O promicanju hrvatske iseljeničke književnosti i njezinom ukorjenjivanju u cjelokupno hrvatsko književno stvaralaštvo govorilo se na na četvrtom danu prvog Hrvatskog iseljeničkog kongresa u DHK-u

“Krajnje je vrijeme da se više radi na promicanju hrvatske iseljeničke književnosti i njezinom ukorjenjivanju u cjelokupno hrvatsko književno stvaralaštvo”, kazao je Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika, na četvrtom danu prvog Hrvatskog iseljeničkog kongresa, 26. lipnja u DHK-u.
Tamara Tvrtković s Hrvatskih studija, u svojem je izlaganju kazala kako su Hrvati punopravni članovi europske zajednice još od 15. stoljeća, kada su hrvatski latinisti bili članovi velike kulturne i duhovne,nadnacionalne latinstičke europske zajednice- nazvane res publica litteralia. “Latinskim jezikom borilo se protiv stranog utjecaja, ali je služio i kao sredstvo propagande za promicanje vlastitih interesa”, kazala je Tvrtković te dodala kako se latinski koristio kao jezik politike, znanosti i književnosti. Misao hrvatskih latinista, kao naše intelektualne dijaspore bila je kozmopolitska, uz što je očuvala i poticala hrvatski identitet, smatra Tvrtković.
Božidar Petrač govorio je o Bogdanu Radici kao Hrvatu, Europljaninu i građaninu svijeta, čijom se 100. obljetnicom rođenja nastoji rasvijetliti i aktualizirati njegov prinos hrvatskoj književnosti i kulturi. Radica je kao Hrvat i intelektualac europskog formata, bitno promišljao o sudbini Europe, bio svjestan da ona u 20-tim i 30-tim godinama umire i da je teško pogođena unutar triju totalitarizama, kazao je Petrač.
„Iz svoje vizure, Radica je 1945. godine prokazivao jugoslavenski totalitarizam i navješćivao slobodnu i demokratsku Hrvatsku“, rekao je Petrač te dodao da „Radica pripada samom vrhu hrvatske emigracije, a svojim promišljanjima europske sudbine i sudbine vlastitog naroda, bio je, jest i bit će jedna od temeljnih spojnica iseljene Hrvatske.“
„Iako velik broj ljudi hrvatskog podrijetla u Južnoj Americi više ne govori hrvatskim jezikom, i dalje razvijaju uspješne kulturne veze, prije svega književne, s domovinom, kazala je Željka Lovrenčić, predstavivši hrvatsko-latinoameričke kulturne veze.
Hispanička croatica, najviše iz Argentine, Čilea, Perua, Venezuele i Bolivije, približava nam se kroz prevođenje na hrvatski jezik, kazala je Lovrenčić, a trudom i zalaganjem koje je Lovrenčić uložila u stvaranje u održavanje odnosa s književnicima i književnošću na području Južne Amerike, došla je do zaključka da na španjolskom govornom području postoji interes za hrvatsku književnost.
Peruanska spisateljica hrvatskog podrijetla, Zinka Šarić Pardo, svojim romanima ruši rekorde čitanosti, kazala je Lovrenčić.
Iseljenici nisu u svijet išli stvarati književna djela, nego preživjeti i spasiti se, rekao je književnik iz Australije Drago Šaravanja, dobitnik nagrade fra Lucijan Kordić za roman, te zaključio da stvarali jesu te ako se uzme u obzir njihova izoliranost od hrvatske riječi, mogu nam biti na ponos i čast. (narod.hr)