Važnost HIŠAK-a je nemjerljiva. Tijekom 50 godina postojanja koordinirao je i povezivao hrvatske škole u inozemstvu, omogućujući edukaciju učitelja, izradu udžbenika i drugih nastavnih materijala te jačanje veza između iseljene i domovinske Hrvatske..
Povodom obilježavanja 50. godišnjice osnutka organizacije Hrvatske izvandomovinske škole Amerike i Kanade (HIŠAK-CSAC) u Hrvatskoj matici iseljenika je 19. i 20. rujna održana Međunarodna znanstveno-stručna konferencija „Škole hrvatskoga jezika i kulture u prekomorskim zemljama“, u organizaciji Instituta za istraživanje migracija i Hrvatske matice iseljenika, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu te uz institucijsku podršku Centra za hrvatske studije Macquarie Universityja u Sydneyu.
Važnost HIŠAK-a je nemjerljiva. Tijekom 50 godina postojanja koordinirao je i povezivao hrvatske škole u inozemstvu, omogućujući edukaciju učitelja, izradu udžbenika i drugih nastavnih materijala te jačanje veza između iseljene i domovinske Hrvatske.
Konferenciji je dan ranije prethodilo otvorenje izložbe „Udžbenici i priručnici hrvatske nastave u inozemstvu u 20. stoljeću“ u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK), autora prof. dr. sc. Vinka Grubišića i dr. sc. Vladimira Bubrina. Uz NSK organizatori izložbe, u sklopu koje je i predstavljena knjiga “Hrvatske škole u iseljeništvu” autorice Renate Burai, bili su Institut za istraživanje migracija i Hrvatska matica iseljenika.
– Izložba „Udžbenici i priručnici hrvatske nastave u inozemstvu u 20. stoljeću“ u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i predstavljanje knjige “Hrvatske škole u iseljeništvu”
Izložena građa uključuje djela iz Zbirke inozemne Croatice Nacionalne i sveučilišne knjižnice koja čuva publikacije hrvatskih autora tiskane izvan domovine, djela inozemnih autora o Hrvatima, iseljenički tisak te publikacije hrvatskih manjina izvan Hrvatske. Dio izložene građe koji je u privatnom vlasništvu prof. dr. sc. Vinka Grubišića i dr. sc. Vladimira Bubrina, bit će doniran zbirci nakon završetka izložbe 27. rujna 2024.
JEZIK KAO KLJUČNA ODREDNICA NACIONALNOG IDENTITETA
Moderator dvodnevne konferencije bio je dr. sc. Petar Bilobrk, a okupljene su na samome otvaranju pozdravili istaknuti predstavnici organizacija i institucija uključenih u podršku dijasporskim školama: dr. sc. Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za istraživanje migracija i predsjednica organizacijskog odbora Konferencije; Mijo Marić, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika; Milan Bošnjak, izaslanik Zvonka Milasa, državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske; doc. dr. sc. Iva Ivanković, izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i mladih RH Radovana Fuksa te Ivana Perkušić, izaslanica ministra demografije i useljeništva Ivana Šipića.
U svome pozdravnom govoru ravnatelj Mijo Marić istaknuo je važnost hrvatskog jezika kao ključnog dijela nacionalnog identiteta, naglašavajući kako on duboko utječe na osobnost svakog pojedinca.
Svjesni toga, odgovorni i jako vrijedni ljudi zajedno s institucijom, u ovom slučaju Crkvom, prije 50 godina došli su na ideju, a u vremenu u kojem je to bilo izuzetak, napraviti program temeljem kojega će se izučavati hrvatski jezik. Danas razgovaramo o tome kako bi iz pedeset godišnjeg iskustva u implementaciji, primjeni učenja hrvatskog jezika, našli najbolje elemente, dogradili ih u ovom vremenu i prilagodili ih uvjetima u kojima danas živi hrvatsko iseljeništvo.
