Riječ je o studijskoj izložbi trojice slikara kojom se proučava hrvatsko slikarstvo 19. stoljeća, ističe autorica izložbe Dajana Vlaisavljević. Povod izložbi bila je 85. godišnjica smrti Ise Kršnjavoga te 160. obljetnica rođenja i 110. godišnjica smrti Nikole Mašića, a Quiquerezova djela pridodana su zbog kronološke i stilske cjeline
U Modernoj galeriji jučer je otvorena izložba “Prema impresiji 1871.-1881.” koja obuhvaća 77 djela trojice istaknutih hrvatskih slikara – Izidora Kršnjavoga, Nikole Mašića i Ferde Quiquereza.
Riječ je o studijskoj izložbi trojice slikara kojom se proučava hrvatsko slikarstvo 19. stoljeća, ističe autorica izložbe Dajana Vlaisavljević. Povod izložbi bila je 85. godišnjica smrti Ise Kršnjavoga te 160. obljetnica rođenja i 110. godišnjica smrti Nikole Mašića, a Quiquerezova djela pridodana su zbog kronološke i stilske cjeline.
U sklopu muzejske obrade građe predstavljene na izložbi obavljeni su temeljiti konzervatorsko-restauratorski zahvati koji su uvelike pridonijeli točnijem razumijevanju tih djela. U doba kad su stvarali spomenuti umjetnici Hrvatska je bila siromašna, zaostala provincijalna sredina koja je čeznula za ‘velikim’ ostvarenjima i ‘velikim’ temama iz povijesti, mitologije, reprezentativnim portretima ili mrtvim prirodama.
Tada nastaje Mašićeva “Guščarica na Savi” (1880.-1881.). Ferdo Quiquerez slikao je motive iz hrvatske povijesti idealizirajući borbu za vlastitu domovinu. Ostvario je nekoliko izvrsnih portreta, među kojima se ističe “Portret starice” 1874./1875. iz Moderne galerije, a koji pokazuje “najbolje što je mogao naučiti za kratka studiranja na muenchenskoj akademiji”, ističe autorica izložbe.
Slikarski opus Izidora Kršnjavoga nije velik, slikarstvom se bavio desetak godina, a njegovo promišljanje slikarstva ide u smjeru svojevrsnoga idealiziranog realizma. Njegova “Studija ženske glave” iz 1874. jedno je od najboljih ostvarenja u hrvatskome slikarstvu 19. stoljeća, čija važnost nije dovoljno istaknuta u kronologiji hrvatskoga slikarstva u tom stoljeću.
Kršnjavi, Mašić i Quiquerez svoje mjesto u genezi hrvatskoga modernog slikarstva 19. stoljeća nisu zaslužili slikarstvom i vizijom slikarstva koju su držali valjanom, nego djelima koja su se smatrala tek pripremama, čak vježbama za velika i važna ostvarenja, ističe se u najavi izložbe.(HRT)