O predstavljenim knjigama su govorili filolog Benjamin Tolić, dr. sc. Damir Pešorda, kritičari Tomislav Šovagović i Mate Kovačević te ravnatelj Zaklade i urednik Hrvatskog slova pisac Stjepan Šešelj, ujedno i pisac pogovora Ćorićeva romana
Tri knjige prof. dr. sc. Šimuna Šite Ćorića promovirane su 7. prosinca u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova u Zagrebu, a u nazočnosti brojne publike među kojima je, uz ostale uglednike i ljubitelje Ćorićeva stvaralaštva, bila i državna tajnica Ministarstva vanjskih i europskih poslova mr. sc. Zdravka Bušić.
Svestrani književnik i neumorni misionar s višedesetljetnom švicarskom adresom, bogatom je knjižnome nizu na više jezika pridružio najnovije knjige na hrvatskome jeziku: kratke proze „Slušaj, Iris – Pisma iz Hrvatske 1990. i neke“; putopise iz Svete Zemlje: „S ljudima, prirodom i Bogom u Izraelu i Palestini“ i roman „Izgleda, drugog puta nije bilo“, koji kroz povezane priče donosi povijest jedne hrvatske obitelji u vihoru različitih političkih previranja iz razdoblja Velikoga rata, a one ocrtavaju i sudbinu Europe te hrvatskoga naroda u njoj.
O knjigama su govorili filolog Benjamin Tolić, dr. sc. Damir Pešorda, kritičari Tomislav Šovagović i Mate Kovačević te ravnatelj Zaklade i urednik Hrvatskog slova pisac Stjepan Šešelj, ujedno i pisac pogovora Ćorićeva romana.
Autor se predstavljačima i publici zahvalio pjesmom i svirkom na gitari iz svog bogatog kantautorskog opusa.
Publike se osobito dojmila knjiga književno-dokumentarnih zapisa Šimuna Šite Ćorića “Slušaj Iris – Pisma iz Hrvatske 1990 i neke” sunakladničkog dvojca Fram-Ziral i HKZ-Hrvatsko slovo. Objavljena je na više stranih jezika: njemačkom, španjolskom, engleskom i litavskom… Rečeno je kako su zapisi u toj knjizi nastali u najtežim trenutcima Domovinskoga rata, kada je hrvatski narod stvarao i branio svoju državu od puno nadmoćnijega neprijatelja te kako je to bilo, prema mišljenju predstavljača Kovača i Pešorde, vrijeme kada svijet nije razumio niti pomogao Hrvatskoj da se opre tom opakom zlu. Knjiga “Slušaj, Iris – Pisma iz Hrvatske 1990 i neke” (96 str.) podijeljena je na četiri dijela – Prolog, U krilu Mediterana, Slušaj, Iris – pisma iz Bosne i Hercegovine 1990 i neke te Post scriptum.
Književnik fra Šimun Šito Ćorić rođen je 1949. na Paoči kod Međugorja. Uvrštavan je u brojne domaće i strane antologije. Redoviti je sveučilišni profesor psihologije u Zagrebu i Mostaru. Bio je predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa. Autor je više zbirki pjesama, književnih kritika te znanstvenih knjiga. Franjevac, dušobrižnik za Hrvate u Švicarskoj Šimun Šito Ćorić hrvatski je psiholog, književnik te renomirani kulturni djelatnik.
U Sarajevu 1973. diplomirao filozofiju, u Luzernu 1975. njemački i teologiju, i engleski u Washingtonu 1982. Uz raznovrstan književni, filološki i glazbeni opus, Ćorić je magistrirao psihologiju na Columbia University u New Yorku, a doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu s disertacijom Tjeskobe hrvatskih migranata. Danas ponajviše živi kao misionar u švicarskome Bernu. Ćorićev znanstveni rad posljednjih četvrt stoljeća sa studentima hrvatskih sveučilišta (Zagreb, Osijek, Zadar i Mostar) u području psihologije migranata također je značajan. Citira ga se i kao vrsnog antologičara egzilantskih pisaca iz RH i BiH. Član je Hercegovačke franjevačke provincije, Društva hrvatskih književnika, švicarskog centra PEN-a i The Society of American Poets. Književna djela (prozna, pjesnička i dramska) prožeta su mu spiritualnom tematikom.
Glavna djela: Mladenačke godine: psihologijski prilog razvoju mladih (1984), Tjeskobe hrvatskih migranata (1990), Strah i druga psihička opterećenja u migranata (Ängste und andere psychische Belastungen von Migranten, 1997), Psihologija religioznosti (1998).
Poezija mu je fascinantnog duhovnog ozračja (Nazdravica s križa, 1980), ali i domoljubne tematike (Iseljeničke kiše, 1981; Hercegorčina, 1985). Piše priče i putopise (Tako /ni/je govorio Isus, 1987; Granice su da se prijeđu, 1993). Pjesme u prozi duhovito su oblikovane (Afera Palestinac, 1984), a pište i igrokaze, od kojih su neki izvedeni u zemlji i inozemstvu (Igra života, 1973; Slučaj Galilejac, 1988. i dr.). Jedan je od najistaknutijih proučavatelja emigrantske književnosti (45 hrvatskih emigrantskih pisaca, 1991; 60 hrvatskih emigrantskih pisaca, 1995). God 1994 – 2005. bio je predsjednik Hrvatskoga svjetskoga kongresa, davši golem prinos u toj krovnoj organizaciji integraciji suvremenog hrvatskog zajedništva. Kolumnist je serijskih publikacija Hrvatske matice iseljenika – časopisa Matica i Hrvatskog iseljeničkog zbornika.
Tekst: Vesna Kukavica