Baki Žurkul nije potrebna neka posebna skrb. Ona hoda, zdravog je uma i veseli se što se uz svoju obitelji ne osjeća napuštenom, zanemarenom i odbačenom. Živi u istoj kući gdje je provela cijelu svoju mladost sa najstarijom kćeri Marijom i unukom Miljom i njegovom obitelji

Marija je rođena 31. siječnja 1924. godine, u obitelji Ane i Martina Filke. Sjeća se da joj se baka zvala Polonija, a djed Krsta. Imala je još jednog brata koji se zvao Martin. Udala se u 21. godini života za Petra Žurkula. Muža je upoznala na radu u polju ali i na seoskim plesovima koje su se odvijali redovito svake nedjelje. Roditelji su dogovorili njihov brak a svadba je bila poslije „Krstovdana“ (Bogojavljenja). U ljeto 1947. dobila je prvu kćer, Mariju, a nakon dvije godine i drugu kćer, Linu Žurkul. Živjela je dosta teško. Došla je u kuću svoga muža i poslije svadbe ostala bez svekrve. Sa svekrom je bilo skoro i nemoguće živjeti. Preživjela je sve ružne trenutke šutnjom i pognute glave. Svoje dvije kćeri odgojila je kako je najbolje znala. Radila je danju i noću, bila bi u polju i kod salaša, gdje se brinula o stoci, a noću ili rano u zoru ustajala bi i radila ručni rad: plela, šila, krpala poderanu odjeću. Muž joj je bio zaposlen u tvrtci koja se je počela baviti uvođenjem struje u domaćinstva.
Sjeća se rado dana djetinjstva, školskih dana i učitelja Grge, koji je došao iz Hrvatske. U školu je išla odjevena u „kušuljki s polkami i kecicom i torbom u ruki de su bile knjige i komad. – Lepano sam bila uprimenjena. Na noga sam imala opinčići ili papučke. Zimi smo nosile vlnene štrimfe i bele štrimfe od gumbaća sam imala priko leta. Kad sam bila velika devka sam imala i mrežicu isplećenu priko štrimfa beli. A kad sam išla najgru, a on zapnem pole. Priko leta smo igrale bose šetaću i na mestu. Samo danac igramo u šlajfa. Na glavi smo imale maramke lepane pokrivene natrak, i samo kad je bil veliki svetak a on smo imale partu uzanu“. Po zimi bile su „sidenjke“. Tu su se mladi družili, bolje upoznavali, i kasnije sklapali bi i brakove. Omiljeno jelo na „sidenjka“ je bilo „skuvarde i siranje, klbasička i slanina, to je bilo tako slatko…, ispričala je Marija Žurkul.
Kći Lina je nakon završetka pedagoške škole dobila radno mjesto u Târgu Mureşu gdje se i udala i dan danas živi. Baka Marija ima četiri unuka: Mariju, Milju, Danijelu i Adrijanu. Ima i četvero praunučadi: Slađanu, Miljanu, Tudora i Giuliju. Prapraunuka Aleksija, Slađanina, joj je omiljena.
Baki Žurkul nije potrebna neka posebna skrb. Ona hoda, zdravog je uma i veseli se što se uz svoju obitelji ne osjeća napuštenom, zanemarenom i odbačenom. Živi u istoj kući gdje je provela cijelu svoju mladost. S njome živi najstarija kćer Marija, unuk Milja sa suprugom Marijom i praunuka Miljana. Za Miljanu mi kaže kako je rado čeka svakog petka da se vrati iz Temišvara gdje je na studiju. Članak u „Hrvatskoj grančici“, kratku ali lijepa životnu priču najstarije bakice iz Klokotiča, Marije Žurkul (92) napisala je Slavica Muselin.
(www.zhr-ucr.ro)