Političar, gospodarstvenik i diplomat, barun Janko Vranyczany-Dobrinović 1991. je postao ravnatelj Hrvatskog ureda za veze s EU i NATO savezom, a 1992. je imenovan hrvatskim veleposlanikom u Bruxellesu. Na ispraćaju su, uz ostale, govorili hrvatski veleposlanik pri NATO-u Boris Grigić i zastupnik u Europskom parlamentu Andrej Plenković

U Bruxellesu je u ponedjeljak, 11.svibnja, u nazočnosti nekoliko stotina članova obitelji, rodbine, prijatelja i diplomata u crkvi Notre-Dame de la Cambre održan posljednji ispraćaj i potom služena misa zadušnica za baruna Janka Vranyczanyja-Dobrinovića, koji je preminuo u tome gradu u 95. godini života 6. svibnja ove godine. Na ispraćaju su, uz ostale, govorili hrvatski veleposlanik pri NATO-u Boris Grigić i zastupnik u Europskom parlamentu Andrej Plenković.
Političar, gospodarstvenik i diplomat Janko Vranyczany-Dobrinović (Bedekovčina, 1.V. 1920. – Bruxelles, 6. V. 2015.) istaknuta je figura suvremene hrvatske i europske povijesti, stavivši se devedesetih s cjelokupnim hrvatskim plemstvom iz dijaspore na raspolaganje prvom hrvatskom demokratski izabranom predsjedniku dr. sc. Franji Tuđmanu. Djetinjstvo je proveo u Bedekovčini, gdje mu je obitelj imala posjed. Godine 1937. do 1938. u Bruxellesu je učio francuski. Tijekom Drugog svjetskog rata poslan je kao domobran u časničku školu u Stockerau u Njemačkoj. Po povratku je odbio stupiti u ustašku vojnicu te je postao ađutant generala A. Vokića. Nakon sloma NDH emigrirao je u Italiju te u Vatikanu diplomirao komunikacije. Godine 1948. nastanio se u Bruxellesu, gdje je radio u austrijskom turističkom uredu, da bi potom od 1952. radio kao prijevoznik hmelja za jednu belgijsku pivovaru. Dvije je godine proveo u francuskom Dijonu, a kao privatni poduzetnik radio je do 1968. kada se vratio u austrijsko turističko predstavništvo kao generalni direktor. Bio je član Hrvatskog narodnog odbora (1950.) i glavni tajnik u austrijskoj vladi.
Godine 1990. vratio se u Hrvatsku na poziv prvog predsjednika RH dr. sc. Franje Tuđmana te je bio izabran za ministra turizma u prvoj hrvatskoj demokratskoj vladi. U listopadu 1991. postao je ravnatelj Hrvatskog ureda za veze s Europskom zajednicom i NATO savezom. Godine 1992. imenovan je hrvatskim veleposlanikom u Bruxellesu, ostvarivši niz diplomatskih uspjeha za mladu Republiku Hrvatsku. Ostat će zapamćen po svojim plemenitim djelima za suvremenu hrvatsku naciju na prijelazu 20. u 21. stoljeće u okviru promjenjive europske političke scene.

Priredila: Vesna Kukavica