Započinje manifestacija “Mjesec hrvatskoga jezika”

7 min čitanja

.Pred nama je Mjesec hrvatskoga jezika, prestižna obrazovna i kulturna manifestacija s bogatim jezičnim programom u organizaciji zagrebačkoga Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koja u domovini započinje 21. veljače – kada se u svijetu kao i Lijepoj Našoj tradicionalno obilježava Međunarodni dan materinskoga jezika / International Mother Language Day.

Hrvati izvan Republike Hrvatske posebno su osjetljivi na njegovanje materinskoga jezika. Toj izvornoj jezičnoj osjetljivosti raseljenih ljudi hrvatskih korijena raznih iseljeničkih naraštaja ide u prilog i ovogodišnje 24. izdanje UNESCO-va Međunarodnog dana materinskog jezika čiji se program usredotočuje na slogan kako je „višejezično obrazovanje – nužnost transformacije obrazovanja“/ „multilingual education – a necessity to transform education“ na planetarnoj razini. Prigoda je to za određenu inventuru najperspektivnijih suvremenih istraživanja materinskoga jezika našijenacā iz 12 zemalja europskog susjedstva gdje višestoljetno žive pripadnici hrvatske autohtone manjine (Austrija, Italija, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Srbija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Rumunjska i Bugarska). Govornikā hrvatskoga jezika u tom prostoru procjenjuje se ima oko 500 000 ljudi, koje odreda krasi dvojezičnost.

Očuvanje naših mjesnih idioma u temeljima je svijesti o značaju jezične raznolikosti kao nematerijalnoga kulturnog dobra, čemu pridonosi svako novoobjavljeno djelo poput Rječničkoga blaga i pučke kulture Martinaca vodećeg mađarsko-hrvatskoga filologa, profesora emeritusa, utemeljitelja Katedre za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Pečuhu dr. sc. Ernesta Barića, Rječnika pomurskih Hrvata dijalektologinje kajkavskoga narječja Erike Rácz ili pak Rječnika govora santovačkih Hrvata renomiranog slaviste i onomastičara Živka Mandića iz Mađarske. Posebnost hrvatske dijalektne leksikografije sastoji se u tome što u njoj ravnopravno participiraju rječnici hrvatskih govorā izvan hrvatskoga jezičnog prostora koji su uglavnom manjinski jezični otoci (engl. linguistic islands, njem. Sprachinseln) u većinskome inojezičnom (njemačkome, talijanskome, mađarskome, češkome, slovačkome, slovenskome, rumunjskome, srpskome, makedonskome…) lingvističkome pejzažu.

Kao što se nacionalne filologije na tlu Europske unije razlikuju prema rezultatima istraživanja drugih jezikoslovnih disciplina, razlikuju se i prema postignućima u leksikografskome opisu područno ograničenih zavičajnih govorā autohtonih manjina. Dok kod jednih dijalektna leksikografija obiluje kvalitetnim dijalektnim rječnicima, kod drugih su takva djela još uvijek razmjerno rijetka. Hrvatska dijalektna leksikografija bila je, unatoč nekim vrijednim rječnicima nastalima pretežno krajem 20. stoljeća (govora otoka Vrgade, komiškoga govora, srednjodalmatinske otočke čakavice), bliža drugoj skupini, ali se u međuvremenu naša lingvistička geografija – nakon niza dijalektnih rječnika objavljenih u slobodi nakon 1990-ih, posve približila prvoj skupini dobro obrađenih mjesnih govorā. Tome su u domovini uistinu pridonijela brojna zapažena izdanja jezikoslovne kroatistike Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ali i izdanja najrazličitijih nakladnika iz raznih krajeva Lijepe Naše među kojima izdvajamo i Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice, ali i Rječnik govorā slavonskih, baranjskih i srijemskih običnog sakupljača jezičnoga blaga Martina Jakšića koji je objavila zagrebačka naklada Dominović…

Zanimljivo, izdvojeni Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice skupine istaknutih autora (Štefica Hanzir, Jasna Horvat, Božica Jakolić, Željko Jozić, Mijo Lončarić) digitaliziran je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u suradnji s Udrugom Ivana Perkovca za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine, a omogućuje svakodnevno nadopunjavanje novim riječima, frazeološkom i kolokacijskom građom te zvučnim zapisima (http://ikavci.ihjj.hr/). Riječ je o prvom digitaliziranom rječniku tiskanoga rječnika u kojem je skupljeno leksičko blago govora jednoga dijalekta koji se nalazi na Listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske – Kajkavskoga donjosutlanskog (ikavskog) dijalekta, uvrštena na tu listu 2008. godine. Projekt se proveo uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH.

