Jedini poznati primjerci Mekinićevih pjesmarica čuvaju se u Sjemenišnoj knjižnici u Ljubljani, a godine 1990. njihov je pretisak načinila “Kršćanska sadašnjost”


Na trinaestoj “Književnoj večeri četvrtkom” Hrvatskoga književnoga društva Sv. Jeronima 9. ožujka dr. Alojz Jembrih održao je predavanje “Grgur Mekinić, otac gradišćanskohrvatske duhovne poezije (povodom 400. obljetnice smrti)”.

Riječ je o donedavno nepoznatom kulturnom i duhovnom radniku među gradišćanskim Hrvatima. Mjesto i vrijeme njegova rođenja je nepoznato, a umro je 4. ožujka 1617. u Svetom Križu (Keresztur, danas Deutschkreutz u Gradišću u Austriji). Vjerojatno po tadašnjem važećem načelu “Vjera prema području” (Cuius regio, illius religio), Mekinić je bio protestantski svećenik i bio je župnik u Svetom Križu.

Značajan je po tome što je 1609. i 1611. tiskom objavio na hrvatskom jeziku dvije pjesmarice duhovnih (crkvenih) pjesama: “Duševne pesne, psalmi ter hvale vzdanja diačke” (1609.) i “Druge knjige Duševnih pesan, pslamov, himnušev ter hvale vzdanja diačak” (1611.).

To su najstarije ikada tiskane hrvatske pjesmarice. One doduše nisu notirane, ali kod svake je pjesme navedeno po kojoj se melodiji pjeva.

Posvećene su grofu Nikoli VI. Zrinskom, gospodaru Međimurja. Jedini poznati primjerci tih pjesmarica čuvaju se u Sjemenišnoj knjižnici u Ljubljani, a godine 1990. nastojanjem samoga predavača njihov je pretisak načinila “Kršćanska sadašnjost”, pa su danas dostupne hrvatskim jezikoslovcima, teolozima i muzikolozima za proučavanje.
(IKA)