Jedan od suorganizatora prestižnog Festivala povijesti je i HMI koja se 17. svibnja predstavila s dvije teme koje se odnose na popularizaciju historiografske građe o Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Nagrađen rad povjesničarke Ive Kajfeš objavljen u Matičinu Hrvatskom iseljeničkom zborniku
Deseti Festival povijesti Kliofest održao se od 16. do 19. svibnja 2023. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti, Udruge Kliofest, Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Društva za hrvatsku povjesnicu. Uz bogat i atraktivan program s čak jedanaest okruglih stolova i preko pedeset predstavljanja historiografskih monografija i tribina postavljene su i četiri izložbe, a zadnji dan uručene su i nagrade povjesničarima u nekoliko kategorija. Jedan od suorganizatora prestižnog Festivala povijesti je i Hrvatska matica iseljenika koja se 17. svibnja predstavila s dvije teme koje se odnose na popularizaciju historiografske građe o Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
Hrvatski iseljenički zbornik
Na prestižnom Festivalu povijesti Hrvatski iseljenički zbornik 2023. predstavile su povjesničarka dr. sc. Ljiljana Dobrovšak s Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, dr.sc. Ivana Hebrang Grgić s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dugogodišnja urednica Zbornika prof. Vesna Kukavica. Uz kratak prikaz svih uvrštenih članaka vrsnih publicista iz domovine i iseljeništva po pojedinim poglavljima, dr. sc. Dobrovšak naglasila je kako Matičin ljetopis obrađuje sveobuhvatno hrvatsko povijesno, kulturno i društveno naslijeđe prateći i suvremene digitalne alate za istraživanja.
O mogućnostima istraživanja povijesti Hrvata u Australiji i Novom Zelandu na temelju digitalnih izvora u sklopu Kliofesta dr.sc. Ivana Hebrang Grgić održala je predavanje, čiji je istoimeni izvorni znanstveni rad objavljen u Zbornikovoj tematskoj cjelini „Mostovi“.
Istraživanje je provedeno u okviru projekta Hrvatski iseljenički tisak s ciljem digitalizacije izvora povezanih s Hrvatima izvan Hrvatske. U odnosu na ukupnu produkciju hrvatskih iseljenika, pa i samo onih u Australiji i Novome Zelandu, u sklopu projekta digitaliziran je samo manji dio građe, 21 publikacija, od toga 15 knjiga i 6 novina. Kako je postupak digitalizacije zahtjevan, skup i dugotrajan, ovo je značajan korak u izradi modela digitalizacije i u poticanju među institucijske suradnje, rečeno je na Kliofestu. Govoreći o izazovima i rezultatima ovog istraživanja Hebrang Grgić je naglasila važnost dostupnih digitalnih izvora, ali isto tako je važno te izvore vrednovati na ispravan način. Kako bi se pronašli relevantni izvori potrebno je primijeniti strategije pretraživanja dostupnih baza podataka, a vještine informacijske pismenosti potrebne su i da bi se pronađene informacije vrednovale i ispravno koristile. Nacionalne knjižnice i arhivi svakako su relevantne ustanove i mjesta na kojima se i u fizičkom i u elektroničkom obliku mogu pretraživati informacije i pronalaziti korisni izvori. Prezentirajući 15 digitaliziranih publikacija, Hebrang Grgić ističe važnost među institucijske suradnje tijekom procesa digitalizacije, od Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu do Središnje gradske knjižnice u Aucklandu, uz vješto umrežavanje izdavača i hrvatskih udruga u domovini i izvan nje. „Nakladnička djelatnost Hrvata izvan Hrvatske iznimno je značajan segment hrvatske kulturne baštine i stoga nikako ne smije biti zaboravljen.“ – naglasila je Hebrang Grgić
Povijest Hrvatskoga sabora
Istog dana održano je predstavljanje jedinstvene historiografske knjige “Povijest Hrvatskoga sabora”. Renomirani autori iz Mađarske Dinko Šokčević i Szabolcs Varga kroz razgovor s moderatorima Marijom Karbić i Brankom Ostajmerom predstavili su građu knjige na hrvatskom i mađarskom jeziku.
