdje se školuje. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1940. godine uz profesore Krstu Hegedušića, Omera Mujadžića i Ljubu Babića. Odmah po diplomiranju održao je vrlo zapaženu prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, 1941. godine. Uoči rata Prica je uhapšen i interniran u logor Danica, kraj Koprivnice. Tada je začeta, u nizu crteža, grafička mapa “Ljudi iz logora Danica” (1947. godine). Godine 1943. odlazi na Žumberak u partizane. Sljedeće godine Prica zajedno sa slikarom Edom Murtićem izrađuje ekspresivne litografije ilustrirajući poemu "Jama" Ivana Gorana Kovačića.
Godine 1948. ostvaruje ranije dobivenom stipendijom putovanje u Pariz; 1952. odlazi u Indiju, a 1954. u Brazil. Za boravka u Indiji oduševio se freskama iz Ajante, napušta akademsku stečevinu tonskog slikanja i prostornog iluzionizma. Pročišćeniji odnos ritma i prostora te stilizacija začetak su Pricina autentičnog stila. Počevši od Samoborskog ciklusa (1953. – 1957.), potom Plodovi zemlje, Ljudi i plodovi (1957. – 1969.) i Anatomija prirode” (1969. – 1971.) do Tarskog ciklusa (1971. – 1992.). Opus završava Opatijskim kišobranima i ciklusom Žena (od 1992. – 2003.). Zlatko Prica bio je član grupe “Mart” od 1957. godine; jedan je od utemeljitelja Galerije “Forum” u Zagrebu (1969.); član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1988. godine. U Modernoj galeriji u Zagrebu 1970. priređena je izložba Zlatku Prici, a iste godine obnovljene su veze slikara s rodnim Pečuhom. Pricina donacija danas je izuzetno važan dio postava Muzeja Janusa Pannoniusa u Pečuhu, Mađarska. Početkom novog stoljeća, 2002. godine otvorena je Galerija Zlatko i Vesna Prica sa stalnim postavom slikarske donacije Zlatka Price gradu Samoboru, gdje je umjetnik dugo obitavao. Postao je počasni građanin Samobora i Pečuha. Umro je u Rijeci, 7. ožujka 2003. godine.
(Večernji.hr)