WNBA ekipa Seattle Storm kao 14. izbor na draftu odabrala je 23-godišnju hrvatsku košarkašicu Niku Mühl, koja je dosad nosila dres sveučilišta Connecticut
Razgovarala: Jelena Badovinac Dimitrijević; Foto: UConn Athletics, University, Connecticut, USA Caroline Scheu; Jane Gershovich/Seattle Storm
WNBA ekipa Seattle Storm kao 14. izbor na draftu odabrala je 23-godišnju hrvatsku košarkašicu Niku Mühl, koja je dosad nosila dres sveučilišta Connecticut. Tijekom sezone Mühl je bila jedna od najboljih igračica svoje ekipe, a ujedno je srušila i brojne rekorde po asistencijama Connecticuta i postala jedna od najboljih obrambenih igračica sveučilišne lige. Iza veličanstvenog uspjeha koji je prije samo nekoliko tjedana ostvarila ušavši u svijet profesionalne lige stoji golemi trud, odricanje, disciplina i talent. O tome kako je od djevojčice i ‚hakla‘ na betonskome igralištu u zagrebačkome kvartu Travno dospjela u najprestižniju žensku košarkašku ligu za Maticu su ispričali glavni akteri ove priče – Nika i njezini roditelji Roberta i Darko Mühl. No, uspjesima tu nije kraj. Ovih dana ugovor je za košarkaški tim Sveučilišta Manhattan potpisala i Hana Mühl, dvije godine mlađa Nikina sestra pred kojom je također velika košarkaška budućnost. Dvije kćeri i ponosni roditelji pravi su ‚dream team‘, a njihova sportska ostvarenja rezultat su, kažu, velike međusobne potpore i energije koja ih sve zajedno tjera na uspjeh.
Za prijenos utakmica i događaja vezanih uz američku profesionalnu žensku košarku u Hrvatskoj potrebno je kupiti poseban paket programa. Darko je uspio nabaviti sedmodnevnu pretplatu na ESPN kanal koji je tog dana, 12. travnja u 1 sat nakon ponoći, po lokalnom vremenu prenosio draft za WNBA 2024. Suprug i ja pratili smo draft u našem stanu u zagrebačkome Travnom, a s nama su bili naši najbliži, obitelj i prijatelji. Sjedili smo ispred televizora i čekali. Prozivali su jednu, drugu, treću djevojku. Bilo je to najdužih sat vremena u našem životu. U trenutku kad je spiker izgovorio Nika Mühl zaljuljao mi se stan ispred očiju. Mislim da nas je čula cijela zgrada, plakali smo i vikali u isto vrijeme od sreće, uzbuđenja, iščekivanja, stresa, svega što je prethodilo tome. Bio je to dan za koji smo živjeli svi zajedno – ispričala je Roberta Mühl, majka Nike Mühl koja je prije samo nekoliko tjedan postala članica jedne od najcjenjenijih i najtrofejnijih ženskih profesionalnih ženskih košarkaških ekipa, Seattle Storma.
Draft je najvažniji događaj košarkaške sezone na koji se prijavljuje više stotina košarkašica, a odabiru samo njih 36 koje ulaze u izbor igračica koje klubovi te godine mogu odabrati za svoj tim. Nika je prošla kao 14. po redu što je svrstava među tek četiri Hrvatice kojima je to uspjelo u povijesti ženske NBA lige.
Srušila sveučilišne rekorde
U isto vrijeme, dok je obitelj Mühl iščekivala rezultate u stanu u Zagrebu, Nika i njezina sestra Hana sjedile su jedna do druge, držeći se za ruke, u gledalištu i toaletama u velebnoj dvorani Brooklyn Academy of Music u New Yorku.
—Znala sam da će je prozvati. Svi smo znali, ona je najviše bila u strahu, ali ja sam znala. Nika je nevjerojatna igračica. Kad su rekli njezino ime, samo sam je zagrlila i rekla ‚volim te‘. Morala je izaći na binu, nije mi stigla ništa reći, samo me čvrsto zagrlila i počela plakati -ispričala nam je Hana trenutak koji je za svaku košarkašicu ostvarenje snova.
