Hrvatska matica iseljenika pokrenula je inicijativu #folklorudobakorone te pozvala KUD-ove da šalju svoje video snimke, fotografije, priče i akcije kako bi ostavili trag, a i povezali se međusobno putem online grupa koje njeguju hrvatsku tradicijsku kulturu
Danas su glazba i folklor jedan od glavnih elemenata kulturnog djelovanja hrvatske zajednice u Brazilu koja ih koristi kako bi privukla nove članove i održala vitalnost svoga djelovanja. Nove informacijske tehnologije, mogućnosti društvenih medija i mreža te konstantno približavanje domovine svojim ljudima u najvećoj latinoameričkoj zemlji, kroz stipendije i programe, sigurno će pridonijeti većem broju novih kulturno-umjetničkih društava, ali i očuvanju hrvatskog kulturnog identiteta u ovoj postojbini. Vrijeme korona virusa i izolacije zbog protupandemijskih mjera motiviralo je društva diljem svijeta na nove inovativne načine povezivanja i prakticiranja zajedničke pjesme, svirke i plesa te je Hrvatska matica iseljenika pokrenula inicijativu #folklorudobakorone te pozvala KUD-ove da šalju svoje video snimke, fotografije, priče i akcije kako bi ostavili trag, a i povezali se međusobno putem online grupa koje njeguju hrvatsku tradicijsku kulturu. I Brazil se odazvao i u znak potpore Gradu Zagrebu, koji je uz pandemiju pogodio i jaki potres, i klapa Frana snimila je pjesmu Ive Robića Tebi, grade moj kako bi glazbom pokazali da misle na domovinu. Klapa Frana https://www.facebook.com/klapafrana/osnovana je 2017. godine i putem mreža povezana je s drugih hrvatskim društvima, no Hrvatska zajednica u Brazilu od svojih početaka krajem 19. st. ima kulturne aktivnosti kao okosnicu svojeg postojanja i rada.
U crticama iz povijesti hrvatskih kulturnih grupa pričamo s prof. Milanom Puhom: “Prije negoli su se osnovala prvi domovi i institucije, Hrvati su se počeli okupljati oko glazbe pa su tako iseljenici još sredinom 1890-ih amaterski izvodili glazbene brojeve iz pjesmarice Andrije Kačića Miošića i uz pomoć jedne tamburice koju su uspjeli nabaviti iz domovine. Prema iskazima braće Hibšer, nalazili bi se nakon posla ili vikendima kako bi izvodili narodne i popularne pjesma u doba kada nije bilo mogućnosti druge vrste zabave i zajedništva. Nedugo potom 1903. godine nastaje glazbena skupina, tamburaški sastav koji su objedinili Peroslav i Mirko Hibšer, što je prvi institucionalni oblik okupljanja koji je bio osnova za stvaranje prvog društva 1907. „Jugoslavenskog sokola“ kojemu su glazba i biciklizam bili okosnica djelovanja. Tamburice kao glavni oblik glazbenog izražavanja ostaju i sljedećih desetljeća kada dolazi veći broj iseljenika, zajednica raste te se razvijaju prva društva. U središtu je opet tamburaški sastav prisutan na svim događajima i proslavama u zajednici, a njegov značaj potvrđuje i broj članova na fotografiji, snimljenoj 1929.godine, prilikom jedne od proslava u središtu Sao Paula.
Glazba je tada, a i danas omogućava dobru komunikaciju sa „svojima“, neovisno o političkim i ideološkim razlikama koje su postojale već u to doba, i s „drugima“, što tada nije bilo lako tek pristiglom doseljeniku koji nije vladao portugalski. Već 50-ih i 60-ih godina imamo veći broj različitih kulturnih aktivnosti koje se događaju u sklopu djelovanja dvaju domova Croatije Sacre Paulistane https://www.facebook.com/croatiasacrapaulistana/ i Društva prijatelja Dalmacije https://www.facebook.com/comunidadecroata/, koji svaki na svoj način promoviraju kulturu održavajući folklor, ples, recitacije i pjevanje pa tako vidimo da već 70-ih godina, prva generacija Hrvata većinom rođenih u Brazilu uključuje aktivno u rad zajednice, kao što je to bio slučaj sa ženskim zborom Croatije Sacre Paulistane.
Kod današnjeg se Društva prijatelja Dalmacije kulturni rad ponešto drugačije oformio, budući su snažan nadnacionalni, a potom regionalni identitet i politika poticali stvaranje formaliziranih amaterskih skupina. To se u slučaju pjesme, na primjer, interpretiralo kroz stvaranje klape, s obzirom na to da je klapsko pjevanje bilo sastavni dio unutarnje svakodnevice, a onda i (ne)službenih proslava. Tako su klapski sastavi u više navrata nastajali baš kao rezultat životnosti i svagdašnje prisutnost ovog oblika izražavanja kod iseljenika i njihovih obitelji. Formalizacija je započela sredinom 1980-ih godina uz vodstvo u domovini slabo poznatog maestra i glazbenika Dragutina Kalmana, koji je također radio i na ponovnom obnavljanju tamburaškog sastava. Klapa je morala ponešto pričekati prije negoli je službeno nastala oformljena pod nazivom Dalmati te je izvodila tradicionalne dalmatinske pjesme počevši od kraja 20. i početka 21. st. U tom razdoblju je izdan i CD koji nam je ostao kao značajan arhivski materijal, tj. bilježenje jednog vremena.
Primjetan je jedan novi oblik glazbenog izvođenja, jer su zapravo spojeni elementi instrumentalne glazbe, koja ima dugu tradiciju u zajednici, i pjevanja što se nastavilo i kod najnovijeg „izdanja“ pod nazivom Klapa Frana. Ovdje su okosnica glazbenici, većinom potomci Hrvata i polaznici tečaja hrvatskog jezika, koje instrumentalno prate pjevača u izvedbama što tradicionalnih klapskih pjesama, a što onih narodnih i popularnih. Cjelokupnu organizaciju i prilagođavanje vokalnih izvedbi većinski instrumentalnima vodi maestro Renan Marques Regadas, koji ide stopama preminulog dirigenta Kalmana. Ovaj glazbeni sastav prati također jedinu skupinu koja predstavlja povijesni kontinuitet u hrvatskoj zajednici – Folklorni sastav Jadran koji je nastao još 1959.godine te djeluje do danas i predstavlja zajednicu u Sao Paulu i Brazilu.
Hrvatska zajednica uvijek jako dobro prima nove inicijative pa se tako uključila i u Matičinu #folklorudobakorone. Drago im je kad ih domovina prati i kad oni mogu promovirati Hrvatsku u Brazilu, što je i jedan od načina da se privuče članove zajednice da više uključuju i sudjeluju u kulturnim aktivnostima.“
Tekst: Milan Puh & Snježana Jurišić