Knjiga A Horvát Szábor története/Povijest Hrvatskoga sabora objavljena je u Budimpešti kao dio fascinantnog knjižnoga niza o svjetskim parlamentima koju je pokrenuo voditelj projekta i urednik István Pelyach. Ova sintetska historiografska studija autorskoga dvojca Šokčević i Varga prikazuje povijest Hrvatskoga sabora od prvih spomena narodnih zborova, preko Sabora kao staleške ustanove, do modernog hrvatskog predstavničkog parlamenta. Sažeto, Hrvatska i Mađarska (Ugarska) živjele su u državnoj zajednici više od osam stoljeća. Od 1102. do 1918. Hrvati i Mađari imali su zajedničke vladare, a središnji institucionalni sustavi države bili su isprepleteni. Jedan od najvažnijih organa zajedničke državnosti bio je Ugarski sabor, u kojem su od njegova ustanovljenja u 13. stoljeću do 1918. sudjelovali i hrvatski velikaši, koji su također imali svoje pozicije i u gornjem domu od 1608. godine. Zakoni doneseni na ugarskim saborima općenito su vrijedili na području Hrvatske, ali je u nekim slučajevima Hrvatski sabor donosio zakone različite od ugarskih zakona, od kojih je kralj jedan dio sankcionirao. Međutim, 19. stoljeće donosi i sustav Narodnog predstavničkog sabora umjesto redovnih skupština na hrvatskom tlu. Hrvatsko-ugarskom nagodbom mađarska je strana priznavala Hrvatskoj status zemlje partnera, hrvatsko zakonodavstvo bilo je nadležno za pitanja koja su se smatrala autonomnim, a u Budimpešti su u Saboru sjedili i hrvatski predstavnici.
Knjiga nedvojbeno dokazuje da je Hrvatski sabor odigrao važnu ulogu u razvoju hrvatske nacionalne države i u dualističko doba, unatoč ograničenim zakonodavnim ovlastima, te postaje simbolom hrvatske nacionalne suverenosti. Zato bi bilo veoma važno, složili su se svi, da se knjiga prevede i na hrvatski jezik.
Svojom nazočnošću predstavljanje su uveličali: gđa Zdravka Bušić, predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan RH, NJ. E. gosp. Csaba Demcsák, veleposlanik Mađarske u Republici Hrvatskoj, gđa Mirjana Vatavuk iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta Ivo Pilar, prof. dr. sc. Damir Agičić, idejni začetnik Kliofesta, te brojni drugi ljubitelji historiografske građe o Hrvatima izvan Republike Hrvatske.
Nagrade
Nagrada „Ferdo Šišić“ za najbolji diplomski rad dodijeljena je mladoj povjesničarki Ivi Kajfeš za diplomski rad „Doprinos kanadskih Hrvata stvaranju, međunarodnom priznanju i obrani Republike Hrvatske“, a koji je objavljen u cijelosti u Hrvatskom iseljeničkom zborniku 2023.
Iako su do sada nastale na tisuće znanstvenih knjiga, zbornika radova i članaka o problematici nastanka Republike Hrvatske i Domovinskog rata, uloga u spomenutim događajima i procesima po nizu kategorija heterogenog i diljem svijeta rasutog hrvatskog iseljeništva gotovo uopće nije znanstveno obrađena. Stoga diplomski rad Ive Kajfeš, izrađen na Fakultetu hrvatskih studija pod mentorstvom docenta Wollfyja Krašića i objavljen u Matičinu Hrvatskom iseljeničkom zborniku, predstavlja trenutno najopsežniji znanstveni prikaz doprinosa kanadskih Hrvata stvaranju, međunarodnom priznanju i obrani Republike Hrvatske. Diplomski rad je napisan na temelju mnogih neobjavljenih i objavljenih izvora, novina i časopisa, relevantne znanstvene i publicističke literature, provjerenih podataka s mrežnih stranica te igrano-dokumentarnog filma „Nisam se bojao umrijeti: domoljubna misija Antona Kikaša 1991.“ Niz tema koje su zastupljene u ovome radu potrebno je dodatno istraživati te prikupljene podatke razraditi, no ostvarenim pristupom, metodologijom i intelektualnim dosezima diplomski rad kolegice Kajfeš izvrsno je polazište za buduća opsežnija istraživanja.