Prije drafta Nika je bila rekorderka u broju asistencija na sveučilištu UConn, pokazujući izvrsnu vještinu i doprinos momčadi. Njezina odlična igra u obrani također je privukla pažnju i postala ključni faktor za njezin odabir. Playmekarica iz Travnoga dosegnula je u NCAA Final Fouru ukupnu brojku od 686 dodavanja i tako postala košarkašica s najviše asistencija u povijesti ekipe iz Connecticuta, detroniziravši Moriju Jefferson. Prethodno je već ostvarila u kategoriji rekordni broj asistencija na jednoj utakmici (15), odnosno u cijeloj sezoni (284), čime je nadmašila i legendarnu Sue Bird koja je danas jedna od suvlasnica Seattle Storma, ekipe koja je na draftu odabrala upravo nju.
—Sve se poklopilo. Jako sam sretna što su me odabrali upravo oni. Bila sam u velikom strahu hoću li proći. Takva sam po prirodi, nikada se ne usudim sanjati velike stvari. Živim u trenutku koji je realan, sada i ovdje. Sve drugo mi je nadrealno i ne maštam na taj način – rekla je Nika dodajući kako je i vijest da je ušla u izbor za draft dočekala nespremna. —Bila sam u apartmanu na sveučilištu, zvonio mi je telefon, inače se ne javljam na nepoznate brojeve, ali sam vidjela pozivni iz New Yorka i pomislila – možda ima veze s draftom. Sva sreća da u stanu nije bilo nijedne od moje triju cimerica s kojima sam živjela četiri godine studija jer sam nakon što sam poklopila telefon doslovno vrištala od sreće – nastavila je Nika koju još samo jedan ispit dijeli od diplome psihologije na UConn Universityju.
Košarka im nije bila prvi izbor
Nika Mühl pokazala je tijekom karijere nevjerojatan talent i posvećenost košarci. Počela je trenirati košarku relativno kasno, s 14 godina. Do tada su se i ona i sestra bavile plivanjem, u čemu su osvajale medalje, a kasnije triatlonom da bi na kraju, posve slučajno, zaigrale košarku. Nika je, kao i Hana, trenirala za ŽKK Zagreb i kasnije za ŽKK Croatia 2006 gdje je, kao kadetkinja, sudjelovala u osvajanju Prvenstva Hrvatske, dajući jasan znak svog talenta i potencijala. Značajnije se istaknula u Trešnjevci, a 2018. godine igrala je za hrvatsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu do 18 godina, gdje je imala prosjek od 10,9 koševa, 5,7 asistencija i 5 skokova po utakmici.
Nakon Europskog U18 prvenstva, za Niku su se počeli zanimati američki koledži.
—Inače, do 16. godine agentima je zabranjeno kontaktirati igračice. Nakon što je Nika u 2. razredu srednje škole zaigrala na hrvatsku reprezentaciju U16 na Europskom prvenstvu, krenulo je ludilo s pozivima, tad su je primijetili na globalnoj razini. Količina telefonskih poziva koji su krenuli zvoniti u gluho doba noći bila je nevjerojatna. Mahom su se javljala američka sveučilišta s ponudama da Nika dođe kod njih igrati. Tek smo tada postali svjesni kolika je perspektiva pred njom. Ona je odlučila da će odabrati pet ekipa s kojima će razgovarati. Bilo je to stvarno kao u filmu. Četiri dana zaredom u naš stan u Travnome dolazili su glavni treneri košarkaških timova. Moj suprug odlično kuha i pripremao im je specijalitete hrvatske kuhinje. Posljednjeg dana došao je glavni trener UConn Huskiesa, slavni Geno Auriemma. Bio je to klik na prvu između Nike i njega. Uostalom, znali smo da je UConn jedna od najboljih ženskih košarkaških ekipa u sveučilišnoj ligi i Nika se na kraju odlučila za njih – ispričala je Roberta Mühl prisjećajući se ponude koja se ne odbija.
