Dr. Esha i Edvard Lovrić prije dvije godine prodali su se sve što posjeduju i samo s 10 kutija preselili se s troje djece na drugi kontinent, u mali primorski gradić. Danas uživaju u novom životu u prekrasnoj Opatiji.
Vjerojatno ne postoji osoba koja nije čula za izreku „život piše romane“, a ta izreka definitivno vrijedi i za Edvarda, Hrvata povratnika koji se s roditeljima 90-ih odselio u Australiju i dr. Eshu Lovrić, podrijetlom Indijku, čiji su roditelji također iseljenici u Australiji. Ovaj mladi i uspješan bračni par i njihovo troje djece, 10-godišnja Vida, 7-godišnji Elon i trogodišnja Alba, život u velikome australskom gradu prije gotovo dvije godine zamijenili su za novi početak u prekrasnoj Opatiji. Započeti „ispočetka“ tisućama kilometara daleko, na novom kontinentu, i nije lako, no zbog svoje odluke, kažu, ni trenutka nisu požalili. Dapače, oboje s puno ljubavi i oduševljenja govore o svojim životnim odlukama. Zbog čega su izabrali i odlučili se baš za Hrvatsku, koliko im se život promijenio, kako funkcionira spoj indijske i hrvatske kulture, samo je dio tema o kojima smo razgovarali s Edijem (kako ga prijatelji zovu) i dr. Eshom.
„Ideja o tome kako ćete se jednog dana vratiti u svoju domovinu ili domovinu svojih predaka čini se kao nešto što je uvijek prisutno u mislima mnogih ljudi koji su se preselili u daleke zemlje poput Australije. Svatko se na svoj jedinstven način povezuje s tom idejom. I dok neki razmišljaju o povratku na kratko vrijeme, neki istražuju mogućnost kombiniranja najboljeg iz oba svijeta, a onda postoje ljudi poput nas koji jednostavno odluče spakirati svoje živote i vratiti se“, govori nam Edvard Lovrić koji se sa svojom obitelji odlučio na potonje. Ideja o preseljenju u Hrvatsku stigla je gotovo godinu dana prije nego što su je doista i uspjeli realizirati.
OBITELJ JE NA PRVOM MJESTU
„Edi je došao kući s posla i rekao: ‘Mislim da bismo se trebali preseliti u Hrvatsku’. Ostala sam bez riječi i to ne zato što sam mislila da je to loša ideja, već zato što je taj uzbudljiv prijedlog bio potpuno neočekivan. Jedino što sam rekla bilo je: ‘Da, idemo’. Tako smo tijekom sljedećih 12 mjeseci rješavali sve obveze, prodali gotovo sve što smo posjedovali i došli u Opatiju sa samo 10 malih kutija odjeće, obuće, albuma, knjiga i, naravno, s naše troje djece. Najteži dio bio je ostaviti Edijeve roditelje i braću i sestre, kao i moje roditelje i brata, u Australiji. Kao što znamo, u hrvatskoj kulturi obitelj je sve. Tako je i u indijskoj kulturi. Svi smo međusobno povezani, a za bake i djedove njihovi unuci su najvažniji u životu. Dakle, naš najveći emocionalni izazov je to što smo daleko od nama važnih i voljenih ljudi“, govori nam dr. Esha, Edijeva supruga koja je rođena na Fidžiju, no indijskog je podrijetla. S četiri godine se s obitelji preselila na Novi Zeland, a poslije u Australiju, gdje je i upoznala svog supruga.
