Rešetarački susreti pjesnika i HMI izgubili su dugogodišnjega suradnika, prijatelja i pjesnika. Njegova umjetnička i stručna ostvarenja će ostati u trajnoj uspomeni svima koji su ga poznavali
Ne mogu se sjetiti jesam li poznavao i prepoznavao Luju Medvidovića u doba kada sam zalazio u Društvo hrvatskih književnika. Vjerojatno je ponekad bio ondje, makar na godišnjim skupštinama, vjerojatno negdje u desetom redu onako skroman kakav je bio, introvertan i plah. Upoznao sam ga dobro i prepoznao u njemu blagog ali odlučnog hrvatskog intelektualca tek kada smo utemeljili Hrvatsko kulturno vijeće. Imao je iza sebe lijepu karijeru uglednog osječkog odvjetnika, više od desetak objavljenih knjiga pjesama od kojih su mnoge bile ispunjene čežnjom za mirisima rodnih Lokvičića, za Dalmacijom dječaštva i prve mladosti, za Splitom gdje je polazio gimnaziju i završio Pravni fakultet.
Nikada ga nisam pitao kako se našao u Osijeku, rijetko smo ili nikada razgovarali o osobnim stvarima. Antologijski pjesnik i pravnik od formata otkrio se kao vrstan poznavatelj gospodarstva i državnih financija, kao poznavatelj povijesti hrvatskoga naroda i opće povijesti, povijesti kršćanstva i kulturne povijesti te iznad svega povijesti filozofije u kojoj je tražio odgovore na ključna pitanja suvremenosti. Jednom riječi – čovjek široke naobrazbe, hrvatski, kršćanski inteligent snažnoga domoljubnog osjećaja.
Čovjek koji se protivio svakom nasilju, čovjek koji se pitao kamo vodi put kojim se oduzimaju istina i život, izgubio je život kao žrtva nasilja. Hrvatsko kulturno vijeće izražava sućut obitelji Luja Medvidovića i duboko osjeća gubitak svoga člana i povjerenika za Slavoniju.
Tekst: Hrvoje Hitrec