Udruženi u očuvanju adventa, učenici hrvatske nastave u središnjoj Njemačkoj pod vodstvom učiteljice Katarine Ivišić i u suradnji s tamošnjim katoličkim misijama pravi su mali umjetnici koji uz radionice i kreativni rad njeguju blagdansku tradiciju.
Kako se u hrvatskoj nastavi u pokrajini Hessen-Saarland tradicionalno obilježavaju Nikolinje i Božić?
U koordinaciji Hessen-Saarland Nikolinje i Božić nisu samo datumi na kalendaru, nego pravo malo putovanje u djetinjstvo – i hrvatsko i njemačko. Proslavu svetoga Nikole organiziramo u bliskoj suradnji s hrvatskim katoličkim misijama, a svaka misija pretvori se u mali dom ispunjen dječjim glasovima. Učenici pripremaju pjesme, recitacije i kratke igrokaze, a na kraju programa u crkvenu dvoranu svečano ulazi sv. Nikola. Dječja iznenađena lica i veseli žamor svaki put potvrđuju kako tradicija ima svoje posebno mjesto, čak i kad je živimo daleko od Hrvatske. U mjestima gdje nema misije, božićni program izvodimo u učionici – često skromnije, ali ne i manje svečano. Nekad je upravo ta intimnost razlog što takav program postaje najtopliji trenutak prosinca.
Koje hrvatske običaje vezane uz advent i blagdane nastojite prenijeti učenicima?
Želimo da učenici upoznaju i razumiju ono što je oblikovalo djetinjstva njihovih roditelja i baka. Učimo ih zašto se daruju čizmice, koji se običaji vežu uz sv. Nikolu, ali i što simbolizira adventski vijenac, odakle nam božićne pjesme i zašto se u mnogim hrvatskim domovima i danas pjevaju iste melodije. Djeca s vremenom shvate da običaji nisu samo rituali – oni su sidra identiteta.
Na koji način učenici sudjeluju u pripremi i izvedbi blagdanskog programa?
Učenici su središte svega. Sami biraju uloge, uvježbavaju svoje tekstove, pjevaju, glume, ukrašavaju pozornicu i učionice. Ponekad sami predlože pjesmu, ponekad osmisle mali scenski pokret ili recitaciju. Na učiteljima ostaje ponosno stati sa strane i gledati kako blagdanski program postaje njihovo zajedničko djelo.
Jeste li primijetili razlike u poznavanju hrvatskih božićnih običaja među učenicima rođenima u Njemačkoj i onima koji su se tek nedavno doselili? Kako im ih približavate?
Da, razlike postoje – i upravo te razlike našu nastavu čine bogatijom.
Djeca rođena u Njemačkoj najčešće dobro poznaju njemačke adventske običaje: otvaranje Adventskalendera, posjet božićnim sajmovima, pečenje Zimtsterne i, naravno, dolazak Nikolausa 6. prosinca. No, često ih iznenadi koliko su hrvatski običaji slični, ali ipak imaju svoju posebnu notu.
Učenici koji su se tek doselili iz Hrvatske obično znaju za kićenje bora na Badnjak, miris bakinih kolača, postavljanje čizmica za sv. Nikolu i obiteljske običaje koji se prenose generacijama. Za njih je sve to prirodno i blisko. A upravo tu nastaje najljepši trenutak: međusobno dijeljenje. Zadatak je učitelja sve to povezati u jednu toplu priču – uz radionice, pjesme, igrokaze i razgovor, a učenici onda sami naprave ono najvažnije: izgrade svoj jedinstveni Božić u kojem se hrvatsko i njemačko ne isključuju, nego nježno nadopunjuju.
Koje radionice planirate ove godine i što ih čini posebnima?
Ove godine pripremamo pravi mali adventski „maraton stvaralaštva“. Učenici će se moći uključiti u raznovrsne radionice koje spajaju tradiciju, kreativnost i blagdanski duh. Izrađivat će čizmice za sv. Nikolu, kreirati ukrasne figure za bor – anđele, zvjezdice i pahuljice, oblikovati božićne kipove i slike od posebne modelarske mase koja se suši na zraku, a zatim ih bojiti i ukrašavati. Peći će medenjake i druge sitne božićne kolačiće, izrađivati adventske vijence koje sami ukrase svijećama i detaljima po želji, te pripremati prigodne čestitke i poklone za svoje roditelje.
Svaka radionica nosi svoje čari, ali ono najljepše je što djeca rade rukama – jer upravo uz taj rad rađa se srce tradicije. Posebno nas veseli što će ove godine dio radova, kipova, slika i čestitki biti ponuđen na prodaji nakon mise u humanitarne svrhe. Djeca će tako osjetiti da njihov trud ima pravo značenje i može donijeti radost i pomoć drugima.
