Radio je kao učitelj u gradišćanskohrvatskom naselju Hrvatskoj Kemlji, potom u Demokratskom savezu Južnih Slavena u Mađarskoj. Od 1979. godine počeo je raditi kao novinar u uredništvu Narodnih novina, a potom postao zamjenikom glavnoga urednika Hrvatskoga glasnika

Nakon kratke i teške bolesti, 20. studenoga 2017. godine u osamdesetoj godini života, preminuo je umirovljeni novinar Hrvatskoga glasnika, hrvatski pjesnik, pisac, prevoditelj Marko Dekić-Bodoljaš.
Marko Dekić Bodoljaš rođen je 22. rujna 1937. godine u šokačkome naselju Santovu. Osnovnu školu je završio u rodnome selu, maturirao je u budimpeštanskoj Hrvatskosrpskoj učiteljskoj školi i odmah se uključio u kulturno-prosvjetni rad hrvatske manjine u Mađarskoj. Najprije je kao učitelj radio u gradišćanskohrvatskom naselju Hrvatskoj Kemlji, potom se 1959. godine zaposlio u Demokratskom savezu Južnih Slavena u Mađarskoj. Dva desetljeća je radio kao viši referent za kulturna pitanja. Od 1979. godine počeo je raditi kao novinar u uredništvu Narodnih novina, a nakon osnutka Hrvatskoga glasnika, tjednika Hrvata u Mađarskoj, postao je zamjenikom glavnoga urednika.
Već u ranoj mladosti se počeo zanimati za književnost. Prve pjesme su mu ugledale svjetlo dana u Narodnim novinama i Narodnome kalendaru. Marko Dekić-Bodoljaš je ušao s velikim brojem pjesama u prvu antologiju pjesništva hrvatske i srpske manjine u Mađarskoj, tiskane 1969. godine naslova „U kolo“. Dekićeva prva samostalna zbirka pjesama objavljena je 1979. godine „Duga nad zavičajem“. Potom su slijedile zbirke: „Sunčana polja“ (1980) „Tišine i ljubavi“ (1986), „Stopama djetinjstva“ (1989), „S bačvanske ravnice“ (1997), „Mirisi vrbika“ (2001), „Pruži mi ruku“ (2001) i „Moja je pjesma šarena“ (2017).
(Kristina Goher / Hrvatski glasnik / MCC)