Ivan Šipić:   “Hrvati izvan domovine više neće biti stranci u Hrvatskoj”

31 min čitanja
Ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić


Na čelo novoosnovanog Ministarstva demografije i useljeništva imenovan je Ivan Šipić, po struci teolog s višegodišnjim iskustvom u političkom životu Hrvatske. Rođen je 1974. u Sinju, otac je dvojice sinova te je, kako sam kaže, u skladnom braku sa suprugom Marijanom već 17 godina. Diplomirao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu, a u političkoj karijeri koja traje više od dvadeset godina, trinaest godina bio je gradonačelnik grada Trilja, tri godine zamjenik gradonačelnika i četiri godine vijećnik. U njegovu mandatu Trilj je dobio titulu šampiona EU fondova zbog izvrsnog korištenja financijskih sredstava iz Europske unije za brojne infrastrukturne i druge projekte. Grad je tada povukao iz EU fondova čak 10 puta više novca od gradskog proračuna. Ivan Šipić bio je od 2015. do 2020. godine zastupnik u devetom sazivu Hrvatskoga sabora te član četiriju saborskih odbora. Ministar je zaljubljenik u nogomet, a rekreativno igra mali nogomet, što mu je ujedno i omiljena aktivnost sa sinovima.

Koje su temeljne odrednice rada novoosnovanog Ministarstva demografije i useljeništva?

— U prvom redu rekao bih da je osnivanje Ministarstva demografije i useljeništva jasna poruka Vlade da je demografska revitalizacija Hrvatske nacionalno pitanje kojem je potrebno pristupiti ozbiljno i iskreno. Puno je polemike je li nam ili nije bilo potrebno posebno Ministarstvo. Ja na takve polemike odgovaram protupitanjem – koje pitanje je važnije od ovoga? Kada govorimo o temeljnim odrednicama rada, Ministarstvo ima tri cilja: poticanje nataliteta, ostanak u Hrvatskoj i poticaj povratka naših ljudi u Hrvatsku. Oko tih triju okosnica gradit će se svi projekti, programi i mjere za demografsku revitalizaciju. Ova tri stupa međusobno su povezana i napredak u jednome području znači napredak u drugome. To je nedjeljivo. Bez djece nema budućnosti, a bez poticajnog okruženja za obitelji nema jakog društva ni gospodarstva. Zato Ministarstvo demografije i useljeništva ima tri uprave, a sve one imaju jedan cilj – to je preokret negativnih demografskih trendova. Ja sam svjestan da je ovo vrlo nezahvalna pozicija jer rezultati neće biti vidljivi odmah. Ono što je sigurno je da će Ministarstvo demografije i useljeništva sve svoje resurse usmjeriti prema tome da promijenimo svijest i pokrenemo pozitivne demografske promjene.

Nedavno ste bili u službenome posjetu Hrvatskoj matici iseljenika. Kako biste ocijenili taj sastanak i kako vidite buduću suradnju Ministarstva i Hrvatske matice iseljenika?

— Iznimno sam zadovoljan posjetom Hrvatskoj matici iseljenika jer sam s ravnateljem Marićem razmotrio niz pitanja od interesa za hrvatsko iseljeništvo i hrvatske zajednice diljem svijeta. Suradnja Hrvatske matice iseljenika i Ministarstva demografije i useljeništva iznimno je važna. Bogato iskustvo Matice i 75 godina aktivnog djelovanja u hrvatskim zajednicama diljem svijeta i ta spona s Hrvatima koji su se odlučili vratiti, za nas u Ministarstvu koje je tek započelo s radom nemjerljiva je dodana vrijednost. Ravnatelj je govorio o programima Hrvatske matice iseljenika koji već okupljaju na stotine mladih Hrvata, iseljenika i potomaka hrvatskog iseljeništva. Vjerujem da ti programi mogu biti komplementari s onime što mi u sklopu Uprave za provedbu javnih politika za useljeništvo pripremamo. Suradnju svakako vidimo u jačanju odnosa naših iseljenika s domovinom i stvaranju okruženja u koje će se oni željeti vratiti. Meni je osobno važno da naši ljudi prepoznaju naš iskreni pristup, da je meni i mojem timu zaista stalo do ovoga. Hrvati izvan Hrvatske više neće biti stranci u Hrvatskoj. To želim jasno reći – oni nisu i neće biti stranci.

