U subotu, 24. studenoga uzvanici i publika uživali su u programu folkloraca i tamburaša iz Sonte, Zagreba i Osijeka, a vrlo burno su pozdravili i pobjednicu natječaja „Za lipu rič“, rodom Sonćanku, Maricu Mikrut
Više od 350 gledatelja i uzvanika, sudeći po burnom pljesku, uživalo je u dvosatnom programu XI. Šokačke večeri. Na krunskoj manifestaciji Kulturno prosvjetne zajednice Hrvata „Šokadija“ iz Sonte sudjelovali su i gosti, KUU „Prigorec“ iz Zagreba, te folklorci i tamburaši UG „Šokačka grana“ iz Osijeka, a publika je s oduševljenjem pozdravila i pobjednicu natječaja za najljepšu neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom, svoju bivšu sumještanku, a danas Somborku, Maricu Mikrut. Na samom početku pjevački zbor domaćina i organizatora manifestacije izveo je svečanu pjesmu podunavskih Šokaca „Šokadija“. Ovu svojevrsnu himnu napisala je i uglazbila Sonćanka Božana Vidaković, rođena Tomašev, a aklamacijom ju za svečanu pjesmu prihvatile sve institucije kulture podunavskih Šokaca još 2008. godine u okviru zajedničkoga projekta „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688 – 2008“. To što je „Šokadiju“ skupa sa zborom pjevao i veliki dio publike, svjedoči koliko je prihvaćena i u puku. Prvi pljesak izazvalo je pojavljivanje na sceni Maje Andrašić. Ova visprena četrnaestgodišnjakinja, učenica 8. razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić“, a članica „Šokadije“, kako sama kaže od kad zna za sebe, debitirala je u ulozi voditeljice. Pokazalo se i vrlo uspješno. „Malo me je sve ovo iznenadilo, mislila sam da sam premlada za vođenje ovakove manifestacije, ali sam zato vrlo ponosna što mi je naš predsjednik prof. Tadijan ukazao toliko povjerenje. Hvala i publici što me je već pri prvom izlasku za mikrofon obodrila pljeskom i tako mi eliminirala malu početnu tremu.“ – kaže Maja. Za početak je najavila predsjednika „Šokadije“ prof. Zvonka Tadijana, koji je u sebi svojstvenom, opuštenom stilu, pozdravio uzvanike i publiku. „Evo, još jedna godina je prošla, a puno mi je srce kad vidim da su uzvanici u punom broju, a osobito me veseli što je ove večeri sala ispunjena kako već godinama nije bila. Svi znate da je isključivi cilj ove manifestacije očuvanje naše bogate tradicije, kako etnološke, tako i jezičke, što sve skupa tvori i čuva naš identitet na ovim prostorima.“ – rekao je među ostalim prof. Tadijan, pozdravio brojne uzvanike, a potom su sve nazočne pozdravili predsjednik općine Apatin dr. Živorad Smiljanić i Generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Dragan Đurić. Kulturno umjetnički program otvorila su djeca domaćina sa spletom šokačkih igara u koreografiji Ljiljane Šokac. Nova generacija najmlađih „Šokadinaca“, među kojima ima i četverogodišnjaka, izazvala je pravi urnebes u gledalištu. Već početno pjevanje bećaraca iz svega glasa otresitog osmogodišnjaka Davida Kuruca i opušteno plesanje i pjevanje cijele ekipe izazivali su pljesak i smijeh publike za svo vrijeme trajanja njihove točke. Ništa manje pljeska nisu pobrali ni članovi „Šokadijinoga“ postava odraslih. Spoj mladosti i iskustva pokazao je na sceni sve čari starinskih plesova i pjevanja Sonte, složenih u vrlo dinamičnu koreografiju Aljoše Mihaljeva. Gosti iz zagrebačke općine Sesvetski Kraljevec, folklorci i tamburaši Kulturno umjetničke udruge „Prigorec“ u prvom izlasku na pozornicu predstavili su se s pjesmama i plesovima Karlovačkoga Pokuplja, u koreografije „Lipa moja gora zelena“, a u drugom s pjesmama i plesovima Sesvetskoga Prigorja, složenim u koreografiju „Tancala bi al ne mogu“. Nastup folkloraca začinili su i njihovi tamburaši, svirkom za gromki pljesak. I gosti iz osječke „Šokačke grane“ u dva izlaska na pozornicu, na veliko zadovoljstvo publike, pokazali su kako se vesele slavonski Šokci. Za pravi krešendo, svojim bećarcima izazvali su dugotrajno skandiranje oduševljene publike. Ne može se a ne osvrnuti i na nastup tamburaškog sastava „Sonćanski biseri“. Njihova nezaboravna svirka pokazala je da je Sonta nepresušno vrelo dobrih tamburaša. U prvom nastupu interpretirali su karakterističnu tamburašku glazbu, a u drugom nastupu, za sam kraj programa, pokazali su kako se na tamburama mogu izvoditi i klasična, ali i pop-rock glazba. Po burnim reakcijama publike i traženja svirke na bis, reklo bi se i vrlo uspješno. U odjavi programa voditeljica je čestitala predstojeći imendan svima Katarinama, zahvalila se publici na velikom odazivu, a domaćini su za uzvanike i sudionike programa priredili druženje uz večeru. Pokrovitelji manifestacije bili su Pokrajinski sekretarijati za obrazovanje, upravu i nacionalne manjine, te za kulturu i javno informiranje, Općina Apatin i MZ Sonta, a medijski pokrovitelji NIU „Hrvatska riječ“, TV Apatin i „Novi glas komune“, Radio Dunav Apatin i Radio Apatin.
