Pod naslovom „Rič hrvatska u Vojvodini“ novi svezak donosi kratkih priča Hrvata iz Vojvodine u izboru Vladana Čuture koji je autor i uvodnog eseja „Panorama vojvođansko-hrvatske kratke priče od 1990. do 2010.“

U dvobroju 1-2/2013. časopisa za književnost, kulturološke i društvene teme Nova Istra, što ga u Puli objavljuje istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, objavljen je i jedan tematski blok posvećen kratkim pričama hrvatskih književnika iz Vojvodine.
Naime, pod naslovom „Rič hrvatska u Vojvodini“, novi svezak Nove Istre donosi izbor kratkih priča Hrvata iz Vojvodine što ga je sačinio profesor Vladan Čutura. Objava ovog izbora ostvarena je posredstvom Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i urednika časopisa Nova Istra, književnika i književnog povjesničara dr. sc. Borisa Biletića.
Čutura je autor i uvodnog eseja „Panorama vojvođansko-hrvatske kratke priče od 1990. do 2010.“, u kojemu je na početku istaknuo: „Ovaj tekst ne može i ne pretendira postavljati konačne književno-estetske sudove o vojvođanskoj proznoj produkciji stvaranoj na hrvatskome jeziku posljednjih 20 godina. Upravo to je razlog zbog kojega nije naslovljen ‘antologija’, nego ima namjeru ponuditi prikaz suvremenoga hrvatskog književnog stvaralaštva, točnije kraćih proznih vrsta, tako da prateći književni tekstovi, izdvojeni iz cjeline, čine nešto što bismo najlakše mogli nazvati reprezentativnim izborom ili, još skromnije, prikazom.“
Izbor Vladana Čuture sastoji se od sljedećih pet kratkih priča: Lajče Perušića „Na Svesvete“, Petka Vojnića Purčara „Snivajući pod snijegom“, Zvonka Sarića „Bolje“, Nevena Ušumovića „Makovo zrno“ i Tomislava Žigmanova „Kamenčić mali u Kristinoj sandali“, koje prate i kratke biografije autora. Objavom izbora kratkih priča Hrvata iz Vojvodine u jednom renomiranom književnom časopisu kao što je Nova Istra učinjen je daljnji pomak u integraciji ovdašnje hrvatske književnosti u književnost u matici. Skupa s autorom možemo zaključiti: „Za kraj ostaje nada da će se u budućnosti hrvatska kultura početi voditi elementarnim kulturnim načelom – načelom uključivanja, a ne isključivanja, čemu je tek neznatan doprinos i ovaj tekst“.
(ZKVH)