Stogodišnjica Tinove Svakidašnje jadikovke

2 min čitanja

U stanju razočaranja poslije ratnih strahota i poraza, „prigušenog nezadovoljstva“ sobom i društvom oko sebe, u Parizu je 25. 2. 1916. nastala Tinu najmilija i najiskrenija lamentacija, Svakidašnja jadikovka. Sto godina nakon nastanka te veličanstvene pjesme istaknuti umjetnici govore i tumače Svakidašnju jadikovku svatko iz svog iskustva

Teatar poezije 25. veljače u Gostionici Tip-Top / Blato priređuje scensko događanje Svakidašnja jadikovka u povodu stote obljetnice nastanka najpoznatije pjesme hrvatskog pjesništva. U programu sudjeluju poznati umjetnici Vedran Mlikota, Sibila Petlevski, Tonko Maroević i Goran Matović.
U stanju razočaranja poslije ratnih strahota i poraza, „prigušenog nezadovoljstva“ sobom i društvom oko sebe, u Parizu je 25. 2. 1916. nastala Tinu najmilija i najiskrenija lamentacija, Svakidašnja jadikovka. U Parizu je doživio slom, i taj velegrad je poprište njegovog velikog pada, od čijih se posljedica neće više nikada oporaviti.
U razgovoru sa Stevom Ostojićem, pjesnik ju je izdvojio kao svoju najdražu pjesmu. Kroz tu pjesmu Ujević svjedoči svoj ispit savjesti i raspone svoje intimne drame. Sto godina nakon nastanka te veličanstvene pjesme istaknuti umjetnici govore i tumače Svakidašnju jadikovku svatko iz svog iskustva.
Svakidašnja jadikovka je zato jadikovka što lamentira nad definitivnim gubicima s kojima se Ujević ni kao mislilac ni kao liričar nikada nije pristao pomiriti. VIDEO

Premda je u njoj izrazio svoje osobne nevolje, prije svega je to izraz ljudskog nezadovoljstva, individualne pobune osamljenika i nezadovoljnog čovjeka, pritisnutog staračkim razočaranjem i neispunjenim mladenačkim čežnjama i žudnjama za srećom, za ljubavlju, svjetlošću i vedrinom.
Tin Ujević napisao je 1953. za beogradski tjednik NIN da je Svakidašnja jadikovka najskromnija, najjednostavnija, najnarodnija (u smislu najpučkija i u suglasnom smislu) i, možda, i najpopularnija pjesma.
(www.mvinfo.hr)

Podijeli ovaj članak
Skip to content