Brojne mlade obitelji odlaze u Austriju i Njemačku. U rumunjskom popisu stanovništva iz 1992., u sedam sela karaševskog bazena, Karaševci broje 6771. dušu. U sljedećem popisu iz 2002. godine ih je 6207 osoba, a na zadnjem tek 5094

Denis Muselin živi s roditeljima u Austriji, u malom gradiću Mattighofen. Ni on, ni njegova obitelj nisu rodom Austrijanci, već Hrvati iz Rumunjske.

Negdje na početku 19. stoljeća, na prostorima današnje Rumunjske, u takozvanom karaševskom bazenu, karaševskih Hrvata je bilo oko deset tisuća. Tada počinju migracije u druga naselja istočnog i zapadnog Banata. U srpski dio Banata Karaševci se nastanjuju u Uljm, Karlsdorf, Veliko Središte, Vršac, Guduricu, Potporanj i drugdje, dok se u rumunjski dio Banata značajani broj naseljava u Tirol i Slatinu-Timiš.

Od tih se seoba broj Hrvata Karaševaka drastično smanjuje na sedam tisuća, a ta će se brojka održati, s manjim varijacijama, gotovo dva stoljeća.

U to doba veze između domaćih Karaševaka (onih koji ostaju u sedam sela karaševskog bazena) i onih odseljenih slabe u intenzitetu ili potpuno nestaju. Karaševci su se, gdjegod se nastanili, našli u manjini, bilo prema Rumunjima, Nijemcima ili Srbima. Radi njihovog skromnog broja te nedostatka predstavnika inteligencije i svećenstva iz vlastitih redova nisu uspjeli nametnuti svoj jezik u crkvama, školama ili javnome životu što je stvorilo uvjete za brzu asimilaciju. Nakon Prvog svjetskog rata Rumunjskoj je dodijeljen istočni dio Banata, dok je zapadni Banat dodijeljen Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (te je kasnije pripao Srbiji) – što će s vremenom dovesti do prekida veza između Karaševaka s jedne i druge strane novih država.

Denis je učenik petog razreda u osnovnoj školi u Mattighofenu, naselju u koje je prije šest godina stigao zajedno sa svojom mlađom sestrom i roditeljima. Tamo je njemački jezik naučio bez velikih poteškoća, sklopio je nova prijateljstva, a danas se sve odlučnijim koracima integrira u novo društvo. Prije devet mjeseci upisao je tečaj plivanja, a potom se odlučio intenzivnije njime baviti u plivačkom klubu u Braunauu, gradiću udaljenome 20 kilometara od Mattighofena.

U lipnju ove godine Denis je stigao u Lupak. U rodnom kraju boravio je nekoliko dana. Vratio se iz Gyora u Mađarskoj, gdje je trenirao tjedan dana sa svojim klubom u tamošnjem športskom kampu. Ponosan je na osvojenu medalju na natjecanju u kojem je sudjelovalo više plivačkih klubova iz Mađarske i Austrije, ali i nekim s prijašnjih natjecanja u Braunauu.

Nakon rumunjske protukomunističke revolucije iz 1989. i otvaranja državnih granica pokrenut je proces iseljavanja Karaševaka u zapadne države. Ovaj proces raste u intenzitetu ulaskom Rumunjske u Europsku uniju 2007. godine. Brojne mlade obitelji odlaze u Austriju i Njemačku. U rumunjskom popisu stanovništva iz 1992., u sedam sela karaševskog bazena, Karaševci broje 6771. dušu. Ta se brojka smanjuje na sljedećem popisu iz 2002. godine, kada se Karaševcima izjasnilo 6207 osoba, a na zadnjem popisu tek njih 5094.

Denis je sudionik najnovijeg vala karaševskih iseljenika. U tome valu postoje još puno dobrih i talentiranih mladića koji će se adaptirati novim životnim uvjetima, ali će s vremenom, želimo li to priznati ili ne, postati sastavni dio tamošnjeg većinskog naroda. Preostalih Karaševaka bit će, želimo li to priznati ili ne, biti sve manje, i manje, i manje…
(http://www.zhr-ucr.ro/)

Tekst: Daniel Lucacela