U galerijskom prostoru podružnice HMI u Puli izložba „Ljeto“bit će dostupna publici do 20. rujna. Uz autoricu i organizatoricu izložbe, na otvorenju je govorila i povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner
U galerijskom prostoru podružnice HMI Pula 20. kolovoza je otvorena izložba „Ljeto“ akademske slikarice Marije Dujmović Kondras. 
Uz autoricu Mariju Dujmović Kondres i organizatoricu Anu Bedrinu iz Matičine pulske podružnice, na svečanom otvaranju je govorila povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner.
Puno vedrih boja na jednom mjestu unijelo je živost i prijateljsko raspoloženje među sve nazočne, a Gorka Ostojić Cvajner potanko je opisala svoj doživljaj i dala stručnu ocjenu autoričina stvaranja. Voditeljica pulske podružnice je nakon pozdravnih riječi proglasila izložbu otvorenom, a bit će dostupna svim ljubiteljima umjetnosti do 20. rujna. Za publiku, uz prisutne iseljenike i povratnike, to je značilo početak razgledavanja i druženja.
– Umjetnica u svom slikarstvu usvaja motiv, slikarski ga analizira i traži njegov sukus ljepote. U svom slikarskom izražavanju odlučuje se za slobodnu gestu, izražajnost poteza, dobivajući time površinu punu vibracije. Njena osjetljivost na koloristički treptaj kadra, optiku kojom intuitivno fokusira predmet, a slikarskim sredstvima raspoređuje doživljaje, primarno izazvane osobnom poetikom lirskog viđenja motiva stvara slike izrazite svježine i pune boja. Ona odabire motiv okom, slika ekspresivnom gestom, a forme oblikuje bojom. Njena slikarska pretapanja viđenog i s druge strane zamišljenog zajednički tvore mnogoznačne vizije, kazala je povjesničarka umjetnosti Cvajner.
Marija Dujmović Kondres (1969.) studirala je na Corcoran School of Art, Washington DC, i na ALU u Sarajevu gdje je diplomirala 1991. na odsjeku slikarstva. Dobitnica je UNESCO Aschberg stipendije za slikarstvo 1996. Imala je nekoliko samostalnih izložaba u Hrvatskoj i BiH, i sudjelovala na više skupnih u Hrvatskoj, BiH, i inozemstvu (Japan, Island, Švedska, Švicarska, SAD, itd.). Danas živi u Zagrebu.
Tekst: Ana Bedrina