U Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu 90. obljetnica djelovanja svečano je obilježena okupljanjem župljana svih triju crkava u Chicagu sa svojim vjernim duhovnim vođama

U Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu 5. ožujka svečano je obilježena 90. obljetnica djelovanja franjevačkog reda u Americi i Kanadi. Ondje su se župljani svih triju crkava u Chicagu (Sv. Jeronim, Presveto srce Isusovo i Blaženi Alojzije Stepinac) susreli sa svojim vjernim duhovnim vođama.
Skladbu “Gospi Sinjskoj” te “Pjesmu o ljubavi „ pjevala je djevojčica Iva Galić uz pratnju Marija Romanovića, a prikazan je i isječak iz filma Jakova Sedlara o povijesti Kustodije.

Okupljenima se obratio gk Bosne i Hercegovine Berislav Vujeva, a generalna konzulica RH Sanja Laković, uz pozdrav okupljenima, pročitala je i pismo hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Na kraju okupljanja, prisutnima se obratio i omiljeni duhovnik među našim iseljenicima, fra Jozo Grbeša, kustos franjevačke kustodije.
Prvi hrvatski franjevac među Hrvatima u Americi bio je fra Gaudencije Gorše. Na američko tlo stupio je davne 1900. godine te preuzeo hrvatsku župu u Steeltonu, Pennsylvanija.

Nakon njega, došlo je još fratara s područja Hrvatske, BiH, Slovenije, koji su u početku bili članovi zajedničkog mađarsko-slavenskog kKomesarijata. Nakon što su se 1912. odvojili i osnovali slovensko-hrvatsko-slovački Komisarijat, već 1926. godine hrvatski franjevci utemeljili su svoj vlastiti, čiju je službenu odluku donijela vatikanska Kongregacija za redovnike 9. veljače 1927. Godine 1931. brigu o hrvatskom Komisarijatu preuzima Hercegovačka franjevačka provincija u Mostaru.

U većim hrvatskim kolonijama poput Chicaga, New Yorka te u Pennsylvaniji bilo je lakše okupiti naše ljude, gdje su franjevci bili povezani s izgradnjom objekata, utemeljenjem zajednica te drugim velikim projektima.

Godine 1942. franjevci pokreću Hrvatski katolički glasnik, mjesečnik za vjersko i kulturno uzdizanje, a važnost tog projekta bila je tim veća jer je riječ o razdoblju kada gotovo nije bilo moguće iz domovine dobiti neke novine i časopise.

Dvije godine kasnije preuzimaju tiskanje Hrvatskog kalendara od Ivana Krešića, a 1945. i Danicu. Upravo te novine postale su jedine katoličke slobodne tiskovine među Hrvatima, kako u domovini tako i u svijetu.

Za fra Davida Zrne, 1943. kupljen je samostan u Hyde Parku u Chicagu, u koji je useljeno sljedeće godine. Taj samostan postao je utočište svim nesretnim fratrima–izbjeglicama.

Sljedeći važni projekt bio je kupnja tiskare također smještene na jugu Chicaga, u kojoj su tiskana glasila Danica, Hrvatski katolički glasnik, Hrvatski kalendar, ali i druge brojne publikacije, leci i vrijedne knjige iz hrvatske povijesti, književna i pjesnička djela naših iseljeničkih intelektualaca.

Demokratskim promjenama u domovini devedesetih godina nestala je potreba za tolikim tiskovinama u iseljeništvu.

U samostanu u Chicagu formiran je Hrvatski etnički institut, čiji je cilj bio prikupiti što veći broj dokumentacije, no najvažniji je arhiv koji čuva podatke o hrvatskim župama u Americi i Kanadi.

Očuvanju hrvatskog jezika i kulture pridonosi i osnivanje hrvatskih izvandomovinskih škola u Americi i Kanadi 1974. godine.

Franjevci danas djeluju u sedam župa u Americi: Milwaukee (1917.) i West Allis kod Milwaukeeja (1928.), New York (1913.), St. Louis (1904.) te u tri župe u Chicagu; Sv. Jeronim (1912.), Presveto srce Isusovo (1903.) i Blaženi Alojzije Stepinac.

U Kanadi također djeluju u sedam župa: Kitchener (1975.), London (1968.), Montreal (1963.), Norval kraj Toronta (1988.), Sault Ste Marie (1960.) te Windsor (1950.).

Sve te župe nisu osnovali isključivo franjevci, često su ih preuzimali od drugih hrvatskih svećenika koje nije imao tko naslijediti iz njihove biskupije ili redovničke zajednice.
(www.laudato.hr)