Ova kazališna predstava prikazuje povratak jedne hrvatske autorice u njezino rodno selo gdje se susreće sa svojim uspomenama iz prošlosti. U komadu se postavlja pitanje o granici ljubavi i poniženja. Tematizira se nasilje koje se stoljećima vrši nad ženama i istovremeno priča o snazi poezije i jezika, s kojim se autorica vraća u svoj život.
Dragica Rajčić odrasla je u Hrvatskoj. Nakon što je završila srednju školu i živjela u Australiji, došla je u Švicarsku 1978. godine, gdje je radila kao čistačica. Godine 1988. vratila se u Hrvatsku gdje je utemeljila list Glas Kaštela i radila kao novinarka.
Tijekom Domovinskog rata je s troje djece 1991. godine otišla u Švicarsku gdje se uključila u mirovni rad. U Lucernu je studirala sociokulturnu animaciju, a danas živi u Zürichu i Innsbrucku gdje je stvorila obitelj.
Dragica Rajčić počela je pisati početkom sedamdesetih godina, prvo na svom materinskom jeziku. Od prvog boravka u Švicarskoj, pjesme, kratke proze i drame napisane su i na njemačkom jeziku. Rajčić često njeguje stil koji se na njemačkoj lirskoj književnosti na njemačkom jeziku čini rudimentarno manjkavim, te je svjesna svoga takozvanog “Gastarbeiterdeutscha” ili ”gastarbajterskog njemačkog”.
Napisala je nekoliko knjiga i dobitnica je prestižne međunarodne književne nagrade. Poznata je mnogim Švicarcima upravo zbog tema koje opisuje u svojim djelima poput iseljeništva i svoga porijekla.