– Radni sastanak u Hrvatskoj matici iseljenika: Jelena Badovinac Dimitrijević, dr. sc. Ivan Tepeš, Ivana Dvorneković, Mijo Marić, Ivan Šipić, Mirjana Vatavuk, Lana Šaš i Marijana Žeželj

Tijekom tog razgovora nekoliko puta ste naglasili kako želite da Vaše ministarstvo u iseljeništvu bude prepoznato kao ministarstvo nade. Što ste pod time mislili?

— Kada je utemeljeno Ministarstvo demografije i useljeništva, nije slučajno bivšem Središnjem uredu dodan djelokrug useljeništva. Demografska revitalizacija Hrvatske je pitanje budućnosti, a da bismo gradili budućnost, da bismo se razvijali – moramo imati nadu. Brojni su pozivali naše iseljenike da se vrate, a zapravo je malo toga napravljeno da bi ih se zaista potaknulo na povratak. To je ono što mi želimo promijeniti – da iseljenici vide promjene koje se događaju i koje će se događati kada je iseljenička populacija u pitanju. Želimo da naši ljudi vide da je Ministarstvo osnovano zbog njih i s ciljem da se njima pruže nove mogućnosti i perspektive, odnosno prilika za novi život. A što je to nego nada.

Izvan Hrvatske živi još jedna Hrvatska. Brojni naši ljudi budućnost su potražili u inozemstvu, u Irskoj, Njemačkoj… Nameće se logično pitanje kako biste, kao ministar, i kojim konkretnim mjerama osokolili naš narod da se vrati u domovinu, primjerice iz jedne uređene zemlje kakva je Njemačka?

— Promjenama. Ja mislim da je ključna mjera pokazati ljudima koji su se iselili iz Hrvatske da se u Hrvatskoj stvari mijenjaju na bolje, i to ne samo u gospodarskom smislu. Da budemo sasvim iskreni, dobre plaće i uvjeti rada svima su bitni – svi mi radimo da bismo stvorili kvalitetan život za sebe i svoje obitelji. Činjenica je da se tržište rada u Hrvatskoj razvilo, da plaće rastu, da nam BDP raste. Do kraja godine očekuje se da će Hrvatska dosegnuti 78% kada govorimo o stopi prosječne razvijenosti Europske unije. To su brojke koje treba istaknuti – jer iza njih stoje nove prilike i mogućnosti za sve one koji se žele vratiti. I zato ne možemo govoriti o jednoj ili dvije mjere, već o promjeni politike u kojoj moraju sudjelovati svi resori. Cilj Ministarstva je koordinirati sve aktivnosti koje se odnose na demografiju i useljeništvo. Jedna od ključnih stvari na kojoj ćemo raditi je krovni Zakon za demografiju – koji će obvezati sve da prilikom donošenja novih politika razmišljaju o demografiji. Ne može se dogoditi da šaljemo poruku ljudima vratite se, a onda im namećemo administrativne barijere, i sasvim je nevažno je li riječ o državnoj ili lokalnoj razini. Taj zakon, ako ništa drugo, bit će naša ostavština za sve druge vlade koje će dolaziti – želimo ostaviti temelje koji će obvezivati sve jer zakon svi moraju poštovati. Ovih dana predstavljena je nova stambena politika Vlade, u tijeku su porezne izmjene, Vlada će uskoro donijeti novi proračun – kada promatramo cjelinu, mogu se vidjeti pozitivni iskoraci i poticaji ljudima da se vrate. Međutim, ključna mjera je ljudima pokazati da je Hrvatska bolje mjesto za obiteljski život. Mi ćemo uskoro predstaviti mjere kojima se izravno podupiru obitelji. Jednostavne formule nema, jer da postoji davno bi se situacija promijenila, zato je važno da svi prepoznajemo ovaj trenutak kao trenutak u kojem – treba djelovati.

Kažete da će se uskoro u proračunu vidjeti što ćete raditi, možete li precizno navesti te mjere? Barem ključni smjer. Važno je da naši čitatelji vide smjer kojim planirate promijeniti ove negativne trendove.

