Zadnji sličan rječnik bio je onaj Janka Jurančića iz 1981., a za oprimjerenje i naglašavanje leksičkih jedinica u novom rječniku korišteni su postojeći i elektronski korpusi te višejezični i jednojezični rječnici
Veliki suvremeni slovensko-hrvatski i hrvatsko-slovenski rječnik, koji donosi oko trideset tisuća rječničkih natuknica sa svake strane, predstavljen je 26. kolovoza 2014. u Zagrebu, kao prvo izdanje tog obujma objavljeno od samostalnosti Hrvatske i Slovenije.
Njegova autorica, Anita Peti-Stantić, predstojnica Katedre za slovenski jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, rekla je kako je poticaj za objavljivanje novog rječnika, osim činjenice da već više od dvadeset godina nije objavljeno slično izdanje, bila i potreba studentima i onima koji žele učiti te jezike na drugim razinama.
Rječnik je rezultat višegodišnjeg rada, a najveći je izazov bio uhvatiti što više suvremenog jezika, istaknula je autorica. Mogao se raditi i puno duže, no vodila sam se mišlju da u jednom trenutku treba stati i da je bolje da je rječnik završen nego savršen, dodala je.
Izrazila je nadu da rječnik neće biti samo koristan na akademskoj razini, već će u nekim dijelovima biti i zabavan, s obzirom da su hrvatski i slovenski susjedni i srodni jezici, pa se nerijetko događa da obje strane misle kako poznaju te jezike bolje nego što je to uistinu slučaj.
To su tzv. lažni prijatelji, odnosno riječi koje će govornik slovenskoga jezika prepoznati kao riječi svoga jezika u hrvatskom i pogrešno ih protumačiti, jer te riječi u hrvatskom ne znače isto što i u slovenskom i obratno. Primjerice, rastava je u slovenskom izložba, izložba je izlog, a zahod nije wc nego zapad. Takve su riječi u ovome rječniku posebno označene.
Recenzent Marko Stabej naglasio je kako je u vrijeme kapitalizma i nove tehnologije objavljivanje dvojezičnog klasičnog rječnika izgleda kao nemoguća misija, no novo izdanje zagrebačke Mozaik knjige pokazuje da je to ipak moguće. Rezultat je jako dobar, a ako želimo razvijati svoje jezike i govoriti ih ispravno, takvi su nam rječnici potrebni, naglasio je.
Zadnji sličan rječnik bio je onaj Janka Jurančića iz 1981., a za oprimjerenje i naglašavanje leksičkih jedinica u novom rječniku korišteni su postojeći i elektronski korpusi te višejezični i jednojezični rječnici.
Gdje god je bilo važno, navedeni su parovi riječi istoga i bliskoga ili suprotnoga značenja, kao i brojne uputnice kojima se čitateljeva pažnja dodatno usmjerava na riječi koje su po značenju povezane s riječi koju se objašnjava.
Planira se i njegovo elektroničko izdanje.
Izvor: Hina