Mijo Marić, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika
Konferencija je okupila brojne stručnjake i akademike koji su, osim tematike HIŠAK-a, analizirali povijest, sadašnje stanje te buduće perspektive učenja i poučavanja hrvatskog jezika u prekomorskim zemljama. Kroz sedam panela raspravljalo se o osnivanju hrvatskih škola u SAD-u, Kanadi i Australiji, kao i o ulozi Katoličke Crkve koja je, kroz misije i župe, omogućila očuvanje hrvatskog jezika, vjere i kulturnog identiteta u tim zajednicama.
Jedan od ključnih ciljeva konferencije bio je sagledati mogućnosti jačeg povezivanja škola u prekomorskim zemljama s institucijama u Hrvatskoj. Posebno je naglašena potreba za jedinstvenim kurikulom i nastavnim metodama koje bi omogućile ujednačeno poučavanje hrvatskog jezika u različitim dijelovima svijeta.
Sudionici su također raspravljali o suvremenim izazovima učenja jezika, osobito u kontekstu digitalnih tehnologija, s posebnim naglaskom na e-učenje i virtualnu stvarnost kao potencijalne alate za poboljšanje nastave. Paneli su obuhvatili i primjere dobre prakse iz raznih dijelova svijeta, uključujući Australiju, Kanadu, Čile, Argentinu, Švicarsku, Njemačku i Mađarsku.
Ovaj događaj poslužio je kao platforma za razmjenu iskustava i stvaranje novih inicijativa koje bi mogle pomoći u očuvanju hrvatskog jezika i kulture među iseljenicima, s posebnim fokusom na nove naraštaje koji se suočavaju s izazovima očuvanja identiteta u globaliziranom svijetu.
Svi radovi predstavljeni na međunarodnom znanstvenom skupu bit će objavljeni u zborniku radova.
POVIJESNI KONTEKST I VAŽNOST HIŠAK-A
Osnovana 1974. godine u New Yorku, organizacija HIŠAK nastala je kao odgovor na potrebe hrvatskih iseljenika koji su, suočeni s gubitkom doticaja s domovinom, željeli očuvati svoj jezik, kulturu i identitet. Katolička crkva, posebno u Sjevernoj Americi, igrala je ključnu ulogu u stvaranju infrastrukture kroz koju su iseljenici mogli organizirati školske aktivnosti, kulturne događaje i njegovanje hrvatskih običaja. Osnivači su doajeni poučavanja hrvatskog jezika i kulture prof. dr. sc. Vinko Grubišić, fra Ljubo Krasić, Ante Beljo i Gojko Šušak. HIŠAK je postao krovna organizacija koja je koordinirala rad škola hrvatskoga jezika i kulture te pružao podršku učiteljima stručnim seminarima, izradom nastavnih materijala, udžbenika i priručnika.
Na konferenciji je istaknuto kako je kroz proteklih 50 godina HIŠAK imao ključnu ulogu u očuvanju hrvatskog jezika među iseljenicima, ne samo u Americi i Kanadi, već i u Australiji i nekim europskim zemljama. Uloga ove organizacije bila je od neprocjenjive vrijednosti u održavanju kontakta između hrvatskih zajednica u dijaspori i domovine.
KLJUČNE TEME I PANELI
Konferencija je kroz sedam panela pružila detaljan uvid u povijest, sadašnje stanje i budućnost hrvatskih škola u prekomorskim zemljama. Prvi panel fokusirao se na povijest osnivanja hrvatskih škola u Americi i Kanadi, s posebnim osvrtom na ulogu Katoličke crkve u očuvanju jezika i identiteta među iseljenicima o čemu je govorio Ante Beljo. „Naša generacija koja je dolazila u Kanadu poslije drugog svjetskog rata, pogotovo 60-ih godina, tražila je načine učenja hrvatskoga jezika. Kako su djeca rasla, tako smo im osiguravali učenje hrvatskoj jezika koje je najprije bilo u crkvenim prostorijama, a kasnije smo se izborili da to bude u školskim državnim institucijama Kanade. Najprije osnovnim, zatim srednjim kanadskim državnim školama gdje je bio priznat hrvatski jezik i imali smo plaćene učitelje. Kad su djeca već bila na sveučilišnoj razini došlo je do osnivanja Katedre hrvatskog jezika i kulture na Waterloo Sveučilištu na kojem su mogli dobiti diplome kanadskog školskog sustava. A tako su diplome bile priznate i u SAD-u i Australiji.“ Osvrćući na današnje stanje Beljo je upozorio na pogubnu pojavu uvođenja „BHS“ jezika u nekim zemljama.