Ekipe pod vodstvom slavnog Luigija “Gena“ Auriemme osvojile su čak 11 naslova prvakinja NCAA Divizije 1 – najviše u povijesti američke ženske sveučilišne košarke. A upravo je Auriemma za Niku jednom rekao:
—Kad ona uđe u igru, to je za nas promjena od 180 stupnjeva. Nika u svaku utakmicu donosi nevjerojatnu energiju, golemi defenzivni intenzitet. Ona uvijek želi u jačem tempu prevesti loptu na suparničku polovicu.
Obitelj najvažnija potpora
– Imala sam nevjerojatnu sreću da sam četiri godine provela trenirajući upravo s njim. Osim fenomenalnog tima suigračica s kojima sam bila u ekipi, glavni trener je naravno i najvažniji. Tijekom cijelog studija bio mi je sve – otac, brat, rame za plakanje, prijatelj. Bilo je smijeha, znoja, suza, uspjeha i neuspjeha, fantastične igre i loših utakmica. Znalo se dogoditi da on i ja po mjesec ne razgovaramo. Oboje temperamentni, ponekad ne ide kako bismo oboje htjeli. Kad sam odlazila prije par dana iz Connecticuta u Seattle, oprostili smo se u njegovu uredu. Suze su mi kapale niz lice same od sebe. Bio mi je to jedan od najemotivnijih trenutaka u životu – kaže Nika i naglašava koliko je sav uspjeh koji je postigla izazovan i često na rubu potpunog sloma.
—Ima dana kad ništa ne ide, igraš loše utakmice, ne možeš se izvući. Pitaš se što radiš tamo, tisućama kilometara daleko od svih koje voliš. A onda samo jedan poziv bude dovoljan – razgovor s mamom i tatom, u našem stanu u Travnome, navikli su da zovemo u tri ujutro jer je teško, jer plačem, ne samo ja nego i sestra, jer meni, njoj, treba podrška. Nekako nakon toga sve bude lakše. Moja sestra Hana koja se nalazi na drugom kraju Amerike moja je najveća zvijezda. Svaki slobodan trenutak smo na telefonu, porukama, pozivima, bodrimo jedna drugu. Ljubav među nama je nevjerojatna, ona je moj najbolji prijatelj. Jako sam ponosna na njezin uspjeh i mislim da je i pred njom velika karijera. Jako puno je napredovala otkad je došla i kad se svi sretnemo na nekom telefonskom family pozivu, svatko sa svoje strane svijeta, shvatimo da smo puno bliže nego što nas dijele tisuće kilometara – istaknula je Nika koja na ruci ima istetoviran Hanin nadimak – “Baby Muhl“. Iza uha obje imaju tetovaže inicijala one druge.
40 ljudi se brine za njezinu karijeru
Sportske stipendije u Americi veće su, brojnije i izdašnije nego bilo gdje drugdje u svijetu, a na svaku utakmicu sveučilišne košarke dolazi na desetke tisuća ljudi.
—Prelijepo je vidjeti prepunu dvoranu kad izađemo na teren. Ovdje sveučilišna liga ima skoro istu posjećenost kao i profesionalna. Tome su dosta pridonijele i društvene mreže jer su brojne sportašice postale popularne većom brzinom u online svijetu i jednostavno ljude privlači doći navijati. Sjećam se utakmice u kojoj smo igrale jedna protiv druge, Nika i ja. I za nas je to bio spektakl, a onda i za publiku. Nije baš uobičajeno da dvije sestre igraju jedna protiv druge – ispričala je Hana za koju su nakon što je napunila 16 godina također američka sveučilišta zvala da daju svoje ponude.