Kako birate sadržaje koji su učenicima zanimljivi, a istodobno njeguju hrvatsku kulturnu baštinu?
Učitelji se vode načelom da tradiciju ne prenose kao obvezu, već kao radost. Kad dijete uživa, motivirano je, a kad je motivirano – uči. Zato kombiniramo hrvatsku baštinu s kreativnošću: starinski običaji u modernim aktivnostima, izrada ukrasa uz hrvatske božićne pjesme, pričanje priča uz likovne radionice. Tako tradicija postaje iskustvo, a ne samo gradivo.
Koje radionice izazivaju najveći interes?
Najviše oduševljenja izazivaju radionice u kojima učenici nešto mogu ponijeti kući: ukrase za bor, kolačiće, čizmice ili gipsane kipove. Djeca su ponosna kada njihovi radovi postanu dio obiteljskog doma – to je trenutak kada se hrvatska tradicija preseli iz učionice u njihovu dnevnu sobu.
Posebno su učenike i roditelje razveselile radionice u povodu Majčina dana, tijekom kojih su ukrašavali keramičke šalice za mame. Reakcije su bile dirljive – mame su bile oduševljene i ponosne, a svaka šalica sada im, svaki put kad popiju kavu ili čaj, postaje mali podsjetnik na pažnju, trud i ljubav njihove djece.
Izrada i bojenje božićnih figurica u Kasselu
Na koji način uključujete starije učenike?
Stariji učenici često preuzmu ulogu malih mentora – pomažu mlađima u rezanju, bojenju, ispisivanju čestitki ili pripremi pozornice. Time ih ne učimo samo jeziku, nego i odgovornosti, strpljenju i zajedništvu. A mlađi učenici to posebno cijene – stariji im postaju uzori.
Kakva je suradnja hrvatske nastave s hrvatskim katoličkim misijama u regiji Hessen–Saarland?
Suradnja s katoličkim misijama u Hessen–Saarlandu temelji se na međusobnom povjerenju i prijateljstvu. Misije su nam neprocjenjiv partner u očuvanju hrvatske kulture i jezika u dijaspori, jer nam pružaju ne samo prostor, nego i podršku u organizaciji različitih priredbi i radionica. Njihove prostorije postale su nam gotovo drugi dom, mjesto u kojem se djeca i roditelji osjećaju sigurno i dobrodošlo. Zajedničkim snagama gradimo most između tradicije i suvremenog života naše djece, a svaki događaj postaje prilika da djeca, roditelji i učitelji zajedno dožive i njeguju hrvatski identitet.
Na kojim aktivnostima surađujete tijekom godine?
Tijekom godine surađujemo s hrvatskim katoličkim misijama u nizu aktivnosti koje prirodno povezuju djecu, roditelje i širu zajednicu. Osim adventskih i božićnih priredbi, zajednički organiziramo obilježavanje Majčina dana uz prigodne programe i kreativne radionice koje učenike posebno vesele. U suradnji s misijama obilježavamo i važne datume iz hrvatske povijesti, poput Dana sjećanja na žrtve Domovinskoga rata, Vukovara i Škabrnje, kako bismo djeci prenijeli temeljne vrijednosti identiteta i sjećanja.
Misije nam također velikodušno otvaraju svoje prostore kada želimo organizirati zajednička druženja – bilo da je riječ o gledanju filmova, sportskih utakmica ili susretima koji spontano okupe hrvatske obitelji.
Kako suradnja s misijom pridonosi očuvanju identiteta i jačanju zajedništva među hrvatskim obiteljima?
Suradnja s misijom uvelike pridonosi očuvanju identiteta jer učenici hrvatsku kulturu i jezik ne susreću samo u učionici, nego i u prostoru koji diše zajedništvom – na misama, druženjima i zajedničkim događajima. Ondje vide da hrvatski nije samo predmet koji uče, nego živi jezik njihove zajednice. Taj osjećaj pripadnosti, osjećaj da su dio većeg kruga ljudi koji dijele iste korijene, vrijednosti i uspomene, čini golemu razliku. Djeca tako uče da nisu sama, a hrvatske obitelji dobivaju prostor u kojem se mogu povezati, podržati i zajedno njegovati ono što ih spaja, bez obzira na kilometre koji ih dijele od domovine.
Koje su prednosti, a koji izazovi suradnje s hrvatskim katoličkim misijama?
Prednosti naše suradnje s hrvatskim katoličkim misijama su zaista brojne. Prije svega, misija okuplja hrvatske obitelji na jednome mjestu i stvara okruženje u kojem se djeca prirodno susreću s jezikom, kulturom i vrijednostima koje možda kod kuće ne čuju svakodnevno. Tu se osjećaju prihvaćeno, povezano i dijelom veće zajednice, što je neprocjenjivo u iseljeništvu. Misije nam velikodušno ustupaju prostor i resurse, pružaju podršku u organizaciji događaja i daju toplinu koja čini svaki susret posebnim.
Izazovi postoje, ali uglavnom su praktične naravi — ponekad je teško uskladiti termine, rasporede i različite gradske udaljenosti, a katkad i pronaći vrijeme u vrlo dinamičnim obiteljskim i misijskim rasporedima. No upravo zahvaljujući dobroj komunikaciji i zajedničkoj želji da očuvamo hrvatsku tradiciju, i ti se izazovi pretvore u prilike za još veću suradnju i razumijevanje. Na kraju, suradnja s misijama ostaje jedan od stupova našega rada – prostor povjerenja, podrške i istinskog zajedništva koje nam svima mnogo znači.
Koliko su roditelji uključeni u pripreme blagdanskih događaja i na koji način najviše pridonose?
Roditelji su naši najveći saveznici. Donose kolače, pripremaju sokove, volontiraju na radionicama, pomažu s kostimima, uređuju dvorane…, ali najvažnije od svega – svojim dolaskom pokazuju djeci da je hrvatski jezik vrijedan truda i vremena.
Primjećujete li da ovakvi događaji jačaju povezanost hrvatskih obitelji u iseljeništvu?
Apsolutno. Svaki put kada se okupimo – bilo na priredbi, radionici ili zajedničkom druženju – vidi se kako se hrvatske obitelji međusobno približavaju. Roditelji razgovaraju, razmjenjuju iskustva i savjete, djeca spontano stvaraju nova prijateljstva, a atmosfera postaje gotovo obiteljska. Često se dogodi da se obitelji upoznaju upravo na našim događajima i kasnije nastave družiti i izvan škole ili misije.
U iseljeništvu, gdje je ritam života brz i gdje se Hrvatsku često nosi u tišini vlastitog doma, ovakvi susreti pružaju osjećaj da zajednica postoji, da je živa i da smo jedni drugima oslonac. Upravo zato svaki takav događaj ne jača samo jezik i kulturu, nego i povezanost ljudi koji dijele isti korijen, iste uspomene i iste vrijednosti.
Postoje li posebni trenuci ili reakcije djece koji su Vam se ove godine osobito urezali u pamćenje?
Ove godine posebno mi se urezala reakcija jednog učenika tijekom božićne radionice. Dok je strpljivo bojio figuricu od modelarske mase, zastao je, pogledao svoj rad i sasvim ozbiljno rekao: „Ovo ću staviti pod bor da izgleda kao kod kuće u Hrvatskoj.“
Nije rođen u Hrvatskoj, ali u toj maloj rečenici stalo je sve — njegova želja da dio tradicije ponese sa sobom, njegova povezanost s roditeljima i identitet koji polako gradi. Takvi trenuci traju samo nekoliko sekundi, ali ostave trag koji nas podsjeti koliko je važno sve što radimo.
Koje biste aktivnosti ili radionice željeli dodatno razviti u budućnosti?
Voljeli bismo razviti veće humanitarne projekte, proširiti radionice koje povezuju hrvatske i njemačke tradicije te organizirati zajedničke međukoordinacijske priredbe kako bi se učenici međusobno upoznali i stvarali šira prijateljstva.
Što smatrate najvrjednijim ishodom svih blagdanskih aktivnosti?
Najvrjednije je to što učenici uz pjesmu, igru i stvaralaštvo osjećaju pripadnost. Znaju tko su, odakle dolaze i da su dio nečega većeg. Tradicija tako postaje živa – ne zato što mi to tražimo, nego zato što je djeca zavole. Na kraju, u ime svih učitelja, roditelja i učenika, želim uputiti iskrenu zahvalnost hrvatskim katoličkim misijama u Hessen-Saarlandu. Njihova otvorenost, podrška i istinska gostoljubivost omogućuju da naš rad bude bogatiji, kvalitetniji i topliji. Mnoge naše aktivnosti – od priredbi i radionica do okupljanja i zajedničkih slavlja – ne bi bile moguće bez njihova predanog angažmana i velikog srca. Zahvaljujemo i Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji redovito podupire aktivnosti hrvatske nastave te svojim financijskim sredstvima omogućuje održavanje pojedinih događaja i programa u našoj koordinaciji.
Razgovarala: Sara Marđetko; Foto: Hrvatska nastava u inozemstvu Hessen-Saarland