„Živjeti na toliko mjesta vjerojatno je moj najveći ‘slučajni dar’. To mi je omogućilo da promatram ljude, kulture i ideje iz cijelog svijeta. Dobila sam osobni uvid u različite kulture, osobito one koje su toliko različite jedna od druge. To mi je pomoglo da razvijem kritičko razmišljanje. Sve to učinilo me duboko tolerantnom i zahvalnom za raznolikost ideja. Dalo mi je razumijevanje ljepote u svakoj jedinstvenoj priči i uvjerenje da nemam pravo suditi kako drugi ljudi trebaju ići kroz život. Naravno, moja obitelj se selila zbog povijesnih i društvenih borbi te političkih okolnosti, kao i Edijeva. Ali za mene osobno, gledajući unazad, to je bio poseban dar, dar iskustva. Da nisam to proživjela, ne bih imala um koji danas imam. Ljudi, kultura i raznolikost neki su od najljepših aspekata života i ne uzimam to zdravo za gotovo“, govori nam dr. Esha. Edijeva životna priča je ponešto drukčija. Rođen u hrvatskoj obitelji u BiH, točnije u Sarajevu, Edi je više od 27 godina proveo u Brisbaneu.
BILA JE TO LJUBAV NA PVRI POGLED
„Moji roditelji bili su fascinirani dalekom zemljom zvanom Australija i zapravo su dva puta neuspješno aplicirali tijekom 80-ih godina. Nakon što smo ratnih 90-ih bili prisiljeni preseliti se u Njemačku, kao i mnogi drugi u to vrijeme, moji roditelji su aplicirali za australsku vizu treći put. Uz pomoć mamina ujaka, koji je pristao potpisati i garantirati za nas, a koji je već godinama živio u Mackayu, naša obitelj dobila je odobrenje“, govori nam Edi koji je u Australiju stigao kao 13-godišnjak. Velika potpora tada bile su mu tamošnje hrvatske zajednice. Iako ističe kako hrvatska zajednica u Brisbaneu nije tako velika kao u nekim drugim gradovima, poput Sydneya i Melbournea, provodio je dosta vremena u Hrvatskom klubu. Kako kaže, posebno pamti odlaske na zabave, igranje nogometa u klubu, zajednička gledanja utakmica, roštilje, ali i nedjelje u hrvatskoj crkvi gdje njegovi roditelji i danas redovito odlaze.
„Kad smo tek smo stigli, moj otac je, naravno, odmah krenuo u potragu za poslom, a kamo ideš kada nemaš pojma odakle početi? Otišao je ravno u Hrvatski klub Rocklea, Brisbane, kako bi upoznao ljude i pitao ima li netko posao za ponuditi. Ako nisu imali neki posao za ponuditi, znali su nekoga tko je imao, i upravo je tako moj otac počeo raditi u Australiji. To je bila golema pomoć za nas na početku i omogućila nam je da dobijemo uporište dok ne vidimo kako dalje“, kaže Edi koji je sa suprugom u braku 18 godina. I njihov prvi susret bio je pomalo filmski.
„Bio je to slučajan susret, iako smo izlazili na ista mjesta, pa bismo mogli reći da je bilo neizbježno. Jedne večeri, dok sam bio vani s prijateljima, ugledao sam dvije djevojke kako prilaze. Djevojka koja mi je bila najbliža uštipnula me i počeli smo razgovarati, ali ja sam zapravo već zapazio njezinu prijateljicu, koja je bila nekoliko koraka iza nje. Nisam se mogao suzdržati pa sam otvoreno rekao kako me samo zanima njezina prijateljica. Bila je to Eshina najbolja prijateljica i nasmijala se na to. Čim smo se Esha i ja pogledali, naša sudbina bila je zapečaćena. Od te noći pa nadalje razvili smo vrlo jedinstvenu vezu i partnerstvo koje je s vremenom postajalo sve jače“, romantično govori Edi koji, iako je živio u Australiji, nikada nije zaboravio svoje korijene. U njihovoj kući se govorio hrvatski, a suprugu je u zemlju svojih predaka prvi put doveo već u ranoj fazi njihove veze.