Na natječaju „Za lipu rič“, petom zaredom, za najljepšu neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom, najviše glasova trinaestero članova prosudbenog povjerenstva dobila je pjesma „Džabe snigovi viju“ autorice Marice Mikrut, članice HKUD-a „Vladimir Nazor“ iz Sombora. Marica je Šokica, rođena i odrasla u Sonti, a uposlenjem u struci i udajom postala je Somborka. Stalni je sudionik „Lire naive“ i povremeni Rešetarskih susreta pjesnika dijaspore, a pjesme su joj objavljivane u „Danici“, „Klasju naših ravni“, „Hrvatskoj riječi“, „Miroljubu“ i u većem broju zbornika. Njezina je pjesma „Utisni lik svoj Isuse“ uglazbljena i sudjelovala je na Hosanafestu u Subotici. Piše poglavito na šokačkoj ikavici i tako daje svoj puni doprinos očuvanju ovoga dijalekta. „Rođena sam u Sonti, roditelji su mi Šokci. U obitelji smo uvijek govorili šokačkom ikavicom, pa je divan u meni otkako sam progovorila. Pjesme pišem već dvadesetak godina i to najviše o mojoj Sonti, o mojim Šokcima, o momentima iz bliže ili dalje prošlosti. Jako sam ponosna na ovu nagradu, jer iako sam otišla iz Sonte, Sonta nikada nije otišla iz mene.“ – kaže Marica Mikrut.
Pobjednička pjesma:
DŽABE SNIGOVI VIJU
Uzalud trneš svitlo moji sićanja.
Uzalud mi vraćaš otete snove.
Sad ko da gledam mojega dida Cagu,
koji je imo najlipše u selu konje.
Zima kad dojde i snig zabili,
dida upregne vrance pa sonama
kroz selo nas provoza svud naokolo,
priko čitava dana, sve do upodol
do sv. Ivana…
I onda došla druga vrimena.Sve je odno vrag.
Prodali vrance, došli dugi ,,konji’’.
Danima je dida Caga sidio pod orim,
najerio bi šešir, da mu ne vidu
žalosne suze trag.
Nije više zate posov, ostario si kažu!
Al njegovi vranci stalno , priko bila
svita na kapiju dolazu.
Taj lipi svit moje mladosti i sad
još tinja u srcu.
Da pokriju staze, džabe snigovi viju.
Džabe dušu vitrovi, što zaborav siju.
O, nebo rodnoga kraja,spušći se
na uzglavlje moje!
Odnesi mi tamo di moje sve počiva,
d i još rič materina pribiva,
do klasova žuti, vinograda plavi,
d i je svaku džombu, svaki grumen zemlje
dotakla ruka šokca, paora težaka.
Ej, da mi se još jedamput provozat
sonama mojega dida Cage!
Starca, sluge na svete zemlje, čije
siromaštvo i patnje sakrile su bore.
Dida Caga što je virom, očenašom
I fraklićom pozdravljo zore!
Ocjene publike:
Marko Jerković, umirovljenik: „Puno mi je srce. Podupirući sam član „Šokadije“ i živim za sve što radimo. Ova večer će za mene ostati u dugom sjećanju. Izbor sudionika programa je pun pogodak, svojom kvalitetom, ali i spontanošću, doveli su do toga da nakon dva sata programa zažalimo što nema još.“
Stipan Bukovac, umirovljenik: „Ovakav program nisam mogao zamisliti. Sudionici – bolji od boljeg. U početku sam se iznenadio odabirom voditelja programa. Maju pratim od njezinih prvih nastupa, malo sam se plašio da ne sagori zbog svoje mladosti, a sada mislim da je „Šokadija“ dobila još jednoga vrsnoga voditelja iz svojih redova. Evo, još mi je gomboc u grlu, naši sonćanski mališani su mi natjerali na oči suze radosnice. Pa tko onda kaže da mi nemamo budućnosti?“
Adam Nikolić, radnik: „Još mi odjekuju tamburaši u ušima i u duši. Volim poeziju, nekoć sam pomalo i piskarao, pa me osobito zanima ovaj blok vezan uz natječaj „Za lipu rič“. Pobjednička pjesma naše Marice izazvala mi je vrlo jake emocije, pa ću, možda za idući natječaj i ja aktivirati svoju staru bilježnicu. O gostima iz Zagreba i Osijeka sve najbolje, pokazali su nam svu ljepotu svojih izvornih pjesama i plesova.“
Pavle Pejčić, predsjednik HKUPD „Dukat“ Vajska: „Ovo može prirediti samo „Šokadija“. Mislim da su se svojim radom i definitivno nametnuli za nespornog lidera podunavskih šokačkih udruga. Svakom od nas nedostaje više segmenata u radu, uvijek iz ovih ili onih razloga kuburimo u dovođenju kvalitetnih gostiju za nastupe, o broju gledatelja ne bih, ovako ispunjenu salu možemo samo sanjati. „Šokadija“ je, jednostavno, jaka u svim elementima rada. Od svega srca želim im nove uspjehe.“
Tekst i fotografije: Ivan Andrašić
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |