O knjizi naše istaknute poetese iz dijaspore uz autoricu, govorile su književna kritičarka Darija Žilić, književnica Lada Žigo te u ime nakladnika – DHK – urednik knjige dr. sc. Antun Pavešković
U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu 20. rujna je održana promocija knjige „Poticaj buđenju“ pjesnikinje s višedesetljetnom njemačkom adresom Malkice Dugeč. O knjizi su govorili, uz autoricu, književna kritičarka Darija Žilić, književnica Lada Žigo te u ime nakladnika – Društva hrvatskih književnika – urednik knjige dr. sc. Antun Pavešković. Stihove je nadahnuto interpretirao dramski umjetnik Joško Ševo. Uz brojnu publiku i poštovatelje pjesničkog opusa Malkice Dugeč, posebni gosti promocije bili su učenici zagrebačke Osnovne škole Augusta Šenoe s profesoricom hrvatskog jezika Ivkom Bašić, koji su odlično recitirali stihove ove naše istaknute poetese iz dijaspore.
Ocjenjujući knjigu skladnim lirskim djelom, kritičarka Žilić je istakla da je zbirka sastavljena od šezdesetak pjesama, i to od četrdeset i tri soneta i četrnaest pjesama u prozi, koje su prije pjesme slobodnoga stiha. Pjesništvo Malkice Dugeč isključivo je intimističkog ugođaja. Prema riječima urednika Paveškovića knjiga je sastavljena od četiri razdvojena ciklusa što su znakovito naslovljena: Soneti u rancu nada, Soneti za domovinu i prijatelje, Sonetna pisma i Poticaj buđenju. No, ti su spomenuti lirski odvojci međusobno uvezani u dosljedni i čvrsti troplet – s podjednakom mjerom isprepleten od svakodnevnih vanjskih slika i ugođaja, unutarnjih duhovnih ushita, čežnji, nadanja i sagorijevanja, kao jasnih refleksija na daleku prošlost i neizvjesnu budućnost. U takvome kolopletu sadašnjost je tek čekanje svjetla, buđenja i nadanja, transcendentalni uzleti u nebesko plavetnilo kao jedinu izvornu mogućnost.
Malkica Dugeč ( 1936.) najplodnija je suvremena hrvatska pjesnikinja u iseljeništvu. Rođena je u Zavidovićima, a u Hrvatsku se doseljava s obitelji još u gimnazijskim danima. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao profesorica hrvatskoga jezika i ravnateljica škola diljem Hrvatske. Morala je emigrirati 1972. za svojim mužem Božom Dugečom iz političkih razloga, nakon sloma Hrvatskoga proljeća kada su se supružnici zamjerili vlastima osnivajući ogranke Matice hrvatske diljem Slavonije. Nakon izbjegličkih lutanja nastanjuje se trajno u Stuttgartu, gdje je tek 1975. dobila azil.
Objavila je tridesetak knjiga pjesama i jednu knjigu proze. Zajedno s prof. Kazimirom Katalinićem priredila je, i u izdanju Hrvatske republikanske zajednice, objavila knjigu govora i eseja svoga pok. supruga Bože Dugeča pod naslovom „Nismo spremni robovati“. Prevođena je na strane jezike, a zastupljena je u brojnim antologijama. Nagrađena je Nagradom „Dubravko Horvatić“ za ciklus pjesama „Sebe ne vidiš nikada“, i književnom nagradom Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne „Antun Branko Šimić“ za zbirku „U riječ unjedrena“. Za zbirku pjesama „Žigice vjere“ osvojila je 2014. književnu nagradu što nosi ime znamenitog pjesnika fra Lucijana Kordića, a koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika iz Zagreba i ZIRAL – Zajednica izdanja „Ranjeni labud“ iz Mostara.
Brojne pjesničke zbirke Malkice Dugeč nastale u proteklih dvadeset pet godina nisu plod zakašnjela pjeva, već rezultat prešućivanja i progona naraštaja hrvatskih intelektualaca tijekom Hrvatskoga proljeća sedamdesetih. Svojim pjesmama zastupljena je u više antologija, enciklopedija i leksikona poput antologijskog izbora Šimuna Šite Ćorića „45 hrvatskih emigrantskih pisaca“; u antologiji hrvatskog domoljubnog pjesništva “Mila si nam ti jedina”; u antologiji hrvatskog pjesništva od srednjovjekovlja do danas “Dunav” urednika Dubravka Horvatića; u antologiji pisane riječi hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine “Jezik i hrid” kao i u njemačkom priručniku “Interkulturelle Literatur in Deutschland” (Međukulturalna književnost u Njemačkoj), istakla je književnica Lada Žigo. No, generacijski je Malkica najponosnija na uvrštenje u antologiju poezije i proze Hrvatske revije „Cvrčak u boriku“, nakladnika Školske novine, Zagreb,1996.
Pjesnikinja piše pjesme i na njemačkom jeziku, a uvrštena je u Hrvatsku enciklopediju kao i Leksikon hrvatskog iseljeništva i manjina.
Od 1978., sa svojim, danas pokojnim, suprugom, publicistom Božom, predstavlja kultni časopis Republika Hrvatska na Međunarodnome sajmu knjiga u Frankfurtu. Taj europski renomirani sajam knjiga davao je našim hrabrim prognanim intelektualcima – izloženim pogibelji Udbinih agenata, na čijem je popisu bio Božo Dugeč, štand gdje su supružnici Dugeč organizirali nastupe hrvatskih emigrantskih pisaca sa svih kontinenata pod nazivom Riječ iseljene Hrvatske. Stoga je Malkica Dugeč, iznimno zaslužna za hrvatsku književnu prisutnost na europskoj književnoj sceni.
Dugeč je članica Društva hrvatskih književnika u Zagrebu i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u Mostaru te njemačkog Društva za kroatistiku. Stalno živi i djeluje u Stuttgartu.
Tekst: Vesna Kukavica