— U prvih devet mjeseci u Hrvatskoj se rodilo 23.823 djece, 322 djece manje nego u isto vrijeme prošle godine. A prošla godina bila je, teško to i izgovaram, demografski potop – nikad manje rođene djece. Već tu možemo zastati s razgovorom. Za mene nema sumnje da je to pitanje svih pitanja. O kakvoj sigurnosnoj politici pričamo ako nam na ovom pitanju budućnost klizi? Zato smo u Ministarstvu demografije i useljeništva u novom proračunu predvidjeli nekoliko zaista značajnih mjera za podršku našim obiteljima. Mi smo ti koji obiteljima koje su se odlučile imati djecu moramo dati sigurnost, da mogu normalno plaćati kredite, da mogu djeci priuštiti da idu na neki sport, da sviraju klavir, da roditelji imaju dobro poslovno okruženje koje omogućuje da provode vrijeme sa svojom djecom. Jedna od mjera je da ćemo udvostručiti naknadu za novorođeno dijete, s 306 na 618 eura. Produljit ćemo i očinski dopust na 20 dana za jedno dijete i 30 dana za blizance i više djece. Rekao bih da je najvažnija mjera koju imamo u planu ta da ćemo roditeljima, odnosno majkama, dati punu naknadu plaće za roditeljski dopust do prve godine djetetova života. Iako su, moram biti iskren, i do sada napravljeni iskoraci, ovo će biti ključno – velika novost. Sada imamo situaciju da majke mogu primati maksimalno 995 eura, neovisno o tome kakvu su plaću imale prije rođenja djeteta. To im nikako ne daje sigurnost. Zato ćemo promijeniti Zakon i povećati limite na 2.700 eura. Uz to, povećat ćemo i druge naknade za rodiljne dopuste nezaposlenima, poljoprivrednicima, obrtnicima itd. Vjerujem da će, uz sve druge programe za obitelji koje smo planirali u proračunu, upravo ova mjera imati najbolji učinak. Vjerujem da će upravo ta mjera potaknuti one obitelji koje žele imati djecu da ih imaju jer im primanja neće pasti.

“Bez djece nema budućnosti,

a bez poticajnog okruženja za obitelji

nema jakog društva ni gospodarstva.”

– Ivan Šipić, ministar demografije i useljeništva

Spremate se putovati u posjete iseljeničkim zajednicama, primarno u Južnu Ameriku. U kampanji, a i tijekom mandata, naglašavali ste da se tamo nalazi željeni bazen potencijalne radne snage među hrvatskim iseljenicima. Na kojim podacima se temelji ta teza, imate li možda podatke diplomatsko-konzularnih predstavništava prema kojima se može naslutiti da postoji veći interes za povratak?

— Prvi posjet bit će Njemačkoj početkom ovoga mjeseca. Nama je cilj potaknuti sve da se vrate. Činjenica da izvan Hrvatske živi oko 3,4 milijuna Hrvata, odnosno hrvatskih iseljenika, potomaka hrvatskih iseljenika i njihovih obitelji, najbolje govori o razmjeru ove teme. Hrvatsko iseljeništvo je veliki potencijal za useljeničke politike i pogrešno je na to gledati samo iz perspektive radne snage. To je naš potencijal demografske revitalizacije – jer želimo da se dosele, da se vrate svojim korijenima i da u Hrvatskoj grade život. Geopolitičke prilike, pa i u Latinskoj Americi, kojih smo svi svjesni, prilika su da napravimo iskorak i da potaknemo značajnije njihov povratak. Što se tiče konkretnih podataka, to je zaista teško procijeniti jer je riječ o individualnim odlukama i pristupima. Postoje neke procjene, međutim, vrlo ih je nezahvalno iznositi u javnome prostoru. Mogu istaknuti mnogobrojne upite koje nam šalju jer se brojni povratnici i useljenici žele informirati o načinu dolaska i uvjetima za život u Hrvatskoj, a u tom dijelu mogu istaknuti dobru suradnju našeg Ministarstva s diplomatskim misijama/konzularnim uredima koji će nam nastaviti dostavljati pravodobne podatke o hrvatskoj zajednici u svijetu. Iz naše perspektive, svatko tko se poželi vratiti je dobrodošao i Ministarstvo demografije i useljeništva učinit će sve da do povratka i dođe, a naš odlazak u iseljeničke zajednice, vjerujem, bit će im poticaj da se vrate. Nama su svi bitni i volio bih da to naši ljudi osjete – poduzetnik koji želi uložiti u Hrvatsku, mladi znanstvenik koji želi raditi istraživanja u Hrvatskoj ili radnik koji traži bolju budućnost za sebe i svoju obitelj.

