U “Zborniku radova V. svjetskog festivala hrvatske književnosti” objavljeno je 26 radova u kojima se autori bave položajem hrvatskih književnika u državama u kojima žive i veze s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću…
Zbornik radova V. svjetskog festivala hrvatske književnosti, koji je održan u Zagrebu od 15. do 17. studenoga 2023., predstavljen je ovih dana (17. IX. 2024.) u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu. Zbornik su predstavili urednik Stjepan Šešelj, književnik Đuro Vidmarović, novozelandska književnica hrvatskih korijena Nina Nola te spisateljica i teoretičarka migracija dr. sc. Tuga Tarle. Vidmarović je napomenuo kako u hrvatskoj dijaspori postoji cijeli niz ljudi koji kreativno djeluju, a među njima je velik broj književnika. “Svaki književnik koji stvara izvan matičnoga etničkog prostora na svom materinskom hrvatskom jeziku svojevrsni je povijesni junak”, rekao je Vidmarović i naglasio kako treba razmotriti i vrijednost djela onih Hrvata koji o hrvatskim temama pišu na stranim jezicima.
Novozelandska književnica hrvatskih korijena Nina Nola ocijenila je, govoreći o stvaralaštvu Amelije Batistich, kako je trodimenzionalni svijet Amelijina djetinjstva sugestivno opisan u njezinoj prozi. Naglasila je kako Amelija Batistich ne portretira samo traumatiziranu poštansku nevjestu, već i potlačenoga, ali stoičkog hrvatskog muža, opterećenoga potragom za dovoljnom kvalitetnom smolom kauri gume u nastojanju da zaradi novac potreban da kupi vlastiti komad zemlje te da svojoj ženi izgradi pravu kuću pokraj drugih kuća, a ne tek kolibu od vreća s podom od blata usred ničega.
U “Zborniku radova V. svjetskog festivala hrvatske književnosti” , koji opseže 235 stranica, objavljeno je 26 radova u kojima se autori bave položajem hrvatskih književnika u državama u kojima žive i veze s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću. Zbornik donosi radove Nine Nole, Luke Budaka, Roberta Hajszana, Radoslava Jankoviča, Jurice Čenara, Antona Viduića, Ljerke Toth Naumove, Nevena Stančića, Zvonka Dekovića, Adrijana Vuksanovića, Slobodana Prosperova Novaka, Domagoja Vidovića, Sanje Vulić, Vande Babić Galić, Mije Tokića i Francesce Sammartino i drugih.
Zbornik je objavila Hrvatska kulturna zaklada, a uredili su ga Stjepan Šešelj i Dubravka Vidak. Zbornik je tiskan uz potporu Hrvatske matice iseljenika, Matice hrvatske, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i Društva hrvatskih književnika, koji su ujedno i organizatori ovog jedinstvenog festivala fokusiranog na inozemnu Croaticu.
Razvoj književnosti u dijaspori pun je diskontinuiteta. Kao društvo sustavnije se brinemo o hrvatskoj knjiženosti u iseljeništvu danas, negoli smo se brinuli u prošlosti. Hrvatska književna historiografija uvijek je iznova pokušavala stabilizirati odnos naše književne dijaspore s matičnom literaturom. Kad je u pitanju prekooceansko iseljeništvo, govorimo o književnoj tradiciji na hrvatskom jeziku od 130 godina. Kad su u pitanju hrvatske manjine u europskome susjedstvu, govori se o knjiženoj tradiciji na hrvatskome jeziku od četvrt tisućljeća, tj. od pisca Lovre Bogovića i njegove „Hiže zlata“, koja se smatra klasičnim djelom starije gradišćanskohrvatske književnosti, tiskano prije 270 godina u Šopronu (1754.). No, kad je u pitanju književnost hrvatskih pisaca izvan RH na jezicima domicilnih zemalja vremenske okomice su malo kraće i zahvaćaju tek dvije trećine 20. stoljeća. Općenito, inozemna se Croatica susreće na više od 12 jezika, sudeći prema ubaštinjenim književnim djelima i njihovoj bibliografiji u katalogu najveće znanstvene biblioteke svijeta The British Library, ali i Leksikonu hrvatskoga iseljeništva i manjina (HMI, 2020.). Najprisutnija je španjolska Crotica, dok je anglofono područje – unatoč