Hrvatski znanstvenik i izumitelj, redoviti profesor MIT-a, u novome broju časopisa Science, zajedno s kineskim kolegama, objavio je rad koji potvrđuje postojanje tzv. Weylovih točaka u fotoničkim kristalima

Briljantni hrvatski znanstvenik i izumitelj Marin Soljačić nastavlja s uspješnim otkrićima. U novom broju prestižnog časopisa Science Soljačić i njegovi kineski kolege objavili su rad koji potvrđuje postojanje tzv. Weylovih točaka u fotoničkim kristalima.
– Weylove točke teorijski su predviđene još prije 86 godina. O njima se piše u udžbenicima i objavljeno je oko 1000 znanstvenih radova. U neku ruku, Weylove točke su trodimenzionalna generalizacija grafena, koji je dvodimenzionalan sustav, a u posljednjih desetak godina privukao je golemu pozornost znanstvene zajednice. No, svi su ti radovi dosad bili teorijski, a sada imamo i eksperimentalnu potvrdu Weylovih točaka u stvarnosti. Sada smo, nakon što se 86 godina spekuliralo o njihovu postojanju, dokazali da one postoje u prirodi – pojasnio je Marin Soljačić, redoviti profesor na Massachusetts Institute of Technology (MIT).
Kako mnoga Soljačićeva otkrića, uključujući i WiTricity, bežični prijenos energije na sobnoj udaljenosti, imaju aplikativnu prirodu, zanimalo me hoće li i otkriće Weylovih točaka naći svoju primjenu. – Danas je to dostignuće više znanstveno: nije još tehnološko. No, znanstvena dostignuća često nakon nekoliko godina, a koji put i desetljeća, omoguće tehnološki napredak. Malo je teško predvidjeti gdje će točno Weylove točke biti najkorisnije, no možda bi mogle omogućiti razvoj bitno većih snaga lasera nego što imamo danas – rekao je Soljačić.
Do eksperimentalne potvrde postojanja Weylovih točaka došao je u suradnji s kineskim kolegama sa Sveučilišta Zheijang. Zanimljivo je kako je Soljačić 2013., u sklopu slobodne studijske godine, šest mjeseci proveo u Kini.
– Želio sam otići u Kinu i naučiti nešto o njihovoj kulturi i razmišljanjima: meni, supruzi i sinu to je bilo obogaćujuće iskustvo. Tamo smo počeli raditi na Weylovim točkama i objavili smo teorijski članak o tome u časopisu Nature Photonics. No, najveći napredak ostvarili smo nakon što sam se vratio iz Kine – rekao je Soljačić.
On je ovih dana u središtu pozornosti i zbog dodjele nagrade koja nosi njegovo ime. Naime, kada je prošle godine postao jedan od prva tri dobitnika Blavatnikove nagrade koja se dodjeljuje najboljim mladim znanstvencima do 42 godine, Soljačić je dio novca odlučio donirati.
– Dugo sam razmišljao kako bih mogao pomoći nadarenim mladim ljudima u Hrvatskoj. Kako su mi sredstva od Blavatnikove nagrade to omogućila, odlučio sam utemeljiti nagradu. Jako vjerujem da je bitno poticati mlade znanstvenike u svim stadijima karijere, a taj oblik filantropije vrlo je raširen u Americi. U Hrvatskoj je sve više bogatih obitelji i pojedinaca pa se nadam da bi i oni mogli sudjelovati u takvom obliku filantropije – rekao je Soljačić.
Prvi dobitnik Soljačićeve nagrade od 5000 dolara jest Ivan Skeledžija, maturant zagrebačke XV. gimnazije koji je na državnoj maturi stopostotno riješio ispit iz matematike na višoj razini i fizike te sa 96 posto test iz hrvatskog na višoj razini.
– Nazvao sam Ivana u petak da mu čestitam i da razmijenimo kontakte. Zbilja me dirnulo koliko puno talentirane i motivirane djece ima u Hrvatskoj. To je golemi potencijal za našu zemlju – naglasio je Soljačić.
Marin Soljačić (41) jedan je od naših najuspješnijih mlađih znanstvenika. U rodnom Zagrebu završio je osnovnu i srednju školu. Diplomirao je 1996. fiziku i elektrotehniku na MIT-u, doktorirao je 2000. na Princetonu, a zatim se vratio na MIT, gdje je postao jedan od najmlađih redovnih profesora. U SAD-u je nagrađen priznanjima poput Adolph Lomb Medal, američke udruge za optiku, TR35 i “stipendije za genije” zaklade MacArthur.
(Jutarnji.hr)