Vezano uz to, nedavno objavljeni podaci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je od početka 2020. godine do 31. kolovoza 2024. u hrvatsko državljanstvo primljeno 11.054 državljanina zemalja Južne Amerike, od toga 436 djece. No, samo su 342 osobe prijavile prebivalište u Hrvatskoj, iako je većina dobila državljanstvo kao potomci Hrvata. Kako to komentirate i koji je Vaš plan prema iseljenicima u zemljama Južne Amerike?

— Rekao bih da činjenica da se iz naše hrvatske zajednice najveći broj iseljenika prima u hrvatsko državljanstvo baš iz država Južne Amerike govori sama za sebe. Ako pogledamo da se broj državljanstva koje su dobili hrvatski iseljenici i njihovi potomci povećao za više od 10 puta u odnosu na 2014. godinu, to pokazuje da među našim iseljenicima postoji veliki interes da upoznaju svoje korijene, da steknu državljanstvo i sva prava i mogućnosti koje idu uz to. Svih ovih 11.054 državljana koji su dobili svoje državljanstvo su ljudi koji se potencijalno mogu vratiti. Mislim da činjenica da ih je tek nekoliko prijavilo prebivalište u Hrvatskoj ne treba obeshrabriti, dapače. Nije lako donijeti odluku o povratku, ljudi imaju svoje živote, djeca se školuju…., ali upravo je zato naše Ministarstvo tu – da kada se odluče vratiti imaju nekoga tko će im dati podršku: od zapošljavanja, upisa djece u predškolske i školske obrazovne institucije, ostvarivanja zdravstvenog osiguranja, ostvarivanja socijalnih prava, daljnjeg obrazovanja, studiranja i u svim drugim područjima koja su im potrebna da stvore novi život u Hrvatskoj. Kada govorimo o planu, ja bih već sada izdvojio dvije ključne stvari: prva je stipendiranje učenja hrvatskoga jezika za koje Ministarstvo godišnje izdvaja oko milijun eura. Svake godine Ministarstvo demografije i useljeništva dodjeljivat će 500 stipendija za učenje hrvatskoga jezika na filozofskim fakultetima u Hrvatskoj. Interes za učenje hrvatskoga jezika ove godine pokazalo je 300 kandidata iz 24 države, mahom iz Latinske Amerike. To pokazuje da interesa ima, a učenje jezika, upoznavanje s kulturom i korijenima preduvjet je bilo kakvoga značajnijeg povratka. Druga ključna stvar, o kojoj se zapravo vrlo malo govori u javnome prostoru, su izmjene i dopune Zakona o strancima kojima se uvodi nova svrha boravka – “u svrhu useljavanja hrvatskog iseljeništva za hrvatske iseljenike, njihove potomke i članove njihovih obitelji“. To je iznimno važna promjena za naše iseljenike jer se konačno ne tretiraju kao stranci. Na temelju potvrde koju će im izdati MDU regulirat će svoj boravak, imat će priliku odmah podnijeti zahtjev za državljanstvo. Ono što je također važno je da će se bez dodatnih dozvola moći zapošljavati, samozapošljavati, studirati, stručno se usavršavati i sl. To je nešto što smo već sada učinili. Što se tiče daljnjih planova, mogu reći da smo u sklopu novog proračuna osigurali više od 23 milijuna eura za programe za useljeništvo. Jedan od programa je da ćemo podupirati mini, male i srednje poduzetnike koji se žele vratiti i pokrenuti svoj posao – i to sufinanciranjem zajmova. Nastavit ćemo sa stipendijama za učenje hrvatskoga jezika koje planiramo podići na 400 eura. To se možda naizgled ne čini značajno, ali smatram da je to početak povratka. Svaki naš iseljenik koji želi naučiti hrvatski jezik, učit će ga u Hrvatskoj, upoznati život tu, a na nama je da stvorimo poticaj da ostanu. Unaprijedit ćemo sustav informiranja. U završnoj smo fazi pripreme sporazuma s HGK, HUP-om, Ministarstvom rada, razmatramo da uključimo još neke institucije. Sporazum bi bio svojevrstan okvir da na licu mjesta privlačimo potencijalne radnike. Dakle, cilj je ići izravno među ljude, informirati ih, omogućiti im da se povežu s poslodavcima, da dobiju sve informacije o mogućnostima za zapošljavanje, zapravo na neki način omogućiti im da naprave plan povratka u Hrvatsku.

Dekan Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. Goran Hauser boravio je nedavno, uz organizacijsku pomoć Hrvatske matice iseljenika, sa svojim timom u Brazilu, Argentini i Urugvaju gdje je na tamošnjim sveučilištima prezentirao rad fakulteta s ciljem motiviranja dolaska novih studenata. Naime, ove godine je nakon prvog kruga ostalo 12.000 praznih mjesta na studijima u Hrvatskoj. Kojim mjerama ćete poticati djecu hrvatskih iseljenika da dođu studirati u Hrvatsku?

— Ministarstvu je iznimno važno privlačenje mlade populacije, potomaka hrvatskog iseljeništva u domovinu svojih predaka te možemo najaviti da ćemo napraviti značajne iskorake prema njima u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih koje je za to nadležno. Iz naše perspektive, mogu najaviti da će Ministarstvo imati projekt tzv. iskustvenih programa kojima će financirati sudjelovanje mladih, potomaka hrvatskih iseljenika, u brojnim kulturnim, znanstvenim i istraživačkim projektima. Ono što je važno u tim programima jest da ćemo mlade upućivati u CISOK – Centar za informiranje i savjetovanje o karijeri. Svi oni koji žele moći će dobiti u Hrvatskome zavodu za zapošljavanje informacije o dostupnim poslovima, o tome koliko su njihove kompetencije tražene, kakve su mogućnosti za usavršavanje i sl. I u tom smislu vidimo mogućnost za suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika, koja ima iskustva u provođenju sličnih projekata. Učenje hrvatskoga jezika, odnosno stipendiranje učenja hrvatskoga jezika, svakako je prilika da mladima otvorimo nove mogućnosti i da njima prilagodimo naš obrazovni sustav. Uz ove mjere koje sam već naveo, mislim da smo na dobrom putu da promijenimo trendove. Svakako treba pozdraviti inicijative poput ove dekana Hausera jer je to, rekao bih, pravi i jedini put da se pozicioniramo među mladim iseljenicima.

“Ministarstvo će imati projekt tzv. iskustvenih programa kojima će financirati sudjelovanje mladih, potomaka hrvatskih iseljenika, u brojnim kulturnim, znanstvenim i istraživačkim projektima. Tu vidimo priliku za suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika s obzirom na iskustvo koje ta institucija ima.”

Neosporno je da Hrvatskoj nedostaje radne snage, no osim nisko i srednje kvalificiranih osoba ponajviše strukovnog obrazovanja, iz Hrvatske se odselilo tisuće mladih visokoobrazovanih, a brojni se nakon studija u inozemstvu nisu vratili. Upravo ovi posljednji su hrvatska pamet koja leži u svijetu i stvara nova dostignuća u znanosti. Kako njih vratiti u domovinu?

— Ja bih rekao da migracijskoj politici i migracijskim trendovima u prvom redu treba pristupiti racionalno. Hrvatska, kao i svaka druga država, treba razmišljati o svojim nacionalnim interesima i prioritetima. Nedostatak radne snage posljedica je različitih promjena na tržištu rada, a odgovornost snose svi, htjeli to priznati ili ne. Zato je važno da o tom pitanju razmišljamo na duge staze, da vodimo računa tko nam dolazi i kako će se to dugoročno odraziti na naše društvo. Integracijom se gotovo i ne bavimo, a kada govorimo o potrebi reguliranja pitanja migracija, kada govorimo o tome da svatko tko dolazi treba prihvatiti našu kulturu, treba naučiti naš jezik, optuže nas da smo nacionalisti, da ne poštujemo drukčije. Tako govore oni koji razmišljaju samo o današnjici, nije ih briga za budućnost. Nas u Ministarstvu demografije najviše brine budućnost i zato smo u novome proračunskom razdoblju predvidjeli mjere za poticanje ostanka u Hrvatskoj i povratka u Hrvatsku, uz sve ono što sam već govorio o promjenama.