„Nikada neću zaboraviti to prvo putovanje jer nisam samo vidjela Hrvatsku – osjetila sam je. Taj osjećaj me nikada nije napustio i nijedno drugo mjesto na svijetu ne djeluje na mene kao Hrvatska. More i zrak su nevjerojatni, a i voda ima poseban okus“, kaže oduševljeno Esha i dodaje kako uživa u životu u Opatiji i zbog prekrasne okoline. Spoj planine i mora ju je oduševio, baš kao i hrvatska klima. Ipak ističe kako najviše od svega uživa u hrvatskoj kulturi, toliko da je počela učiti hrvatski. Edi kaže kako je Esha počela učiti hrvatski još u Australiji prije nego što su uopće razmišljali o preseljenju u Hrvatsku.
REAKCIJE NAJBLIŽIH BILE SU PODIJELJENE
„Esha je vrlo otvorena i znatiželjna osoba pa je vrlo lako prihvatila hrvatsku kulturu. Jedna stvar zbog koje se uvijek smijemo je koliko sada uživa u nekim tradicionalnim hrvatskim jelima poput peke, sarme i klasične plate suhomesnatih proizvoda poput kulena ili pak kiselog kupusa. Često zapravo žudi za tim jelima koja su potpuno drukčija od onoga što je kušala kao dijete“, objašnjava Edi. Dr. Esha pak kaže da se već dugo šale kako je ona hibrid Indijke, Australke i Hrvatice.
– Oboje su usvojili dio kulture svog supružnika
Moj suprug i djeca su Hrvati pa osjećam emocionalnu i logičnu potrebu i želju da naučim o ovoj zemlji i njezinim ljudima. Hrvatska mi je dala četvero najvažnijih ljudi u mom životu. Ovdje vidim da su ljudi iskreni.“
“Hrvati su snažni ljudi, ponosni na ono što jesu, ne boje se reći što misle pa i raspraviti o tome, ali uvijek su spremni na šalu i pronalaženje radosti i sreće u životu. Znaju da u životu treba i snage i nježnosti. Najljepši dio je što znaju da je najveća životna ljepota u druženju s drugim ljudima. To je ono što najviše volim u Hrvata“, kaže Esha. I dok Edi ima još rodbine u Hrvatskoj, nije imao nikog bližnjeg u Opatiji. No, ‘biser Jadrana’ jednostavno im se učinio savršenim mjestom za novi život. Kažu kako je Opatija ispunjavala sve njihove uvjete. Od toga što je na moru jer su čim su došli kupili brod, a opet je odlično povezana s drugim gradovima, ali i državama Europske unije. Uz to, bilo im je važno da nađu i dobru školu za svoju djecu. Ipak, kada su obiteljima rekli da će se preseliti iz Australije, reakcije su bile su podijeljene. Ponekad bi se složili sa svim razlozima, a ponekad bi ih pokušali nagovoriti da razmisle ponovno.
„Osim mojih roditelja, mislim da je većina prijatelja i ostalih članova šire obitelji vjerovala da nećemo uspjeti i da ćemo se vrlo brzo vratiti. Što se tiče moje uže obitelji, moj brat i njegova obitelj nedavno su proveli šest mjeseci u Splitu istražujući mogućnost duljeg boravka. Za sada su se vratili u Australiju, ali mislim da to nije kraj te priče. Moja sestra, koja trenutačno živi u Sydneyu i dolazi u Hrvatsku kad god može, rođena je u Australiji i Australiju naziva svojim domom. Tko zna što će se dogoditi u budućnosti, ali zasad je prilično zadovoljna ondje. Moji roditelji svaki dan gledaju hrvatske vijesti i bolje su informirani o tome što se ovdje događa, no zasad ostaju u Australiji“, kaže Edi. On i njegova supruga su, pak, zadovoljni svojom odlukom. Život im se, tvrde, promijenio nabolje. U Hrvatskoj im posebno odgovara osjećaj zajedništva koji u velikom gradu nisu imali. Imali su osjećaj da gube vrijeme na dugotrajne vožnje automobilom i užurbanost velikoga grada nije im više odgovarala.
