Na otoku ima više od milijun kvadrata zemljišta, polja, šume, brda u crkvenom vlasništvu. Uz blagoslov biskupa, zemlju će dati u najam – deset lipa po kvadratu. Ako uzmete manje od 50 kvadrata, to je godišnje 5 kuna. Uvjet je da morate živjeti na Lastovu

Nemate posao, ali imate volje za rad, nemate zemljište, ali željeli biste krenuti u poljoprivredu, nemate ni novca, tek možda stotinjak kuna s kojima eventualno možete kupiti desetak kilograma sjemenskog krumpira. I da ga rastegnete maksimalno, bit će taman za nekih stotinjak kvadrata zemljišta. I što napraviti?
Pa, recimo, naseliti se na Lastovsko otočje, točnije njegov centar, otok Lastovo, gdje za deset lipa na godinu možete unajmiti metar četvorni plodnog zemljišta, piše Slobodna Dalmacija.
Lastovska župa Sv. Kuzme i Damjana mučenika za tu svotu, nevjerojatno povoljnu, već duže vrijeme iznajmljuje kvadrat zemljišta zainteresiranim Lastovcima. Nema sumnje, ovo je stvar za pohvalu.
“Pa nije to za nas neka vijest, to je kod nas već duže tako. Ali, eto, izvan otoka se nije znalo, pa ni mnogi moji kolege nisu bili upoznati s tim našim običajem. Ali župa na Lastovu je specifična. Mi, znate, imamo na otoku više od milijun kvadrata zemljišta, polja, šume, brda u crkvenom vlasništvu. Mislim da ni jedna župa na nekom od naših otoka – pa ne znam točno, možda smo po tome rijetki i na kopnu – nema toliko zemlje”, pojasnio je župnik don Stipe Miloš.
“Puno je to metara četvornih, puno dobrog, plodnog tla, i šteta je da propada. Pa smo uz blagoslov našeg biskupa zemlju dali u iznajmljivanje. Da, deset lipa po kvadratu. Ako uzmete manje od 50 kvadrata, to je godišnje 5 kuna. Uz jedan uvjet, morate živjeti na Lastovu”, kaže don Stipe.
Lastovski župnik pokazao je stare otočne planove, male crtice, međice, točkice koje označavaju ono što Crkva ovdje ima. Tu 20 kvadrata, ovdje 50, tamo tri tisuće.
Skupi se u konačnici puno toga, puno toga se ne obrađuje, a don Stipe Miloš bi volio da praksa pokazuje drukčiju sliku. Volio bi da je više svijeta, više ljudi, da mladost ne napušta otok. Pa ako Crkva može pomoći na bilo koji način, e onda je to i davanjem svoje zemlje u zakup po minimalnoj cifri.

“Dakle, tisuću kvadrata nekog polja na godinu dana po ugovoru sa župom dođe sto kuna. Ugovor o najmu se potpisuje na 29 godina, a za sada imamo suradnju s pedesetak lastovskih obitelji. I broj zainteresiranih u zadnje vrijeme raste, otvaraju se OPG-ovi, ljudi se polako vraćaju poljima. Godišnje od najma dobijemo oko deset tisuća kuna koje se koriste za potrebe župe”, otkriva lastovski župnik.
Kada bismo rezimirali, ovaj je posao dobar Crkvi jer tako ne dopušta propadanje polja, širenje makije. Dobro je i Lastovcima jer time okrupnjuju polja: crkvena je zemlja često usidrena između nasada otočnih obitelji, pa se vezivanjem kroz najam stječe mogućnost dobivanja većih parcela. Samim tim se može planirati i sadnja višegodišnjih biljaka, primjerice loze.
“A dobro je i za otok, tamo gdje se zemlja obrađuje, otok živi”, mudro će don Stipe.
E sada, kako je Crkva došla do ovako velike količine zemlje? To je posebna priča, a veže se uz Lastovski statut iz 14. stoljeća po kojem je svaka obitelj imala obvezu jednu desetinu svojih godišnjih prihoda dati župi. Trećina od toga išla je za potrebe župe, druga trećina kao plaća za župnika. A treća trećina je služila za školovanje svećenika.
U 700 godina, koliko se Statut poštovao, nakupilo se puno zemlje, a i zaredilo lastovske mladeži. Dobar dio imanja došao je i putem Zaklada bratovština, poput Gospe od Rozarija, Bratovštine sv. Antuna, Bratovštine sv. Petra…
“Točno, kroz sedam stoljeća skupilo se čestica. A što se tiče svećenika, i tu imamo kuriozitet. U sve vrijeme dok se Statut podržavao, s Lastova je u svećeničke vode kroz 700 godina otišlo dvjesto ljudi. U jednoj generaciji lastovskih momaka znalo je biti i po pet budućih svećenika koji su se školovali u Splitu, Dubrovniku i u franjevačkom samostanu na Badiji kraj Korčule. A onda je prošao Drugi svjetski rat. Nakon njega s Lastova u svećenike nije otišao nijedan jedini momak. Svašta je mogao biti razlog, strah od jugovojske, odmazde, druga vremena nepovoljna za Crkvu. Što je, tu je, od tada je zaređivanje odavde stalo”, kaže don Stipe Miloš.
No kontakti s Crkvom nikada nisu prestali, kroz 700 godina uvijek je bilo najma župskog zemljišta. A posljednjih godina ono je, na sreću župljana, postalo i više nego pristupačno. Pa sada, da se vratimo na uvod, želite li se baviti poljoprivredom, sada ne možete više reći da nemate priliku. Lastovo gorljivo čeka nove obitelji.
(http://www.laudato.hr)