Povjerenstvo u sastavu Sanja Nikčević, Božidar Petrač, Ante Stamać i Davor Šalat odlučilo je nagraditi pet pisaca. Prva nagrada dodjeljuje se Ivanu Nadilu za pjesničku zbirku Topot drugog konjanika, prva druga nagrada Tomislavu Šovagoviću za prozno-lirski Vukovarski križni put, druga nagrada Mirku Ivanjeku za prozu Dugi put patnje, prva treća nagrada drami Stjepana Škvorca Na raskršću, prva treća nagrada drami Stjepana Škvorca Na raskršću i treća druga nagrada Zdenki Matijaš Jozić za zbirku pjesama Trska koja misli

Na ovogodišnji natječaj Pasionske baštine za književnost javilo se trideset osam književnika. Pristiglo je zaista vrlo mnogo kvalitetnih radova, a Povjerenstvo u sastavu Sanja Nikčević, Božidar Petrač, Ante Stamać i Davor Šalat, s obzirom na 25. svečanosti Pasionske baštine odlučilo je nagraditi pet pisaca. Osim same kakvoće njihovih djela, pokazalo se da je tim izborom zastupljena žanrovska raznolikost u sva tri roda, u poeziji, prozi i drami, pri čemu se vodilo računa i o rasponu pristupa pojedinomu rodu (primjerice, od suvremenoga pjesničkoga izraza do tradicionalnoga vezanoga stiha. Zastupljena je i tematska raznolikost koja ide od vremena prije Krista (Adam i Eva, Joakim i Ana), preko Teme iz Domovinskoga rata do današnjih tema (od bankrota do egzistencijalne tjeskobe suvremenoga čovjeka. Sve su teme dakako nadahnute Kristovom mukom. Pisci dolaze iz raznih dijelova naše zemlje, od juga do sjevera, i pripadaju različitim naraštajima. Sve to dokazuje kako su duhovne pasionske teme neprestano vrelo nadahnuća za sve naraštaje.
Prva nagrada dodjeljuje se Ivanu Nadilu za pjesničku zbirku Topot drugog konjanika. Drugi konjanik očito je drugi jahač apokalipse, onaj crveni koji simbolizira krv i ratne strahote. Trideset i pet pjesama nadahnutih Domovinskim ratom napisane su u kratkoj nevezanoj formi, često šturijoj i sažetijoj od haikua – sa samo jednom ili čak s pola rečenice. One su iznimno duboko promišljene i potresne, bilo da je riječ o sjećanju na trenutak početka rata, spomen na prijateljeva sina, na stradalnike općenito ili na neka vrlo poznata imena poput Blage Zadre, Gordana Lederera, Pava Urbana ili Siniše Glavaševića. Iskazana u svježem pjesničkom slogu cijela zbirka doima se kao novost u sadržajnom i formalnom smislu središnjih tematsko-motivskih grozdova boli i patnje.
Prva druga nagrada dodjeljuje se Tomislavu Šovagoviću za prozno-lirski Vukovarski križni put. Autor se čvrsto drži strukture pobožnosti križnoga puta, no sadržajno ga smješta u vukovarsku sredinu i u 1991., a cijelu muku Kristovu u četrnaest postaja te s pristupnom i završnom molitvom sagledava iz očišta neznatne žene, radnice „Borova“, udovice i starice. Vukovarska kalvarija do kraja se poistovjećuje s Kristovom, odnosno Kristova pasija uključuje vukovarsku tragediju iznimno dojmljivo i potresno.
Druga nagrada dodjeljuje se Mirku Ivanjeku za prozu Dugi put patnje. Ivanjek poseže za biblijskim prototekstom s početka Knjige stvaranja, s izgonom iz Raja, prvobitne nevinosti, Adama i Eve te se prebacuje u vrijeme Joakima i Ane, vrlo vješto nastojeći prereći put patnje koja svoj smisao nalazi u činu commertium divinum, utjelovljenoj Božjoj riječi. Nije nipošto riječi o pukoj ilustrativnosti ili parafrazi biblijskih tekstova i događaja, nego o autorovoj vrsnoj literarnoj snazi kojom pokušava dokučiti izvore, razloge kontinuiteta i dubinu patnje u ljudskoj povijesti. Pripovijest, napisana vrlo dojmljivim jezikom, otkriva autorovo pripovjedačko umijeće.
Prva treća nagrada dodjeljuje se drami Stjepana Škvorca Na raskršću. Srednjovjekovni moralitet uspješno prenesen u današnje doba, međimursko raskrižje na koje dolazi razočarani poduzetnik u dugovima pred bankrotom koji odlučuje skončati svoj život. No Bog mu ne dopušta da digne ruku na sebe nego šalje Mihaela da pomogne čovjeku u borbi za njegovu dušu s Luciferom. Čovjek na raskršću mora izdržati tri kušnje (novac, žene, ponudu nečastivoga da mu oživi ženu). Iako religiozan, suvremeni čovjek zbunjen je pred pojavom duhovnih bića i olako daje svoju dušu, ali njegovu slabost u kušnjama potpomažu dobra djela i molitve. Živa i dinamična drama do kraja vodi do neizvjesnoga raspleta. Napisana u dvije verzije: kajkavskoj koja ima originalnost prostora i vremena i – štokavskoj koja je pogodna za prilagodbu drugim dijalektima.
Treća druga nagrada dodjeljuje se Zdenki Matijaš Jozić za zbirku pjesama Trska koja misli. Riječ je o zbirci od devedeset soneta vezanoga stiha, dakle klasičnoga stihovana oblika o vječnim temama: o životu i strahu, bijegu i boli, ljubavi, prirodi i vjeri, pokazujući kako ono što zovemo klasičnim, tradicionalnim stihom, ima svoju nepatvorenu svježinu i svoju vrijednost.
(DHK)