U podružnici Hrvatske matice iseljenika u Dubrovniku predstavljena je najnovija, treća knjiga Antice Branke Bavčević, korčulanske Parižanke

U podružnici Hrvatske matice iseljenika u Dubrovniku 3. listopada predstavljena je najnovija, treća knjiga Antice Bavčević „U zagrljaju prošlosti“.
Da je Račišće na Korčuli dom pomoraca već je poznata stvar, kao i činjenica da su račiške žene posebno jake i samostalne budući su veći dio života glave obitelji. Pravi primjer je Antica Bavčević, rođena Botica, svima poznata kao Branka. Iako je je život provela u Parizu, uvijek se vraćala svojim korijenima.
Svoju iseljeničku priču ispričala je Dori Mikelić. Branka Bavčević rođena je u Račišću, malom mjestu na sjevernoj strani otoka Korčule s tek nekoliko stotina stanovnika. Djetinjstvo je provela u siromaštvu, ali je njen dom uvijek bio pun ljubavi. Nemirni duh već ju je s 14 godina doveo u Dubrovnik, koji joj se tada činio kao veliki grad. Tamo je radila i pohađala trgovačku školu, a nakon sedam godina upoznala je ljubav svoga života, svog budućeg supruga. Uskoro su se preselili u Split, gdje je Branka završila dodatne ispite za komercijalisticu te se zaposlila kao računovođa.
„ Bile su to 1960. u Splitu. Imala sam veliku želju dokazati se, dokazati mužu da sam sposobna, da mogu raditi, pokazati u društvu da mogu ravnopravno komunicirati, da nisam samo domaćica i majka. Uvijek sam tvrdila da su žene psihički jače od muškaraca“-prisjetila se Branka.
Branka i njen suprug imali su, kako sama navodi, jako lijep i ugodan život u Splitu, no spletom okolnosti put ih je odveo u Francusku u posjet svekrvi. Dogodilo se da je Branka u Parizu rodila prvo dijete, sina. Imao je zdravstvenih poteškoća, što je odgađalo povratak u Split. Nakon nekog vremena, njen suprug se na oduševljenje svekrve zaposlio, a Branka je silom prilika ostala u Parizu. Do danas. Nakon što je rodila i kćer, odlučila je nastaviti svoju životnu filozofiju te se zaposlila u tvornici papira, gdje je provela cijeli radni vijek. Kad je počela raditi, nije znala ni riječ francuskog jezika. To je nije spriječilo da probija norme osiguravši epitet najbolje radnice, koju su svi znali po pjevanju. Naime, Branka je odrađujući smjenu uvijek pjevušila dalmatinske pisme.
U 45. godini njen suprug umire uslijed komplikacija upale slijepog crijeva. Branka pada u tešku depresiju, pije tablete za smirenje zbog čega je doživjela dvije teške prometne nesreće. Odlučila je, međutim, nešto napraviti sa svojim životom.
„Zaključila sam kako me Bog ne želi uzeti i kako očito nešto moram napraviti, odlučila sam napisati knjigu. Prva knjiga Anitin račiški tanac je moja autobiografija. Na promociji u Rašičću 2011. bila sam jako nervozna, jesam li nekoga uvrijedila, jesam li nešto krivo napisala.. Račiške su me podržale, donile su puno kolača i to mi je bilo najbitnije“, zaključila je Branka.
Sve ono ružno iz djetinjstva nestalo je nakon prve knjige, a uskoro je izašla i druga Franka je izašla na kišu. U njoj Branka progovara o životu u stranoj zemlji i mitu kako je život negdje izvan domovine lak, bogat i jednostavan. U svojoj trećoj knjizi U zagrljaju prošlosti, koju je ove godine u srpnju predstavila korčulanskoj publici, Branka tematizira život mladih ljudi iz perspektive zrele žene ističući važnost tradicije i nasljeđa.
Zahvaljujući Hrvatskoj matici iseljenika iz Splita, Branka je svojim knjigama obišla cijeli svijet. Knjige su prevedene na engleski, a prvijenac, autobiografiju, uskoro će prevesti i na francuski.

Tekst i fotografije: Maja Mozara