Obje sestre Mühl imaju takozvanu punu stipendiju. U potpunosti im je plaćen trošak studiranja koji iznosi oko 60.000 dolara na godinu, smještaj i hrana, odjeća i džeparac. U Americi je, složne su sestre, važno dati sve od sebe i ne kasniti, a unatoč tome što imaju sportske stipendije, na prvome mjestu je škola. I dok će Nika uskoro diplomirati psihologiju, Hana studira drugu godinu business marketinga na Sveučilištu Manhattan.
—Na sveučilištu je sve posvećeno studiranju i postizanju školskih i sportskih rezultata. Neće vas pustiti na ispitu zato što imate dan kasnije utakmicu i tako vam progledati kroz prste. Sustav je postavljen tako da ako nisi dobar student, ne možeš igrati. Utakmica nije opravdanje za nedolazak na nastavu. Prosječni dan jednog studenta izgleda otprilike ovako – ujutro je doručak pa nastava do 12. Zatim ručak pa trening jedan na jedan, nakon toga teretana pa trening s ekipom. Onda je vrijeme za relaksaciju – masaža, sauna, bazen, joga. U apartman dolazimo oko 19 sati. Večera i često nakon toga učenje. Na sveučilištu je apsolutno sve organizirano u minutu. Isto je i kod Hane, to je jednostavno takav standard. U program oko mene bilo je aktivno dnevno uključeno 40 ljudi. Posao im je brinuti se za sportaša, mi smo im glavni produkt. U timu su i ljudi koji vode brigu o nastavi, instruktori, savjetnici za razne stvari koje nam trebaju – objašnjava Nika. Upravo nam je Hana otkrila kako na sveučilištima sportašicama čak ispunjavaju želje vezane uz hranu ako dolaze iz neke specifičnije zemlje. Niki su tako pripremali puricu s mlincima kako bi se u Connecticutu osjećala kao kod kuće.
Ljubav prema Zagrebu i Hrvatskoj
Nikini roditelji, Darko i Roberta, također su se u mladosti bavili košarkom. Roberta je igrala za ŽKK Zagreb, a Darko je igrao u KK Novi Zagreb, a bio je i srebrni na svjetskom prvenstvu u uličnom ‚haklu‘. I Nika i Hana imaju skromne košarkaške početke, obje su startale na betonskim igralištima u Travnome, a ljubav prema Zagrebu i Hrvatskoj uvelike obilježava i danas njihove velike uspjehe.
—Na utakmice dolaze hrvatski navijači, imaju natpise na hrvatskome ili nacrtane kockice na licu. Puno mojih prijatelja već je posjetilo ili će posjetiti Hrvatsku upravo zbog mene jer sam im ispričala koliko je naša zemlja prelijepa. Za draft sam dala izraditi ukras za zube, tzv. grillz, s oznakom ‚ZG‘. Htjela sam na tako važan dan imati dio Zagreba sa sobom, dio svoje domovine, obitelji, svega onoga što jesam. Nakit mi je izradio Gabby Elan, dizajner koji je tjedan dana prije drafta radio grillz za Rihannu. Htjela sam time odati poštovanje rodnome gradu i svojim roditeljima. Ovdje daleko domovina se voli još više – ispričala je Nika pred kojom je sad važna sezona i potpuno jedan novi svijet. —Nije sporno da smo svaka za svoj uspjeh zaslužne same, na kraju ipak mi igramo i mi se borimo. Ali ničega od ovoga ne bi bilo da nije bilo velikog odricanja naših roditelja. Svaki dan vozili su nas na treninge, čekali nas dok smo igrale, dovozili u ponoć kući. Kupovali su nam odjeću, obuću, plaćali sve što je trebalo. Vikende smo provodile na utakmicama, možda su htjeli i otputovati negdje, ali nisu upravo zbog naših sportskih obveza. Bez njih i njihove podrške nas dvije nikada ne bismo bile ovdje i zato im od srca velika hvala na tome – istaknula je Hana.
Inače, uskoro će svi zajedno biti u Zagrebu. A onda slijedi tulum u Travnome.