„Osjećaj zajednice izgubio se u Australiji, gdje ljudi ne poznaju svoje susjede, ali ovdje to nije slučaj. Naravno, to je dijelom i stvar maloga grada. No, općenito smatram kako Hrvatska ima puno bolji osjećaj pripadnosti zajednici nego Australija. Još jedna golema prednost je sigurnost u Hrvatskoj. To je veliki pozitivan faktor, posebno za nas jer imamo malu djecu. Prilično smo opušteni kada djeca sama idu u park, u trgovinu ili čak na neko druženje, što u Brisbaneu ne postoji“, kaže Edi. Esha ističe kako im se možda najveća promjena dogodila kad su shvatili koliko im zapravo malo treba za sreću. Uživaju u mirnijem načinu života, druženju sa susjedima i kupovini lokalnih proizvoda. Edi ističe kako se za njihovu peteročlanu obitelj dan vrti oko djece, škole i posla.
PLANIRAJU NASTAVITI ŽIVOT U HRVATSKOJ
„Svi mi radimo sve što možemo kako bismo stvorili bolju budućnost za svoju djecu – to je univerzalno. Možda je najveća razlika vrijeme. S četiri različita godišnja doba i našom središnjom lokacijom, možemo uživati u moru, planinama i snijegu, i svim divnim stvarima između. U Brisbaneu smo imali suptropsku klimu, što moram reći da smo također jako voljeli, ali ova izrazita godišnja doba omogućuju raznovrsnije iskustvo, čak i tijekom običnoga radnog dana“, kaže Edi. Njihova djeca odlično su prihvatila prelazak u Hrvatsku. Dvoje starije djece idu u osnovnu školu, dok najmlađa članica obitelji Lovrić ide u vrtić. Prelazak u novu sredinu, ali i učenje hrvatskoga jezika, nije im predstavljao problem.
– Uživaju u mikroklimi koja im pruža i sunce i more i snijeg kad požele
„Stalno smo razgovarali s njima o selidbi prije nego što se dogodila kako bismo im dali osjećaj da su dio cijelog procesa i plana. Mislim da su ti detaljni obiteljski razgovori pomogli smanjiti bilo kakvu tjeskobu koju bi inače mogli osjećati. Kad smo stigli, nisu uopće govorili hrvatski. No, nakon samo mjesec dana, naš sin je potpuno prešao na hrvatski. Nismo mogli vjerovati. Toliko se uklopio u zajednicu i sada se čini kao da poznaje svakoga u Opatiji. Naša najstarija kći ima najbolje prijateljice koje su sve Hrvatice i izgradile su doista snažna prijateljstva. Naša najmlađa, koja je imala samo godinu dana kad smo stigli, ide u vrtić i ima najbolje prijatelje tamo. Budući da je bila tako mala kad je došla, ona je najviše Hrvatica od svih nas“, objašnjava Esha. I ona i Edi rade online pa im prelazak u Hrvatsku nije bio prevelik problem. Edi je u Australiji radio kao investitor i graditelj nekretnina. Donedavno je, kako kaže, još bio uključen u neke projekte ondje, no u 2025. planira usredotočiti se na istu industriju isključivo u Hrvatskoj. Kako kaže Esha, internetska revolucija omogućila im je da žive gdje god žele.
Prilično smo opušteni kad djeca sama idu u park, u trgovinu ili čak na neko druženje, što u Brisbaneu ne postoji.“
„Prije svega sam majka i to je moja najvažnija životna uloga. Stoga sam željela pronaći način da budem uz svoju djecu, ali i da radim ono što volim. Socijalna sam znanstvenica i radim kao konzultantica, ali kako sam se htjela fokusirati na ono što mi istinski znači, kad sam došla u Hrvatsku pokrenula sam online zajednicu u kojoj poučavam kritičko razmišljanje. Moj glavni cilj je pomoći ljudima da izgrade socijalnu i emocionalnu otpornost. Zajednica je jako narasla i sada imam tisuće pretplatnika. Šaljem tjedne biltene i educiram ih na društvenim mrežama, Threads i Instagram. Odabrala sam ovaj fokus jer je upravo kritičko razmišljanje promijenilo moj život. Dolazeći iz nepovoljnog okruženja i često se seleći, naučila sam kako razumijevanje znanja i iskustva može pomoći. Ljudi su emocionalno složeni, i to sam bila i ja kad sam upisala doktorat. Učenje i poučavanje kritičkog razmišljanja pomoglo mi je da bolje razumijem sebe i svijet. Riješilo je mnoge moje kognitivne borbe, i mislim da to svi ljudi mogu postići“, ističe Esha koja se već uključila u život hrvatske zajednice. Kako joj se posao širi, već zapošljava mlade, obrazovane studente koji joj pomažu u osmišljavanju online tečajeva. No, ima i daljnje planove za budućnost u Hrvatskoj. Želja joj je otvoriti vrhunski rehabilitacijski centar. Dio svojih istraživanja fokusirala je na rehabilitacijske modele nakon ozljeda koje potpuno promijene život poput primjerice ozljede leđne moždine.
