Matthew Trojić u dvije godine zagrebačkog staža koje je mahom proveo učeći hrvatski jezik usvojio je par neizbrisivih impresija.

Recimo, u Hrvatskoj se ne smije sjediti na hladnim površinama – ‘prehladit ćeš se’. Po kućama se uglavnom nose papuče. Pekare i stanovi starijih ljudi mirišu po izbjeljivaču. Užasno je bitna diploma pa makar studirao nešto što te ne zanima nit u 17. varijanti paralelnog svemira. Još važnije je da izgleda kao da znaš sve o svemu – ‘ne znam’ je vrlo neseksi odgovor. No najcrnje od svega, previše ljudi pati od kompleksa manje vrijednosti. Do te razine da vlastitu zemlju uspoređuju s Trećim svijetom i komentiraju kako bi mu bilo bolje da je išao kopati po majčinoj strani svojeg pedigrea – na Filipine.

‘Odrastao sam u New Yorku s ocem iz Dubrovnika i majkom s Filipina. Išao sam po hrvatskim crkvama, plesao kolo, i kako volim jezike, nakon višegodišnjeg života u Madridu i Parizu, odlučio sam doći u Zagreb i naučiti hrvatski’, kaže hrvatski Filipinac. Dvije godine tečaja hrvatskog za strance Croaticum na Filozofskom fakultetu urodilo je zanimljivom spoznajom – znanje hrvatskog u Bruxellesu vrhunski je kapital, i to ne toliko za Hrvate koji govore engleski koliko za strance koji znaju hrvatski. Briselska administracija preferira prevođenje sa stranog na materinji jezik, tako da će posao interpretatora s hrvatskog na neki drugi jezik puno prije dobiti odgovarajući stranac nego domaći sa znanjem istog jezika.

Baratanje hrvatskim nije jedina europska prednost. To je, Amerikanac najbolje zna, i hrvatska putovnica. Umjesto da se nateže s vizama i dozvolama boravka, Matthew, rijetko ponosni vlasnik te knjižice, sada može bauljati po Starom kontinentu bez ikakvih ograničenja. I tu je negdje ključni uvid – zašto smo toliko iskompleksirani svojim porijeklom: ‘Ne razumijem taj vaš kompleks manje vrijednosti. Svi su me redom u Zagrebi ispitivali da što mi je bilo da dolazim u Hrvatsku. Pa kad bih im rekao da sam došao naučiti jezik i dublje upoznati zemlju svoga oca, odgovorili bi mi da kakva korist od učenja hrvatskog. Padale bi usporedbe sa SAD-om, i kako je Hrvatska nerazvijena. Neki su me čak pitali da što nisam otišao na Filipine, jer je Hrvatska zemlja Trećeg svijeta. Ne razumijem te ljude. Pitao bih ih jeste li ikada bili u zemlji Trećeg svijeta da vidite na što to liči.’
(Izvor: tportal.hr; Krešimir Dujmović , Foto: Privatni album)

VIŠE