Promociju knjige “Svijet Hrvata na početku trećeg milenija” organizirao je HSK u Austriji na čelu s Igorom Lackovićem. Skupu su bili prisutni hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković i njezin zamjenik Branimir Lončar, savjetnik za kulturu u veleposlanstvu RH u Austriji Domagoj Marić i djelatnica veleposlanstva Katarina Dorkin-Križ i Tončić-Sorinjova supruga Renate u pratnji dviju kćeri – Raphaele i Yvonne

“Svijet Hrvata na početku trećeg milenija”, naziv je knjige dr. Luje Tončić-Sorinja, austrijskog diplomata i političara hrvatskih korijena, promovirane prošli tjedan u Beču.

Dr. Lujo Tončić-Sorinj bio je ministar vanjskih poslova Republike Austrije od 1966. do 1968. godine kada je na vlasti bila austrijska Narodna stranka (ÖVP) pod kancelarom Josefom Klausom te glavni tajnik Europskog vijeća od 1969. do 1974.

Promociju je organizirao Hrvatski svjetski kongres u Austriji na čelu s Igorom Lackovićem. Skupu su bili prisutni hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković i njezin zamjenik Branimir Lončar, savjetnik za kulturu u veleposlanstvu RH u Austriji Domagoj Marić i djelatnica veleposlanstva Katarina Dorkin-Križ.

Publika je bila posebno ganuta jer je na predstavljanje knjiga došla i Tončić-Sorinjova supruga Renate u pratnji dviju kćeri – Raphaele i Yvonne. Očevim stopama nastavila je Yvonne i postala ministrica – savjetnica u austrijskom ministarstvu za Europu, integraciju i vanjske poslove u Beču.
O životu i radu Luje Tončić-Sorinja, iskusnog i međunarodno cijenjenog austrijskog političara, te njegovu djelovanju u Austrijsko-hrvatskom društvu u Beču govorio je osnivač toga društva dr. Marijan Brajinović.

“Riječ je sigurno o najuspješnijem Hrvatu u inozemnoj politici na kojega moramo biti ponosni. Upravo zahvaljujući njemu Oda radosti, iz 9. Beethovenove simfonije, postala je službena europska himna”, rekao je Brajinović, iznijevši pritom i pregršt pohvala za Tončić-Sorinjov angažman u Austrijsko-hrvatskom društvu.

Napomenuo je kako je dr. Tončić-Sorinj rođen 1915. godine u Beču kao sin Dušana Tončić-Sorinja porijeklom iz Dalmacije, konzula u Austro-Ugarskoj Monarhiji, i Mabel (rođene Plason de la Woestyne) te da je bio oženjen i otac petero djece (sin i četiri kćeri). Umro je 2005. u Salzburgu, upravo u znakovitoj godini kad je RH započela pregovore s EU, na čemu je sve vrijeme neumorno radio.

Knjigu “Svijet Hrvata na početku trećeg milenija” u izdanju naklade Urlike Šulek 2002. godine predstavio je hrvatski novinar, diplomat, prevoditelj, politički djelatnik, pjesnik i dugogodišnji glavni urednik Hrvatskog slova Stjepan Šulek, osvrnuvši se pritom i na Sorinjovu knjigu “Usamljena borba Hrvatske: Od pobjede jezika do pobjede oružja” izdanu 1998. godine u Zagrebu.

Posebno zanimljivo bilo je izlaganje autorovih kćeri Yvonne i Raphaele na temu “Intenzivni odnosi moga oca prema Hrvatskoj”. One su ustvrdile da je njihov otac, s obzirom na njegovu obiteljsku povijest i obrazovanje u Beču, Zagrebu i Parizu, “prije svega bio veliki Europejac, pa potom srcem i dušom Hrvat koji je obožavao Dalmaciju i često ju s njima i suprugom posjećivao, pa tek onda Austrijanac”.

“Našem je ocu bilo posebno važno što je pred svoju smrt 2005. godine doživio početak pregovora Hrvatske s EU, znajući da je ostvario svoj san i ispunio riječi svoga oca da nikada ne zaboravi hrvatski jezik i Hrvatsku”, zaključile su kćeri Luje Tončića-Sorinja koji je kao optimalan spoj političara i diplomata bio višestruko odlikovan, između ostaloga, i visokim hrvatskim odličjem – Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom 1995. godine.

Opširnije

Tekst: Snježana Herek