Izložba predstavlja ciklus crteža „Ptice“ akademske slikarice Ivane Vulić iz Zagreba. Izložba će biti dostupna posjetiteljima od 5. do 23. lipnja

Hrvatska matica iseljenika Dubrovnik predstavlja ciklus crteža „Ptice“ akademske slikarice Ivane Vulić iz Zagreba. Izložba će biti otvorena 5. lipnja u podne u Galeriji Hrvatske matice iseljenika (Petilovrijenci 7, Dubrovnik) i bit će postavljena do 23. lipnja. Izložbeni program Hrvatske matice iseljenika uključuje hrvatske umjetnike iz inozemstva s ciljem izgradnje kulturnih mostova domovinske i iseljene Hrvatske, ali i izložbe renomiranih hrvatskih umjetnika u razdobljima kada je najveći broj iseljenika u Dubrovniku.
U predgovoru kataloga, povjesničar umjetnosti Marin Ivanović je napisao: „Nakon vrlo uspješnog ciklusa ljudi koji se na nekoj plaži mažu (navodno ljekovitim) blatom, Ivana Vulić zaokružila je novi ciklus ptica, čime je potvrdila kako je njen interes za „periferne“ i naizgled nevažne teme jednak ustrajnosti u realističnom prosedeu koji je u ovom trenutku hrvatskog slikarstva dobio zavidan broj apologeta. O tome dobro govori izložba Novi hrvatski realizam iz 2013. godine koja je pokazala kako postoji generacijski konsenzus o specifičnom figurativnom pristupu slici.
Ptica pokazuje začudnu brojnost i značenjsku različitost u mitologiji, povijesti i kultovima, od egipatskog feniksa, grčkih harpija i astečkog boga Quetzalcoatla, preko raznovrsnih ptica magičnih imena u Japanu, Perziji i Indiji, do heraldičkog grifona, talmudskog Ziza i Bar Juchne, nordijskih ptica i Odinovih pomagača, te konačno kršćanske simbolike gavrana (Sveti Ilija, Sveti Pavao Pustinjak), golubice (Noa, Duh Sveti) i pelikana (koji svojom krvlju hrani mlade, simbol Isusa Krista). Jednako su brojni umjetnički temati, također u različitim kontekstima, od zlosutnih i grotesknih, do romantičarskih i lijepih, od Albatrosa Charlesa Baudelairea i istoimene poeme Samuela Taylora Coleridgea, preko čežnje o bijegu i slobodi u Samotnoj ptici Giacoma Leopardija, do psihološkog Goluba Patricka Süskinda, turobnog Gavrana Edgara Allan Poea i kratke priče Ptice Daphne du Maurier o pticama koje teroriziraju stanovnike Cornwalla, koju je Alfred Hitchcock pretvorio u istoimeni triler. Golubovi koji su prenosili poruke tijekom oba svjetska rata odlikovani su medaljama. Istovremeno su prenosili i bolesti.
U tom vrlo širokom registru utvrđenih značenja i osobnih asocijacija, Ivana Vulić nekoliko njih uzima kao teme za svoje slike. Instalacija „Ptice“ iz 2011. godine, koju je postavila u galeriji Kiosk u Zagrebu važna joj je zbog značenja koje nosi, a ne radi samog motiva. U konkretnom je slučaju autorica umnažanjem papirnatih origami ptica i njihovim razmještajem u prostoru stvorila dojam mase, bezličnosti pojedine životinje, ali istovremeno potencijala kojeg zbroj tih malih tijela ima jer se grupiranjem u veliku skupinu postiže dojam da će ptice odignuti krov galerije. Pristup slikama koje su na ovoj izložbi prikazane, sasvim je drugačiji – autorica svakoj pojedinoj ptici daje individualnost, ona postaje motiv raznovrsnih karakteristika, od mrtvih vrabaca kakve često možemo vidjeti u gradovima, prilikom čega oni kod autorice preuzimaju simboliku otuđenja, krhkosti i prolaznosti, do pobjedonosnog stava malog krvnika koji jede crve. Njihovu prisutnost u urbanoj sredini, prilagodbi življenja uz ljude, ilustrira golub koji sjedi na glavi skulpture-spomenika, nota bene antičkoga, zbog čega naznačena vremenska distanca ideji suživota ptice i čovjeka daje slojevitu sadržajnost. Natruhe nadrealizma (ili srednjovjekovnih mističnih drôlerija i dekorativne plastike) sadržane su u gvašu plačućeg vrapca čije je krilo oblikovano kao riba.
Trivijalnost, svakodnevica i žanr scene pokazale su se od interesa Ivani Vulić jer beznačajnost mrtvog vrapca u našim životima može dobiti značenje samo apoteozom istog prizora u galerijskom prostoru. Davanje pticama snage zbira kao kod spomenute instalacije koja bi se blijedo mogla povezati s idejom Hitchcockovih Ptica ili individualiziranje i pedantnost u mimetičkom pristupu koji zbog egzistencijalnog nemira tangencionalno dotiče Süskindovog Goluba, opet se svodi na činjenicu da prikazi ptica nisu radi ptica nego radi autoričinih ideja o svijetu i njoj u njemu.“

Tekst: Maja Mozara