Radi kao istraživač na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri, a zatim kao redoviti profesor na Sveučilištu Monash u Melbourneu. Od 1968.do 1972. Janko je proveo u SAD-u kao gostujući profesor na Sveučilištu Princeton i kao redoviti profesor na Državnom sveučilištu u Columbusu (Ohio). Od 1972. do umirovljenja 2000. bio je redoviti je profesor u Heidelbergu
U utorak, 12. travnja je u 90. godini života umro dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonimir Janko, istaknuti hrvatski matematičar, profesor emeritus Sveučilišta u Heidelbergu. Rodio se 26. srpnja 1932. u Bjelovaru gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1956. na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu u Zagrebu. Sa Sveučilišta je isključen na dvije godine zbog polaganja vijenca na grob Ante Starčevića. U međuvremenu je radio u Gimnaziji u Širokom Brijegu (1956.-1961.).
Doktorirao je matematiku na PMF-u u Zagrebu 1961. Od 1962. do 1968. boravi u Australiji, najprije kao istraživač na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri, a zatim kao redoviti profesor na Sveučilištu Monash u Melbourneu. Od 1968.do 1972. Janko je proveo u SAD-u kao gostujući profesor na Sveučilištu Princeton i kao redoviti profesor na Državnom sveučilištu u Columbusu (Ohio). Od 1972. do umirovljenja 2000. bio je redoviti je profesor u Heidelbergu.
Zvonimir Janko poznat je po dostignućima iz teorije konačnih grupa. Najznačajnija su otkrića novih sporadičnih prostih grupa, danas poznatih pod nazivom ˝Jankove grupe˝. Ostavio je neizbrisivi trag i u teoriji projektivnih ravnina i dizajna. Zvonimir Janko sudjelovao je u poslijediplomskoj nastavi na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu, a održao je niz predavanja u Zagrebu, Splitu i Mostaru. Bio je suradnik i mentor mnogim hrvatskim i stranim matematičarima. Tijekom rada u Heidelbergu zapažena je bila njegova pomoć Hrvatskoj u različitim oblicima. Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bio je od 1992. (HAZU)