BLAGDANI S PRIJATELJIMA
„Moj je plan otvoriti centar za rehabilitaciju u kojem bismo nudili najnaprednije rehabilitacijske modele koji bi pružali istodobno i fizičku i psihičku rehabilitaciju te posljedično omogućili optimalnu integraciju ljudi u život. Vidjela sam da je to moguće u drugim zemljama pa bih voljela to omogućiti i Hrvatima“, govori nam o svojim planovima Esha. I ona i suprug trude se što više uključiti u lokalnu zajednicu. A svoja iskustva iz Hrvatske dijele i na YouTube kanalu.
„Također smo vrlo uključeni u lokalnu zajednicu u sklopu škole i vrtića naše djece. Govorila sam u školama na panelima i sudjelujemo u lokalnim proslavama. Nadam se da ću nastaviti pridonositi gdje god mogu. Roditelji prijatelja moje djece rekli su mi da su sretni što su njihova djeca povezana s nama jer tako uče o raznolikosti. Mnogi su poboljšali svoj engleski, što njihove roditelje jako veseli“, kaže Esha koja ne krije koliko uživa u Hrvatskoj. Ovdje će obitelji provesti i božićne blagdane, dok su lani bili u Australiji u posjetu. U obitelji Lovrić kažu kako nemaju posebne običaje, no jedno je sigurno, to je vrijeme rezervirano ponajviše za obitelj.
„Iako imamo jedni druge, na čemu smo doista zahvalni, znamo kako je ostatak obitelji daleko, no stoga smo stvorili ‘novu obitelj’. Onu svojih prijatelja. Ove blagdane bit ćemo s njima i dijeliti hranu, priče i darove, baš kao što bismo to činili s rodbinom. Uvijek cijela obitelj ide zajedno kupovati božićne ukrase i zajedno odlučujemo kako želimo da naš dom izgleda za blagdane. Djeca su u dobi kada žele sudjelovati u svemu, što sve čini još posebnijim. U Opatiji je Advent jednostavno čaroban. Zaista je divno mjesto za provesti Božić. Imamo veliku sreću da možemo zvati ovaj grad svojim domom“, govori Esha. Ni ona ni suprug definitivno nisu požalili odluku da prodaju sve što posjeduju i upuste se u novu avanturu. Što se tiče savjeta za sve one koji razmišljaju o povratku u Hrvatsku, Edi je prilično siguran što bi im poručio.
„Da, samo naprijed. Posljednje dvije godine proveli smo puno vremena na Jadranskoj obali, što ćemo nastaviti, ali u 2025. želimo provesti puno više vremena u unutrašnjosti Hrvatske. Nedavno smo proveli neko vrijeme u Osijeku i Vukovaru. Ondje je doista poseban osjećaj i planiramo to ponoviti te svakako putovati više i u druge krajeve Hrvatske“, zaključio je Edi.
Želite li saznati više o obitelji Lovrić, potražite ih na društvenim mrežama YouTube: @lovricfamilyadventures Threads/Instagram: @dr.esha.lovric
Tekst: Željka Sablić Odrljin / Foto: Privatni album