Goranovim vijencem za cjelokupni pjesnički prinos hrvatskoj književnosti ove je godine ovjenčan Sarajlija iz New Yorka dr. sc. Mario Suško (74), dok je nagrada Goran za mlade pjesnike dodijeljena Goranu Čolakhodžiću

Goranovo proljeće, najutjecajnija hrvatska pjesnička manifestacija, ove je godine u okupila mnoštvo domaćih i stranih pjesnika. Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus ove je godine dodijeljen Sarajliji s dugogodišnjom njujorškom adresom pjesniku, sveučilišnom profesoru književnosti na Nassau Community Collegeu u SAD-u i dopisnom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. sc. Mariu Sušku, dok je dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike Zagrepčanin Goran Čolakhodžić za lirski rukopis Na kraju taj vrt.
Nagrade su laureatima, Sušku i Čolakhodžiću, uručene u Lukovdolu, kao što je uobičajeno na rođendan znamenitog pjesnika Ivana Gorana Kovačića, 21. ožujka. Organizator manifestacije je Studentsko kulturno – umjetničko društvo Ivan Goran Kovačić iz Zagreba. Prosudbena komisija radila je u sastavu: Irena Matijašević, Miroslav Kirin, Tomica Bajsić, Delimir Rešicki i Branko Čegec. Nagrada se sastoji od Vijenca, kiparskog rada Vojina Bakića te novčanog iznosa.
Pjesnik, esejist, antologičar i prevoditelj Mario Suško rođen je 17. prosinca 1941. u Sarajevu. Piše na hrvatskome i na engleskome jeziku i prevodi s oba jezika podjednako uspješno. Na Filozofskom fakultetu u rodnome je gradu diplomirao engleski jezik i književnost te filozofiju da bi se od 1967. do 1970. usavršavao u Zagrebu na poslijediplomskom studiju. Godine 1968/69. kao Fulbrightov stipendist proširuje vidike na međunarodnoj sceni, magistriravši američku književnost na Nassau Community College u okviru The State University of New York (SUNY) Stony Brook. Tom će se glasovitom njujorškom sveučilištu Suško vraćati u više navrata tijekom profesionalne karijere i kao predavač, ali i ratni stradalnik. Ondje je tako u razdoblju od 1970. do 1973. radio kao asistent te doktorirao 1973. Idućih će pet godina do 1977. djelovati u timu Odjela za anglistiku na SUNY u Garden Cityju (New York). Obogaćen svjetskim filološkim spoznajama vraća se sarajevskom matičnom Filozofskom fakultetu gdje stvara i predaje na Odjelu anglistike od 1977. do 1993.
Preživjevši tri projektila tijekom rata i ranjavanje u Bosni i Hercegovini, nevoljko s obitelji odlazi iz Sarajeva, preko Zagreba u Englesku, gdje od ožujka 1993. godine i radi kao gost predavač na Sveučilištu East Anglia u Norwichu. Ujesen iste godine vraća se u Sjedinjene Američke Države na SUNY na kojem kao redoviti profesor predaje književnost i jezikoslovlje zadnjih dvadeset i dvije na Nassau Community Collegeu (SUNY NCC).
Autor je 82 knjige, od kojih su 30 njegove zbirke pjesama, dok znatan broj knjiga potpisuje kao priređivač, prevoditelj ili pak urednik. Od 1999. kao pjesnik je stalni autor zagrebačke nakladničke kuće Meandar Media, koja mu je 2012. godine objelodanila sedmu knjigu pjesama Okviri pamćenja. Poezija mu je tiskana u antologijama i časopisima u Hrvatskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Indiji, Irskoj, Mađarskoj, Austriji, Italiji kao i rodnoj BiH. Priredio je brojne antologije i izbore, uključujući sedam svezaka nobelovca Saula Bellowa (1990), antologiju suvremenoga britanskog pjesništva (1988, s D. Harsentom), antologiju suvremenoga američkog pjesništva (1990), afroameričkog pjesništva dvadesetog stoljeća (2000), moderne židovsko-američke pripovijesti (2006, s Myron Schwartzmanom), pripovijesti Donalda Barthelma (1985), poezije Theodorea Roethkea (1982) i Edwarda Estlina Cummingsa (1988). Preveo je, među inima, romane Williama Styrona, Bernarda Malamuda, E. L. Doctorowa, Kurta Vonneguta,, Williama Faulknera, Jamesa Baldwina i Murrayja Baila. U Americi je u nakladi Harbor Mountain Pressa objavio prijevod u koautorstvu s B. Čegecom izbora iz suvremene hrvatske poezije Izlaženje (rujan, 2014). Četverostruki je kandidat za Pushcartovu nagradu i finalist za Forwardovu nagradu (Velika Britanija). Primio je, uz ostale, nagradu kultnog domaćeg lista Telegram za poeziju (1965), Fonda A. B. Šimić za ogled (1970), Nagrade/stipendije Savjeta Europe za književne prevoditelje (1993/94), nagrade stranog časopisa Nassau Review za najbolju objavljenu pjesmu (1997. i 2006.), nagrade Tin Ujević za knjigu pjesama Versus Exsul (2000), Nagrade rektorata Državnog sveučilišta savezne države New York iliti SUNY NCC za izvanredna postignuća u području znanstvene i književne djelatnosti (2003). To mu je domicilno američko sveučilište ponovo dodijelilo nagradu NCC-a za izvanredna postignuća (2003. i 2011.). Primio je također nagrade časopisa Relief: A Quarterly Christian Expression (2008) i nagradu CCHA-e Distinguished Humanities Educator (2012). Mario Suško je 2012. proglašen longislandskim pjesnikom godine, a od 2013. do 2015. imenovan je pjesničkim laureatom okruga Nassau na Long Islandu (Nassau County, NY). Godine 2012. postao je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Laureat Mario Suško, koji često boravi u Zagrebu, nakon primanja nagrade izjavio je kako dobiti Goranovu nagradu znači „uči u društvo nezaboravnih pjesnika hrvatske književnosti“.

Napisala: Vesna Kukavica