U novom proračunu osigurali smo više od 23 milijuna eura za programe za useljeništvo.”

Kako napreduje prijedlog vezan uz oslobađanje od petogodišnjeg poreza na dohodak budućih povratnika, onih koji su u inozemstvu boravili dvije godine, ako se vrate u Hrvatsku?

— Zakonski prijedlozi su u saborskoj proceduri i do 15. prosinca bit će usvojeni kako bi od početka godine na snagu stupile sve porezne promjene. Moram reći da mi je drago da smo otvorili i to pitanje jer su se i o tome vodile svakakve rasprave. Prvo što želim reći je da se tom mjerom nikoga ne diskriminira. Kada me pitaju da to komentiram, volim reći – a što mi imamo od tih ljudi sada? Što smo napravili da ih privučemo natrag? Porezna reforma je toliko široko postavljena da donosi brojne promjene koje će osigurati svim našim obiteljima veća primanja. Ovo je jedan dio koji ne diskriminira, nego potiče. Ako će ova mjera i jednoga našeg iseljenika potaknuti da se vrati, već smo napravili korak naprijed. Svatko tko se vrati za nas kao narod je dobitak. Na taj način trebamo gledati i ovu mjeru.

Olakšice se tiču i hrvatskih državljana koji su potomci iseljenika iz prekomorskih i europskih zemalja. Imate li povratne informacije koliki bi bio interes za tu povratničko-poreznu inicijativu?

— Točno, predložena odredba se odnosi i nakon usvajanja primjenjivat će se i na potomke iseljenika iz prekomorskih i europskih država. Mogu potvrditi da Ministarstvo redovito informira naše građane o navedenoj promjeni porezne politike, najviše upita imamo iz država EU-a u kojima naši građani rade, a riječ je o osobama koje rade u djelatnosti prometa, zdravstva (medicinski tehničari, medicinske sestre, liječnici), elektrotehnike; koji su se željeli više informirati o predloženoj odredbi, odnosno o oslobađanju od petogodišnjeg poreza na dohodak. Kao što sam rekao, nadamo se da će to, uz sve druge programe, biti poticaj za naše iseljeništvo koje želi započeti život ispočetka u Hrvatskoj.

Hrvatska nema registar privremeno iseljenih budući da se brojni suvremeni migranti u Njemačku i Irsku nisu ni odjavili iz Hrvatske. Je li moguće najavljenu mjeru početi primjenjivati u najavljenome roku, početkom 2025. godine, bez tog važnog spisa?

— Kao što vam je poznato, Ministarstvo financija odnosno Porezna uprava radi na uspostavi Registra stanovništva, a što se tiče mjere, prema sadašnjem prijedlogu ova mjera oslobađanja od petogodišnjeg poreza na dohodak utvrđivat će se na temelju podataka iz zbirke podatka o prebivalištu i boravištu MUP-a. Pravo bi ostvarivali oni koji su odjavili prebivalište ili prijavili privremeni odlazak neprekidno najmanje dvije godine ili oni koji nisu nikada imali prijavljeno prebivalište, to se odnosi na naše iseljenike druge, treće generacije itd. Kao što možete vidjeti, na ovaj način moći će se utvrditi, uz ostalo, i koliko se ljudi zapravo iselilo iz Hrvatske. Ono što mislim da je važno istaknuti, jer nekako ostaje po strani, jest da će se to pravo ostvarivati po službenoj dužnosti – Porezna uprava je ta koja će bez dodatne administracije donositi rješenja. Naravno, svi oni koji smatraju da imaju pravo na to oslobođenje, moći će podnijeti zahtjev ako to zakon propisuje.