Dr. sc. Vladimir Bubrin u svom je izlaganju govorio o hrvatskim školama do osnutka HIŠAK-a (od 1930-ih do Drugog svjetskog rata) i ponovnom organiziranju nakon Drugog svjetskog rata u okviru novoosnovanih Hrvatskih katoličkih misija na primjeru Hrvatske škole „Kardinal Stepinac“ u Torontu.
O hrvatskim katoličkim župama i misijama kao ključnim točkama za okupljanje zajednica i održavanje hrvatskih kulturnih vrijednosti govorio je vlč. Tomislav Markić, ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Iako se broj iseljenika i njihovih potomaka povećava, broj Hrvatskih katoličkih misija se smanjuje. Danas imamo 181 Hrvatsku katoličku misiju u svijetu, od toga 130 u Europi, 17 u Kanadi, 15 u SAD-u, 15 u Australiji (Oceaniji), 2 u Južnoj Americi i jednu u Južnoafričkoj Republici. Markić je ukazao na važnost Hrvatske franjevačke kustodije svete obitelji u Chicagu kao najznačajnije ustanove u pastoralu sjevernoameričkih Hrvata koja za dvije godine slavi stotu obljetnicu.
Dr. sc. Ivan Tepeš u svom izlaganju govorio je o borbi za hrvatski jezik kao važnom identitetskom čimbeniku hrvatske političke emigracije na primjeru Voice of America tijekom 1950-ih godina, a dr. sc. Dragan Nimac analizirao je školstvo i obrazovanje u listu hrvatskog iseljeništva „Danica“.
Drugi panel kojim je predsjedao dr. sc. Vladimir Bubrin, bio je posvećen pedagoškom radu i metodologiji nastave. Prof. dr. sc Vinko Grubišić predstavio je dramske tekstove korištene u HIŠAK školama. Filolog, književnik i prevoditelj Vinko Grubišić pridonio je razvoju inovativne metodike, odnosno pristupa poučavanju hrvatskoga kao nasljednog jezika izvan domovine, zacrtavši u HIŠAK-ovim nastavnim programima, priručnicima i udžbenicima temeljna načela nastave jezika u dijaspori. Zajedno s Vladimirom Bubrinom uređuje trenutačno najčitaniji iseljenički časopis na engleskom jeziku godišnjak „Journal of Croatian Studies“ Hrvatske akademije u Americi, a zajedno su objavili i dvojezičnu renesansnu čitanku „The Glory and Fame / Dike ter hvaljen’ja“. Pregled razvoja hrvatskog jezika i studija u Australiji od priznanja hrvatskog jezika do 40. obljetnice Hrvatskih studija dao je prof. Luka Budak, čiji je bio dugogodišnji voditelj i profesor. Budak je naglasio kako je Središnji odbor hrvatskih etničkih škola (SOHIŠ), koji je okupljao sve hrvatske škole na području ne samo Sydneya nego države New South Walesa, odigrao jednu od glavnih uloga u priznavanju hrvatskog jezika 1979. u Australiji. Već je tada hrvatskom jeziku priznata posebnost i identitet te je uveden u državne srednje škole i kasnije na fakultet gdje ga je Budak dugi niz godina predavao.