dostupnosti knjiga na najvećoj internetskoj knjižari – paradoksalno manje istraživano. Španjolska Croatica je cjelovitije obrađena u esejističkom opusu hispanistice dr. sc. Željke Lovrenčić, počevši od 2001., te urodivši desetljeće kasnije i doktorskom disertacijom objavljenoj u knjizi „Od pustinje do ledenjaka – književnost čileanskih Hrvata“ (2013.). Uz znanstveni opus, Lovrenčićka je objavila i velik broj prijevoda proze naših pisaca španjolskog govornog područja zadnja dva desetljeća. Pisci njemačkog govornog područja obrađuju se također od početka 21. stoljeća. Njemačka Croatica je predmet interesa kroatiste dr. sc. Milana Bošnjaka (2022.), čija je disertacija objavljena nedavno. Prva naša antologija u inozemstvu datira s početka 20. st. kad je Josip Marohnić 1900. u Americi tiskao antologiju usmene hrvatske poezije. Prva domovinska antologija je „Skupljena baština“ Stjepe Mijovića Kočana iz 1993. No, 21. stoljeće donosi niz književno-teorijskih preglednih pothvata iseljeničke književnosti od knjige Tuge Tarle u biblioteci DHK- a Most (2000.) pod naslovom „Hrvatska / Australija i Novi Zeland. Povijesni i kulturni odnosi“ i knjige kod istog izdavač Jerka Ljubetića o čileansko-hrvatskim književnim vezama, a koje geografski zahvaćaju južnu hemisferu od Australije i Novoga Zelanda do Čilea. Slijede teorijski pregledi profesorice sa Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Branke Kalogjera usredotočeni na anglofonu i hispanofonu dionicu sjeverne polutke („Pisci između dviju domovina“; „Izlaz iz iluzija“, 2003., 2007.). Kad su manjine u pitanju tu je opus kroatistice Sanje Vulić i književnika te književnog povjesničara Đure Vidmarovića koji je zahvatio temeljito prostor europskog susjedstva, a najizrazitiji mu je znanstveni doseg u monografijama o književnom djelu Jurice Čenara (Austrija) i Josipa Gujaša Đuretina (Mađarska). Akademik Nikola Benčić cjelovito je opisao književnost gradišćanskih Hrvata. Bečanka Marijan Palatin nastavila je Benčićevu aktivnost opisujući suvremeno književno stvaralaštvo u Gradišću (2010.). Objavljena je doktorska disertacija Stjepana Blažetina usredotočena na književnost Hrvata u Mađarskoj (2017), uz koju on danas ima objavljene i dvije reprezentativne antologije: Rasuto biserje (2010.) i Sjajna igra, pregled knjiženosti za djecu (2010). Disertacija mu je dostupna online u Dabru, digitalnoj bazi doktorskih disertacija u RH. Akademik Ante Sekulić, podsjetio je promotor Vidmarivić, istražio je i objavio povijest književnosti podunavskih Hrvata u istočnome susjedstvu. Njegovo stvaralaštvo je nastavio krug kroatista oko Tomislava Žigmanova, koji je objavio niz pregleda suvremenog književnog stvaralaštva u Vojvodini u tamošnjoj književnoj periodici i zasebnim monografijama, uključujući bibliografiju književnosti Hrvata u Vojvodini. Pisci iz toga područja uvršteni su u Leksikon podunavskih Hrvata, kojeg je objavilo Hrvatsko-akademsko društvo u Subotici u suradnji s Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata. Za trenutno oblikovanje slike o korpusu tekstova hrvatskih pisaca u iseljeništvu, autora, zbirki poezije, proznih i dramskih knjiga, tiskovina zborničkog karaktera s knjiženo-teorijskim osvrtima, periodike, nakladnika, migrantskih književnih udruženja – sazrelo je vrijeme i neophodno je sačiniti napokon neku reprezentativnu antologiju poezije izvandomovinskih autora kako bismo mogli govoriti da se kvalitetno i sustavno brinemo o piscima iz iseljeništva, poručili su promotori Zbornika, dodavši kako ovaj Svjetski festival hrvatske književnosti doprinosi vidljivosti naših pisaca iz inozemstva.
Književnik Stjepan Šešelj je najavio VI. Svjetski susret hrvatskih književnika koji će se održati u Zagrebu od 15. do 17. studenog 2024.
Tekst: Vesna Kukavica; Foto: Vesna Bihar