Riječ je o iznimno značajnom strukovnom priznanju, budući je svojim golemim prinosom obogatio područje jezikoslovne kroatistike, književnosti, prevodilaštva, metodike i pionirske izrade udžbenika hrvatskoga kao inoga jezika
Dr. sc. Vinko Grubišić potvrđen je za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na sjednici u Zagrebu 12. svibnja 2016. Nakon ovogodišnjih izbora, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima 150 redovnih članova, 133 dopisna člana i 91 člana suradnika. Riječ je o iznimno značajnom strukovnom priznanju kako za hrvatsku planetarnu akademsku zajednicu, tako i za hrvatski narod i njegovu kulturu u cjelini, budući je kao poliglot svojim golemim prinosom – zasnovanim na eruditskoj naobrazbi kao i vlastitome nepresušnom poetskome nadahnuću – obogatio područje jezikoslovne kroatistike, književnosti, prevodilaštva, metodike i pionirske izrade udžbenika hrvatskoga kao inoga jezika.
Sve su ga nagrade u domovini donedavno „zaobilazile“, jer je u mladosti bio lijeva i desna ruka Vinku Nikoliću, a u zrelom životnome dobu jedna od najistaknutijih disidentskih figura u hrvatskoj emigraciji 20. stoljeća, koja se spremno – nakon pada Berlinskoga zida – uključila u stvaranje suvremene i demokratske Republike Hrvatske.
Vinko Grubišić rođen je 1943. u Posuškom Gradcu u Hercegovini. Nakon završene tri godine studija slavistike i latinskoga jezika odlazi u Austriju, a zatim u Fribourg u Švicarsku, gdje studira germanistiku, filozofiju, klasičnu filologiju i antropologiju. Diplomirao je slavistiku i pedagogiju 1970. godine, a doktorirao u Aix-en-Provenceu 1974. ocjenom très honorable kod glasovitoga svjetski poznatoga akcentologa Paula Garda na temu La syntaxe de la langue de Marko Marulić. Potom odlazi u egzil u Kanadu, gdje se bavi različitim poslovima – između ostalog predavao je u srednjoj školi hrvatski, njemački i francuski, bio sudski tumač i sl.
Od 1988. pa sve do umirovljenja (2008.) predavao je na Sveučilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost, a u sklopu svojega rada pripremio je sveučilišne priručnike Elementary Croatian I (1994., 2003.), Elementary Croatian II (1996.,2008.), Croatian Grammar (1996., 2007.), Croatian Reader (skupa s Anitom Mikulić Kovačević, 2007.) te Croatian Literature in English (skupa sa kćeri Katicom Grubišić, 2007.). Godine 2007. priredio je u okviru sveučilišta, na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka, Croatian Online („Internetski tečaj hrvatskog”) kao prvi jezik na svijetu u programu Angel.
Školsku godinu 1985. proveo je kao gostujući lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju, u Australiji. S fra Ljubom Krasićem objavio je dva priručnika za učenje hrvatskoga jezika u izvandomovinskim školama: Hrvatski jezik 1 i Hrvatski jezik 2. Poznatije su mu knjige jezikoslovnih radova O hrvatskom jeziku (1975.) i Grafija hrvatske lapidarne ćirilice(1978.), stoji, među ostalim, u Pregledu kandidata za nove članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s nedavne izborne skupštine.
Objavio je fantastične knjige pjesama Robotov poljubac (1974.), Bitarion (1987.), Gregorijanske šutnje (1989.), Druženja s tijelom (1995.) te Stazama samih središta (2005.). Dramski su mu tekstovi: Tri drame (1981.) te Ne začuđuju čudesa (1982.). Uz Hrvatsku književnost u egzilu (1991.), objavio je knjige eseja Izazovne teme starije hrvatske književnosti (2006.), Volitve (2007.) te monografiju Artaud (2000.). Od prijevoda s latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga navedimo samo ove: Američko gerilsko kazalište (1997.), Kazalište i njegov dvojnik Anonina Artauda (2002.), Plovidba sv. Brendana opata (2004.), Erazmo i kršćanski humanizam Léona Ernesta Halkina (2005.), Pod okriljem sv. Jeronima Valéryja Larbauda (2006.), Latinsku poeziju srednjega vijeka (2010.), Jeronimove hagiografije (skupa s Vesnom Badurina Stipčević, 2008.) te Krilati pjev (2012.). Skupa s dr. Vladimirom Bubrinom uređuje godišnjak Journal of Croatian Studies Hrvatske akademije u Americi. U suradnji s dr. Vladimirom Bubrinom objavio je dvojezičnu renesansnu čitanku The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja (2015.).
Grubišić je dobio Nagradu Hrvatske revije za poeziju (1971.), a 2003. Zlatnu medalju kraljice Elizabete II. (Queen Elizabeth II’ Golden Jubilee Medail) za kulturni doprinos Kanadi, Davidijadu (skupa s dr. Vladimirom Bubrinom) za 2011. godinu te Nagradu za najbolji prijevod (tj. za Krilati pjev) na Sarajevskom sajmu knjiga 2012. godine. Iako u mirovini, i dalje prevodi s više jezika i piše. Višedesetljetni je suradnik časopisa Hrvatske matice iseljenika: Matica i Hrvatski iseljenički zbornik.
Tekst: Vesna Kukavica