Njemačka spisateljica hrvatskog podrijetla Jagoda Marinić predstavila svoj roman “Restoran Dalmacija”, u kojemu na primjeru hrvatskih “gastarbajtera” u Njemačkoj progovara o gubitku identiteta pod pritiskom dvojnosti kultura

Njemačka spisateljica hrvatskog podrijetla Jagoda Marinić gostovala je u utorak, 1. ožujka u Zagrebu, gdje je u klubu Vinyl predstavila svoj roman “Restoran Dalmacija”, u kojemu na primjeru hrvatskih “gastarbajtera” u Njemačkoj progovara o gubitku identiteta pod pritiskom dvojnosti kultura, nastojeći spojiti dvije perspektive koje teku paralelno, bez mogućnosti prirodnog pronalaska zajedničkih točaka.
Roman je objavljen u izdanju nakladnika Hena Com i u prijevodu Romane Perečinec, a o migrantskom životu u Njemačkoj, gubitku i traženju identiteta, gubitku domovine i osjećaju tuđinstva, s autoricom je na tribini “Što je pisac htio reći” razgovarao književnik i urednik Roman Simić Bodrožić.
Kazao je kako je riječ o izvrsnom romanu spisateljice koja nije nepoznata hrvatskim čitateljima: na hrvatski joj je 2008. preveden roman “Bezimena”.
“Tada smo imali protagonisticu koja nije imala ime; mladu ženu koja se tražila u jednom velikom gradu u priči koja se mogla smjestiti bilo gdje. U novome romanu ponovno je glavna junakinja mlada žena koja se traži, no njezina je priča o potrazi nešto drugačija, određenija, događa se u Torontu, Berlinu i Dalmaciji, a ovaj puta ona ima čak dva imena; Mia i Mija”, kazao je Simić Bodrožić.
Upravo je s temom identiteta sadržanog u imenu – odrastanja sa stranim vlastitim imenom u nekoj zemlji – autorica započela predstavljanje svoje knjige, istaknuvši kako ju na podsvjesnoj razini ime oduvijek definira, pa je tako pitanje imena u njezinoj književnosti na neki način odraz njezina vlastita života.
“Za mene su imena nešto posebno jer sam odrasla u zemlji u kojoj je upravo moje ime signaliziralo da nisam dio tog identiteta, da nisam dio kruga u kojemu se trenutno nalazim”, kazala je Marinić.
Odrastajući u dvojnosti kultura koje su se u njoj suprotstavljale, “nikada nisam imala mir”, kazala je, napomenuvši kako je kao dijete stvorila vlastitu realnost uzevši od svega oko sebe ono što joj je “bila najljepša istina”.
No, kad se počne pisati i postane dio književnosti koje nisi dio, pitanje imena koja daješ svojim likovima jedno je od onih koja te definiraju i kao pisca, jer je lako preko njih skliznuti u neku vrstu egzotike za lokalnoga čitatelja, pojasnila je.

Glavna junakinja njezina romana “Restoran Dalmacija” mlada je žena Mia/Mija, koja potječe iz migrantske obitelji hrvatskih “gastarbajtera”, odrasla u Berlinu osamdesetih godina u, za ondašnje prilike, tipično hrvatskoj obiteljskoj atmosferi ispunjenoj ljubavlju prema domovini.
Autorica je istaknula kako je željela stvoriti lik koji će u njemačku književnost uvesti migrantsku osobu “koja nije uvijek ljuta ili čistačica”, što je njemački stereotip za “gastarbajtera”. Stoga je nastojala izbjeći ton ljutnje u Miji, što nije bio lak zadatak jer “to je moje djetinjstvo; ja znam taj ton, tu ljutnju”, no zato ga je donekle ipak sačuvala u njezinoj braći, kazala je.
Roman počinje u Torontu, novome svijetu koji za autoricu i doslovno i metaforički predstavlja mjesto nove perspektive, odakle Mija kreće u potragu za identitetom, na povratnički put koji ju vodi prvo u Berlin, a potom i u Hrvatsku.
Autorica je istaknula kako je u romanu željela spojiti “dvije priče, crte koje zapravo nikada nisu bile zajedno”, priču jedne velike manjine koja živi u stranoj zemlji i priču te zemlje.
“Jugoslavenska je manjina bila jedna od najvećih u ono vrijeme u Njemačkoj, no svejedno ta perspektiva ne igra ni u čemu nikakvu ulogu – u umjetnosti, novinama, filmu. Mi smo 20 posto njemačkog društva, a naše priče ne vrijede”, kazala je autorica, istaknuvši kako stoga za nju taj roman i to što je pokušala njime reći, ima i političku konotaciju.
Kao jedan od ključnih momenata sjećanja svoje glavne junakinje Marinić navodi dan kad je pao Berlinski zid: “Srž cijele priče je da Mija taj trenutak koji svim Nijemcima toliko znači, uopće ne razumije jer u njenoj obitelji to nije velika stvar – njima je velika stvar bilo ono što se događa u Jugoslaviji”, pojasnila je. Upravo to njemačka kritika i čitatelji, koji su sve ostalo u romanu shvatili, nisu nikako mogli shvatiti, napomenula je Marinić, inače stručnjakinja za integraciju i migracije.
Marinić (1977.) piše kratke priče, romane, drame i eseje. Objavila je još zbirke priča “Zapravo, bračna ponuda” (2001.) i “Ruske knjige” (2005.), te roman “Bezimena” (2007.), nominiran za nagradu Ingeborg Bachmann, koji je časopis Der Spiegel proglasio jednim od najvažnijih izdanih djela 2007. Drugi roman, “Restoran Dalmacija”, objavila je 2013., kao i zbirku “Uporabna uputa za Hrvatsku”. Živi u Heidelbergu, gdje radi kao novinarka te u Odjelu za integracije Ureda gradonačelnika.
Dio svojih promišljanja i iskustava s problematikom migranata, izbjeglica i integracije u Njemačkoj, ali i Europi i svijetu, autorica je podijelila i sa svojim hrvatskim čitateljima.
(tportal.hr)