Tragom Josipa Marohnića

5 min čitanja

U Pittsburghu je boravila ekipa Hrvatske radiotelevizije, predvođena urednikom Krešimirom Čokolićem, koja je snimala dokumentarac  o znamenitom hrvatskom iseljeniku Josipu Marohniću, slijedom traga koji vodi iz rodnog Hreljina u Hrvatskom primorju, preko Zagreba, Chicaga do Pittsburgha, gdje je proveo najbolje  godine životne i ostvario vrlo zapažene rezultate u djelovanju i radu

 

Pred Božić 2021. u Pittsburghu je boravila ekipa Hrvatske radiotelevizije, predvođena urednikom Krešimirom Čokolićem, koja je snimala dokumentarac  o znamenitom hrvatskom iseljeniku Josipu Marohniću, slijedom traga koji vodi iz rodnog Hreljina u Hrvatskom primorju, preko Zagreba, Chicaga do Pittsburgha, gdje je proveo najbolje  godine životne i ostvario vrlo zapažene rezultate u djelovanju i radu.

U povijesnom kontekstu Marohnići  se spominju kao frankopanski vojnici u „jedinom gradu opasanom kućama a ne zidinama“, Hreljinu. Malo je poznato, da je ovdje je Ante Starčević po prvi put izabran u Hrvatski sabor. Tako je Hreljin bio centar hrvatske državotvorne misli u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i okrutnog bana Khuen Hedervaryja. Toj su političkoj skupini, uz Starčevića, pripadali Zdravko Mužina, Franjo Šepić, Petar Pavlinac don Niko Gršković i Josip Marohnić koji osjetiše životnu ugroženost u Saboru i odseliše se u Ameriku. Međutim, i dalje su nastavili svoj rad na promicanju hrvatske pravice. Kroz svoje djelovanje i rad ostadoše vjerni svom hrvatskom rodu i iseljeniku koji se doselio u Novi svijet. Potaknuli su novinska izdanja na hrvatskom jeziku, upućivali doseljenike na slogu i potrebu razumijevanja jezika te podučavali o demokratskom ustroju nove domovine.

Organizatori su Hrvatske zajednice 1894. koja nedugo potom mijenja ime u Narodnu hrvatsku zajednicu, a 1926. godine u Hrvatsku bratsku zajednicu u Americi. Danas je to moderna i snažna ustanova Hrvata u Americi koja i dalje stoji na braniku svog naroda, kulturne baštine i pučkih običaja.

Uz spomenute osobe, Josip Marohnić je prednjačio i neumorno radio na mnogim organizacijskim pitanjima. Uvjeren da je školska naobrazba najbolje oružje za nastavak borbe za pravicu i boljitak naroda, polazio je i završio Wheaton College u državi Illinois. Prvo zaposlenje dobio je u Chicagu, u tiskari, radnom mjestu kojem je bio vičan još u Hrvatskoj. Potom otvara svoju tiskaru i knjižaru te pokreće novine „Hrvatski glasnik“. Postaje vrlo uspješan izdavačkom radu. Napisao je i izdao mnoge poučne knjige, da bi uputio doseljenike o mnogim životnim potrebama u novoj zemlji.  Najvažniji je ipak  bio objavljeni prvi „Englesko-hrvatski ili Hrvatsko-engleski rječnik“ u iseljeništvu. Izdavao je i kalendare, molitvenike, a kao nadareni i plodonosni pisac i mnogo toga za djecu i odrasle. Bio je prvi poeta u iseljeništvu koji je objavio zbirke pjesama „Jesenke“ i „Amerikanke“.

Osmislio je i proveo popis Hrvata 1902. u Americi i Kanadi, što su dragocjeni podatci o iseljeništvu tog vremena. Međutim, posebno je zaslužan za organizaciju i osnivanje prve hrvatske župe u Americi, crkve Sv. Nikole i angažiranju prvog svećenika Dobroslava Božića, za osnivanje ogranaka mladeži ili gnijezda NHZ -a, razvoju modernog poslovanja Zajednice i mnogih humanitarnih pothvata. Prije izbora i stupanja na dužnost predsjednika NHZ-a 1912. proučavao je američki fraternalistički sistem kroz članstvo u Američkom fraternalističkom kongresu, što mu je obogatilo iskustvo i rad, tada već snažne i utjecajne Narodne hrvatske zajednice. Shvatio je i da dobrotvorne organizacije nisu tu radi zgrtanja dobiti, već zaštite svojih članova uz najmanju cijenu.

Marohnić se uvijek brinuo o malom čovjeku, njegovoj djeci i obitelji. Bio je prvi Hrvat koji je posjetio Bijelu kuću u Washingtonu i predsjednika SAD-a Williama H. Tafta, da bi zaštitio svoj narod putem zakonske odredbe. Osnivač je fonda za hrvatsku siročad i doma koji je izgrađen nakon njegove smrti, 1924. u Chicagu, i  koji se brinuo o siročadi iz Prvog i Drugog svjetskog rata te djelovao do 1969.

Naporni i dugotrajni svakodnevni rad obilježen skromnošću i savjesnošću, ali i plodonosnim rezultatima prekinula je smrt. Marohnić je umro  u Pittsburghu 23. siječnja 1921. u 55. godini života.

 

Tekst : Franjo Bertović

 

 

Podijeli ovaj članak
Skip to content