Dvojezični hrvatsko-engleski ‘Vodič kroz djela Joze Kljakovića – Guide to the works of Jozo Kljaković in Zagreb’ povjesničarke umjetnosti Petre Vugrinec predstavljen je u Muzeju Grada Zagreba. Vodič su objavili Centar za likovni odgoj Grada Zagreba i memorijalna zbirka Jozo Kljaković

Dvojezični hrvatsko-engleski ‘Vodič kroz djela Joze Kljakovića – Guide to the works of Jozo Kljaković in Zagreb’ povjesničarke umjetnosti Petre Vugrinec predstavljen je 16. ožujka u Muzeju Grada Zagreba.
O vodiču i Kljakoviću govorili su ravnateljica Centra za likovni odgoj Grada Zagreba Vlasta Gracin, povjesničarka umjetnosti Irena Kraševac, autorica Petra Vugrinec i ravnatelj Muzeja Grada zagreba Vinko Ivić.
‘Nakon povratka iz emigracije, hrvatski umjetnik Jozo Kljaković 1969. svoju pokretnu imovinu i kuću na Rokovu perivoju darovao je Gradu Zagrebu’, podsjetila je Gracin dodavši kako se o donaciji brine Centar za likovni odgoj Grada Zagreba.
Naglasila je i kako se Centar brine o zgradi, stalnom postavu te svojim aktivnostima nastoji privući što više posjetitelja i približiti im Kljakovićevo djelo. ‘Vodič u kojem su predstavljena najvažnija djela iz Kljakovićeva opusa u Zagrebu nastavak je trajne brige Centra da se uvijek iznova i na odgovarajući način objelodanjuje, reinterpretira i vrednuje umjetnikov doprinos hrvatskoj kulturnoj baštini’, rekla je Vlasta Gracin.
Kraševac je istaknula kako Kljaković spada u drugi naraštaj hrvatske moderne umjetnosti te podsjetila da je počeo kao simbolist. Dao je najviše, kako je naglasila, u neorealizmu. Autorica vodiča Petra Vugrinec vratila je Kljakovića u hrvatsku povijest umjetnosti na velika vrata, istaknula je Kraševac.
Kljaković je, smatra Vugrinec, nakon dugotrajne šutnje u zadnjih pet godina doživio pravi procvat u Hrvatskoj. Navela je kako se Memorijalna zbirka Jozo Kljaković nalazi u Centru za likovni odgoj Grada Zagreba na Rokovu perivoju 4, te dodala kako je crkvu Sv. Marka oslikao freskama.
Slika mu je i u nekadašnjoj Bankovnoj palači, današnjoj Fini u Šoštarićevoj 2, podsjetila je napomenuvši kako je Kljaković oslikao i unutrašnjost Hrvatske gospodarske komore na Roosveltovu trgu.
‘Vodič kroz djela Joze Kljakovića – Guide to the works of Jozo Kljaković in Zagreb’ (38 str.) objavili su Centar za likovni odgoj Grada Zagreba i memorijalna zbirka Jozo Kljaković.
Istaknula je i kako njegovih djela ima i u Atelijeru Meštrović u Mletačkoj ulici, u Kući mons. dr. Svetozara Rittiga u Opatičkoj 27., Mirogoju (Male arkade) i Zgradi Assicurazioni Generali na Trgu bana Jelačića 3.

Jozo Kljaković rođen je u Solinu 1889., a umro u Zagrebu 1969. Bio je slikar, pisac, ilustrator i karikaturist. Nakon Prvoga svjetskog rata doselio se u Zagreb. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (ALU) (1921.-1943.), gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo. Za zagrebačku Gradsku vijećnicu naslikao je sliku Sukob Kaptola i Gradeca na Krvavom mostu. Bio je član Hrvatskoga društva umjetnosti i organizirao je izložbu Pola vijeka hrvatske umjetnosti koja je, 1938. godine, održana u Domu likovnih umjetnosti. Nekoliko mjeseci poslije uspostave NDH Kljakovića ustaše zatvaraju u Zagrebu. Bio je optužen kako je, zajedno s Ivanom Meštrovićem, želio pobjeći prvo u Italiju, a zatim u Španjolsku odakle bi otišao u Švicarsku te ondje djelovao protiv NDH. Otputovao je iz zemlje početkom 1943. Nakon dolaska u Rim ostaje u političkoj emigraciji. U Rimu je bio dopredsjednik Bratovštine sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama. Boravio je u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima.
Nakon Drugoga svjetskog rata ostaje u emigraciji. Ne želeći vratiti se u novonastalu državu Jugoslaviju, zbog neslaganja s vladajućim režimom i političkom konstelacijom, odlazi 1947. u Buenos Aires. U Rim se vraća 1958. godine gdje slika poznate freske u zgradi Zavoda sv. Jeronima. Motivi su mu religijski i zavičajni, a slikao je i portrete istaknutih osoba. Naslikao je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, u župnim crkvama u Vranjicu i Dobroti, u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina, te u Trgovačko-obrtničkoj komori (s Omerom Mujadžićem) i Gradskoj vijećnici u Zagrebu. Bavio se i karikaturom, plakatom i ilustriranjem knjiga. Izlagao je na mnogim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu. Tijekom boravka u emigraciji pisao je suvremenu prozu i objavljivao članke u iseljeničkim i emigrantskim listovima, a posebno u Hrvatskom glasu i Hrvatskoj reviji. U Hrvatskoj reviji surađivao je s člancima o Ivanu Meštroviću, don Frani Buliću, kardinalu Alojziju Stepincu, splitskim i dubrovačkim umjetnicima (1951., 1953.-55., 1960., 1962.-63.) te s likovnim prilozima. Na poticaj prijatelja piše svoje uspomene te je 1952. godine u Buenos Airesu objavio knjigu ‘U suvremenom kaosu: uspomene i doživljaji’, a u Rimu 1961. godine autobiografski roman ‘Krvavi val: isječak iz suvremenog života’. U Zagreb se vraća 1968. godine te godinu dana kasnije umire.
(tportal.hr)