Jasna Novak Milić, aktualna voditeljica Hrvatskih studija na Odjelu za medije, komunikaciju, kreativne umjetnosti, jezik i književnost Sveučilišta Macquarie u Sydneyu u Australiji, u svom izlaganju govorila je o prelasku s tradicionalnih nastavnih metoda (poput slanja omotnica i audio-kaseta) na suvremene metode fleksibilne mješovite nastave. Novak Milić se dotakla i trenutne situacije najave čelništva Sveučilišta o ukidanju studija hrvatskog jezika na sveučilištu Macquarie (uz još tri jezična programa). Pregovori su u tijeku, za sada sljedeće dvije godine hrvatski opstaje, no neće se upisivati novi studenti.
Zanimljivo izlaganje o jeziku i etničkom identitetu na primjeru hrvatskih dijasporskih zajednica u Čileu i Argentini (gdje nije postojala organizacija kao HIŠAK) održala je Marina Perić Kaselj fokusirajući se na povratnike i useljenike iz tih zemalja, budući da stasa (već) sedma generacija potomaka naših iseljenika.
STRATEŠKE INICIJATIVE I BUDUĆI IZAZOVI
U okviru trećeg panela koji se bavio stanjem i perspektivom škola hrvatskoga jezika i kulture u svijetu, Milan Bošnjak i Staša Skenžić osvrnuli su se na nove strateške dokumente, mjere i akte koje je donijela Vlada Republike Hrvatske, kao i na potencijalne publikacije koje bi mogle pomoći u oblikovanju jedinstvenog kurikula za učenje hrvatskog jezika u inozemstvu. Renata Burai i Ivan Burić prezentirali su rezultate provedene ankete o očekivanjima nove dijaspore u vezi s obrazovanjem na hrvatskom jeziku.
O ulozi Hrvatske matice iseljenika u očuvanju jezika i kulture i brojnim programima i projektima koje provodi u svrhu učenja hrvatskoga kao inog jezika od organiziranih škola „uživo“ do internetskih tečaja govorila je Lada Kanajet Šimić, rukovoditeljica matičina Odjela za znanost i obrazovanje. Poseban dio izlaganja bio je posvećen suradnji ovog odjela s HIŠAK-om zajedničkim projektom „Hrvatski dani za djecu, mlade, učitelje i roditelje“ koji se odvijao 2004. – 2008. u SAD-u.
Lidija Cvikić je znalački zaokružila priču ističući važnost pismenosti kao temelja za budući kurikul hrvatskoga kao nasljednoga jezika navodeći kako bi psiholingvističko obilježje je li netko izvorni ili nasljedni govornik trebalo biti polazni kriterij budućih promjena u kurikulu. Naglasila je kako bi u izradu kurikula trebali biti uključeni stručnjaci iz iseljeničkih zajednica i stručnjaci iz domovine, ljudi koji svakodnevno rade s učenicima.
Hrvatski etnički institut u Chicagu najznačanija je hrvatska kulturna ustanova u Americi koja sadrži gotovo sve što je objavljivano u emigraciji.
prof. dr. sc. Vinko Grubišić
Fra Antonio Musa, voditelj Hrvatskog etničkog instituta u Chicagu unutar kojeg djeluje HIŠAK i voditelj Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji najavio je kako se već pripremaju za dva nova velika slavlja. Naime, Hrvatski etnički institut sljedeće godine slavi 50 godina osnutka, a Kustodija, iz koje se osnovao Institut, za dvije godine slavi 100 obljetnicu svoga osamostaljenja.
„U Hrvatskom etničkog institutu pokušavamo prikupiti, sačuvati, sustavno i znanstveno obraditi, znanstveno obraditi i izložiti građu o Hrvatima na sjevernoameričkom kontinentu. Imamo nešto materijala iz iseljeničkih zajednica Australije i zapadne Europe, ali fokus je ostao na SAD-u i Kanadi.“- kazao je fra Musa naglašavajući kako je Institutu od samog početka važno ne razdvajati što je katoličko i što je hrvatsko u našim zajednicama, čuvati te vrijednosti i njegovati u isto vrijeme. Većina arhive HIŠAK-a nalazi se u Hrvatskom etničkom institutu, kao i digitaliziran arhiv Kustodije.