Od prvog dana mandata ističete da ne možete sami ostvariti rezultate, već da za to mora postojati politička volja i suradnja institucija. Imate li podršku premijera i jeste li uspostavili suradnju s nadležnim državnim tijelima?

— Osnivanje Ministarstva, rekao bih, jasna je politička poruke Vlade o tome kako se planira baviti demografijom kao nacionalnim pitanjem. Uvijek ističem da ovo nije Ministarstvo za mene, za Domovinski pokret. Ovo nije stvar dva ili tri slova neke stranke. Ministarstvo demografije i useljeništva dio je Vlade Republike Hrvatske i mogu reći da sam zadovoljan suradnjom koju imamo sa svim resorima. Mislim da smo kao društvo postali zreliji i da svi prepoznajemo demografiju kao važno pitanje – od vojske, zdravstva, policije do znanosti i obrazovanja. Želim istaknuti i odličnu suradnju koju Ministarstvo ima sa znanstvenom zajednicom. Prije par dana potpisali smo Sporazum o suradnji s Institutom za istraživanje migracija, ranije smo potpisali Sporazum s Institutom Ivo Pilar i Hrvatskim katoličkim sveučilištem. U tom smjeru planiramo nastaviti jer sam uvjeren da znanost u ovome treba voditi riječ, a politika donositi odluke.

Između ostalih, za savjetnike i bliske suradnike uzeli ste poznate demografe, docenta Stjepana Šterca i profesora Tadu Jurića. Možete li nam otkriti na kojim načelima postavljate buduću demografsku politiku, kako izgleda okosnica strateškog dokumenta koji bi trebao postati ključan za demografsku obnovu?

— Sva četiri savjetnika odabrana su pomno i s razlogom. Činjenica da sam za suradnike uzeo tri vrsna demografa, prof. Šterca, prof. Jurića i dr. sc. Živića, te gosp. Štrigu koji desetljećima živi u Njemačkoj, govori da smo razmišljali o svemu. Ovo su ljudi koji su svoj radni vijek posvetili pitanjima kojima se mi bavimo. Bavili su se demografijom i useljeništvom dok su drugi to pitanje smatrali drugorazrednim. Zato će njihov doprinos biti ključan u onome što nam slijedi. Izrada posebnog zakona je velik zalogaj, uz ostalo jer će to ostati nakon svih nas. Taj zakon uredit će ne samo načela, već i uspostaviti sustav praćenja, osmišljavanja i usklađivanja demografskih mjera bilo da je riječ o državnoj ili lokalnoj razini. Taj zakon bit će alat da pratimo što se događaja u demografskome smislu. Naravno, u ovom trenutku je prerano govoriti o detaljima, ali ključno je što će taj zakon pokriti i demografski razvitak i useljeništvo. To neće biti strateški dokument jednog ministra, jedne Vlade, već lex specialis koji će obvezivati sva tijela i one koji će doći u godinama koje slijede.

Za kraj, što ćete smatrati svojim uspjehom u mandatu? Povećanje broja rođene djece? Značajniji povratak hrvatskih iseljenika?

Vrlo je nezahvalno o tome govoriti. Kada sam prihvatio funkciju ministra, znao sam da ću se baviti pitanjem za koje nema lakih rješenja ni brzih rezultata. Trendove koje imamo već godinama nemoguće je promijeniti donošenjem jedne ili dviju mjera – ma koliko one bile dobro osmišljene i pogođene. Trebat će nam puno vremena za obnovu i za vraćanje nade u povratak, da se naše obitelji otvore novom životu, a naše institucije da se više okrenu potrebama građana. To je proces koji ima svoj tijek. Ono što je meni važno i što ću smatrati svojim uspjehom je da tome dugotrajnom procesu damo zdrave (dobre) temelje i da se zaustave negativni trendovi, odnosno da se zakotrljaju promjene. Vratit ću se na nadu – jer mislim da je bez nje sve uzaludno. Uspjeh u demografiji imat ćemo kada ljudima vratimo nadu – u to da su promjene moguće, da mogu imati i odgajati djecu u zdravom i sigurnom okruženju, da će ih u starosti imati tko pogledati…

Razgovarala: Jelena Badovinac Dimitrijević   

Podijeli ovaj članak
Skip to content