Nagrada „Jaroslav Šidak“ inozemnom povjesničaru dodijeljena je dr. sc. Luki Iliću za autorsku knjigu o procesu radikalizacije u teologiji Matije Vlačića Ilirika. Dr. sc. Luka Ilić, rođen 1969. u Karlovcu, međunarodno je etablirani povjesničar protestantizma i teolog, koji se nakon magisterija u Amsterdamu i doktorata na Evangeličkom (luteranskom) fakultetu u Philadelphiji nastanio u Njemačkoj. Ondje je od 2010. do 2014. bio znanstveni suradnik na Leibnizovu institutu za europsku povijest u Mainzu, a otada radi kao župnik evangeličko-luteranske crkve u Württembergu. Znanstvena literatura o Matiji Vlačiću Iliriku na hrvatskome jeziku obogaćena je prošle godine prijevodom Ilićeve knjige Teološka biografija Matije Vlačića Ilirika – proces radikalizacije u Flaciusovoj misli, izvorno objavljene na engleskom jeziku (Theologian of Sin and Grace: The Process of Radicalization in the Theology of Matthias Flacius Illyricus). Hrvatsko izdanje ponešto je prerađeno i prošireno u odnosu na izvornik, tj. dodana je i novija literatura i neke dodatne spoznaje o Vlačiću i reformaciji. Knjigu je objavio Teološki fakultet „Matija Vlačić Ilirik“ u Zagrebu u svojoj ediciji Folia Protestantica Croatica. Riječ je o intelektualnoj biografiji u kojoj Ilić prati ideje i misli Matije Vlačića Ilirika i studiozno ih proučava u kontekstu njegovog životopisa. Rezultat je znanstveno utemeljeno i uzbudljivo štivo gdje čitatelj ima priliku upoznati se s Vlačićevim teološkom i filozofskom mišlju i opusom njegovog stvaralaštva, a istovremeno i s njegovim obiteljskim životom i akademskom kao i crkvenom karijerom. Ovaj pristup poznat i kao “History of Ideas” je ono što ovu knjigu čini drugačijom i postavlja je u sam vrh suvremene hrvatske historiografske literature ranoga novovjekovlja. Ilić u knjizi koristi pojam radikalizacije kako bi analizirao način na koji je odnos Matije Vlačića Ilirika prema duhovnim i svjetovnim autoritetima njegova vremena bio ključno određen aktualnom crkveno-političkom situacijom, pri čemu je presudnu ulogu odigrala i mreža njegovih kontakata, oštro podijeljenih između suradnika i pristalica s jedne strane te kritičara i teoloških protivnika s druge. Za pisanje ove knjige dr. Ilić je pohodio brojne knjižnice i arhive diljem svijeta, prelistavao tomove građe i čitao brojne studije. Samo bibliografija obuhvaća više od 50 gusto ispisanih stranica izvora, a autor se obilno služio i do sada neobjavljenim rukopisima i pismima.
Nagrada „Vjekoslav Klaić“ za popularizaciju dodijeljena je izv. prof. dr. sc. Željku Krušelju za ukupnu djelatnost u popularizaciji povijesne znanosti. Izv. prof. dr. sc. Željko Krušelj je još od studentskih dana krajem 1970-ih godina snažno prisutan u svakovrsnim aktivnostima vezanim za afirmaciju i popularizaciju povijesne znanosti i hrvatske historiografije. U protekla četiri i pol desetljeća gotovo da nije bilo historiografske domene u kojoj nije ostavio svoj trag, kako na nacionalnoj tako dijelom i na međunarodnoj razini, ne zanemarujući nikada ni lokalne okvire. Posebno vidljiv javni trag ostavio je svojim dugogodišnjim novinarskim radom, jer je bio prvi hrvatski novinar, nerijetko i jedini, koji je u hrvatskim tiskovinama s najvećim nakladama sustavno portretirao historiografske teme i rasprave. Započelo je to u iznimno složenim okolnostima raspada jugoslavenske federacije, kada su historiografske rasprave bile i prvorazredne političke teme. Krušelj se 1980-ih godina uspješno suprotstavljao velikosrpskim pokušajima falsificiranja hrvatske povijesti, ponajprije one vezane uz komunistički pokret, Drugi svjetski rat, Nezavisnu Državu Hrvatsku i ustaške logore. Rad na popularizaciji hrvatske historiografije nastavio je i nakon državnoga osamostaljenja, upozoravajući na mnoge neistražene teme novije nacionalne povijesti, ali i kritizirajući neznanstvene pristupe pojedinim temama. Objavio je 12 knjiga, više od 800 novinskih tekstova s historiografskom tematikom, na desetine znanstvenih i stručnih radova, izlagao na raznim znanstvenim skupovima, sudjelovao u brojnim popularizacijskim projektima i u raspravama u elektroničkim medijima, često gostovao na javnim tribinama i okruglim stolovima, uredio i priredio za objavljivanje niz knjiga te recenzirao brojna znanstvena izdanja. U svemu tome nikad ga nije napuštala aktivistička strast u afirmiranju i približavanju najširoj javnosti znanstvenih dosega hrvatske historiografije.
Tekst i foto: Snježana Radoš