No, u starijoj hrvatskoj dijaspori prema broju umreženih filologa i dosad objavljenim rezultatima nedvojbeno se izdvaja u posljednje vrijeme jezikoslovni projekt Dialektforschung – Gradišćanskohrvatski govori s tri nove knjige koje zajedno imaju čak 1 055 stranica. Možemo stoga zaključiti kako je ekolingvistički projekt u „nimškom oceanu“ obogaćen s tri lingvistička dragulja, čiji je nakladnik Hrvatski kulturni i dokumentarni centar iz Željeznog kojim upravlja Martin Ivančić. Spomenuti knjiški dragulji naslovljeni su: Gradišćanskohrvatski govori. 1. sv. Hrvatska rič gradišćanskih Hrvatov (2019.); Gradišćanskohrvatski govori. 2. sv. Po našu. Ozvučena čitanka. (2020.) i Zlata riba. 3. sv. Gradišćanskohrvatska poezija za dicu i mladinu (2021.). Projektnu inicijativu pokrenula je filologinja Edith Mühlgaszner iz Čembe, nekoć nadzornica manjinskoga školstva, okupivši učitelje hrvatskoga jezika s ciljem dokumentiranja mjesnih govorā gradišćanskih Hrvata na tlu srednje Europe. Postupno je ta inicijativa prerasla u pravi pothvat kojemu su se uz agilnu Edith Mühlgaszner priključili eksperti i najistaknutiji gradišćanski eruditi kao što su Ivo Szucsich, Zorka Kinda-Berlakovich te akademik Nikola Bencsics.

Filolozima iz Austrije pridružila se skupina vrsnih dijalektologa iz Hrvatske: Anita Celinić, Josip Lisac, Mira Menac-Mihalić, Robert Špralja i vrsna kroatologinja Sanja Vulić te uz njih povjesničar književnosti Robert Bacalja. Pomoć je pružio i Šandor Horvath, poznavatelj gradišćanskohrvatske pučke književnosti s mađarske strane. Obuhvaćeno je 49 mjesnih govora svih triju narječja gradišćanskohrvatskoga iz 4 države: govori iz Austrije, Mađarske i Slovačke te preživjeli govor južnomoravskih Hrvata iz Češke. Čestitamo svim sudionicima na projektu! Nadamo se da će i ova građa biti digitalizirana u otvorenom internetskome pristupu u cilju očuvanja i razvitka gradišćanskohrvatskih jezičnih vrlina.

Iz perspektive globalnoga sela prinos ovih samozatajnih filologa iz Austrije, Mađarske i Hrvatske također nije zanemariv, ne samo zbog one slavne Humboldtove tvrdnje da je „istinska čovjekova domovina u jeziku“, već i zbog njihovih prinosa očuvanju jezične raznolikosti na koju upozorava studija The Australian National Universityja koju potpisuje skupina autora na čelu s Lindell Bromham pod naslovom „Global predictors of language endangerment and the future of linguistic diversity“/ „Globalna predviđanja jezične ugroženosti i budućnost jezične raznolikosti“ dostupna u online časopisu Nature Ecology and Evolution. Prema njoj, oko polovica jezika u opasnosti je od nestajanja. UNESCO je stoga aktualnu dekadu proglasio Međunarodnim desetljećem autohtonih jezika (2022. – 2032.), čime želi ojačati prava ljudi iz manjinskih jezičnih zajednica. Stručnjacima savjetuju donošenje nastavnih programa koji podržavaju dvojezično obrazovanje i potiču ovladavanje autohtonim jezikom, čemu se pridružuju i naši filolozi iz zemalja u kojima živi hrvatska autohtona manjina.

Fotografija: ustupljena fotografija Edith Mühlgaszner, ORF – HR u Željeznu

Tekst: Vesna Kukavica

 

Podijeli ovaj članak
Skip to content