„Svi priručnici/udžbenici koje su prof. Grubišić i pokojni fra Ljubo izdali tiskani su u velikoj nakladi i to mi danas imamo u našem institutu i u tom smislu Institut ostaje mjesto odakle se nastavlja ova nastava, gdje nove generacije nalaze sadržaj i sve ono što im je potrebno za nastavak rada u hrvatskim školama diljem Amerike i Kanade. Ono što valja primijetiti u tom smislu je da se danas susrećemo s novim generacijama, većinom drugom generacijom koja je rođena u Americi, što traži i metodološki drugačiji pristup, sustavniji zaokret prema tim generacijama. Ono što raduje vidjeti je da hrvatska država pokazuje interes za svoje iseljeništvo, pokazuje interes za ove nove generacije. Moja je želja i želja svih nas koji djelujemo u Institutu, oko Instituta i u našoj Kustodiji da to bude još žešće, još sustavnije, da bude otvorenije prema svemu onome što slijedi“ – zaključio je fra Musa.
Ono što raduje vidjeti je da hrvatska država pokazuje interes za svoje iseljeništvo, pokazuje interes za ove nove generacije. Moja je želja i želja svih nas koji djelujemo u Institutu, oko Instituta i u našoj Kustodiji da to bude još žešće, još sustavnije, da bude otvorenije prema svemu onome što slijedi.
Fra Antonio Musa, voditelj Hrvatskog etničkog instituta i Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji u Chicagu
Voditeljica Odjela za nakladništvo Hrvatske matice iseljenika i urednica Hrvatskog iseljeničkog zbornika Vesna Kukavica, kao vrsna poznavateljica iseljeničke publicistike govorila je o suradnji s istaknutim pojedincima u Matičinom godišnjaku, od Branka Franolića, fra Ljube Krasića i prof. Vinka Grubišića do Luke Budaka. Spomenuti su zaslužni donatori iseljeničkih publikacija u Zbirku inozemne Croatice Nacionalne i sveučilišne knjižnice koju je predstavila knjižničarka dr. Tomislava Živić.
SUVREMENA TEHNOLOGIJA I NOVE METODE POUČAVANJA
Zanimljiv dio konferencije bio je posvećen suvremenim tehnologijama u nastavi hrvatskog jezika. U sklopu panela o korištenju tehnologije Natasha Kathleen Ružić predstavila je prednosti virtualne stvarnosti i online multiplayer metaverzuma kao alata za učenje jezika i kulturnu interakciju. Kristina Posavec govorila je o primjeni generativne umjetne inteligencije u poučavanju hrvatskoga kao drugoga jezika, dok je Marija Bošnjak prikazala prednosti i izazove e-nastave na primjeru tečaja HiT-1, koji provode Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska matica iseljenika i Sveučilišni računski centar Srce.
ISKUSTVA U PRAKSI I SMJERNICE ZA BUDUĆNOST
Konferencija je zaključena razmjenom iskustava učitelja i lektora hrvatskog jezika iz raznih dijelova svijeta, uz poseban fokus na izazove i prilike/mogućnosti u učenju jezika u heterogenim skupinama. Posebno su predstavljeni primjeri dobre prakse iz Australije (Katica Perinac), Kanade (Ana Bačić), Argentine (Martina Prpić i Anamarija Sučec), Čilea (Kristina Barišić), Švicarske (Mija Rajić), Njemačke (Marija Borović) i Mađarske (Ana-Marija Posavec) gdje su škole i lektorati hrvatskoga jezika uspješno integrirali kulturnu baštinu s modernim metodama učenja.
Međunarodna znanstveno-stručna konferencija „Škole hrvatskoga jezika i kulture u prekomorskim zemljama“ istaknula je potrebu za daljnjom koordinacijom između domovinskih institucija te škola i lektorata u dijaspori, s naglaskom na stvaranje jedinstvenog kurikula, kontinuiranu edukaciju nastavnika i prilagođavanje suvremenim tehnološkim alatima.
Tekst i foto: Snježana Radoš
