Hrvatski državni arhiv je, u sklopu Dana arhiva, priredio izložbu “Oktavijan Miletić do Lisinskog”, koja se otvara 10. listopada, a u sklopu Konferencije o hrvatskoj filmskoj baštini, koju od 26. do 27. listopada organizira s Društvom hrvatskih filmskih redatelja, će prirediti projekcije Miletićevih filmova iz tridesetih godina
Pod zajedničkim nazivom ‘Jesen Oktavijana Miletića’ niz događanja u rujnu, listopadu i studenom podsjetit će na opus i doprinos tog pionira hrvatskog autorskog filma domaćoj filmskoj povijesti umjetnosti.
Filmskim projekcijama, izložbom i predavanjima, organiziranima na više zagrebačkih lokacija, obilježit će se 115 godina od rođenja i 30 godina od smrti Oktavijana Miletića koji je kao filmaš amater tridesetih godina 20. stoljeća stvorio prvi umjetnički važan opus u domaćem filmu.
Kino Europa je od 24. do 28. rujna, u sklopu programa posvećenog snimateljskoj filmskoj estetici i direktorima fotografije koji su obilježili povijest hrvatske kinematografije, prikazalo filmove koje je Miletić režirao i snimio, kao i radove ostalih redatelja u kojima je bio snimatelj.
Među njima su njegovi kratki filmovi “Poslovi konzula Dorgena” (1933.), “Zagreb u svjetlu velegrada” (1934.), “Nocturno” (1935.), “Barok u Hrvatskoj” (1942.), “Šešir” (1937.), “Zagreb, glavni grad Hrvatske” (1943.), kao i oni kojima je kao tehnološki i estetski inovator prešao u profesionalnu kinematografiju – prvi hrvatski zvučni dugometražni igrani film “Lisinski” (1944.), te “Koncert” (1947.), “Jubilej gospodina Ikla” (1955.) i “Carevo novo ruho” (1961.), koji će se prikazat 28. listopada.
Program se održava u organizaciji Hrvatske udruge filmskih snimatelja u dvorani Müller, a ulaz je slobodan.
Hrvatski državni arhiv je, u sklopu Dana arhiva, priredio izložbu “Oktavijan Miletić do Lisinskog”, koja se otvara 10. listopada, a posvećena je Miletićevom privatnom životu te amaterskom i profesionalnom filmskom radu do stvaranja filma Lisinski.
Kao dio izložbe i programa Filmski četvrtak, u suradnji s Jugoslavenskom kinotekom, prikazat će se rijetko viđeni Miletićevi namjenski filmovi, uključivši cjelovitu verziju dokumentarca “Od Zagreba do Raba” (1937). Bit će tu i njegovi filmski žurnali “Zora magazin”, te dokumentarac “Motorni voz” iz 1938.
Arhiv će u sklopu Konferencije o hrvatskoj filmskoj baštini, koju od 26. do 27. listopada organizira s Društvom hrvatskih filmskih redatelja, prirediti projekcije Miletićevih filmova iz tridesetih godina.
U sklopu 11. PSSST! Festivala nijemoga filma, koji se održava od 9. do 11. studenog na temu grada i urbanizma, u Centru za kulturu Trešnjevka održat će se projekcija Miletićevih filmova o Zagrebu te tribina o zabavi i društvenom životu u Zagrebu između dva rata.
Zagrepčani će imati priliku vidjeti kako je njihov grad izgledao od kasnih dvadesetih do kasnih tridesetih, u filmovima “Komadić Savske sezone”, “Otvorenje Zagrebačkog zbora”, “Skijanje na Cmroku”, “Maksimir i zoološki vrtić”, “Klub kinoamatera i njegova svrha”, “Zagreb u svjetlu velegrada”, “Zagreb, glavni grad Hrvatske”, “Od Zagreba do Raba”.
Oktavijan Miletić (1. listopada 1902. – 17. kolovoza 1987). rodio se u uglednoj zagrebačkoj obitelji utemeljitelja hrvatskog glumišta i intendanta Hrvatskog narodnog kazališta, Stjepana Miletića.
Interes za film pokazuje od djetinjstva – nakon Prvog svjetskog rata u Beču je radio kao asistent volonter redatelja, u Zagrebu je radio u Pathéovu trgovačkom zastupništvu, a od 1926. počinje amaterski snimati kratkometražne igrane i dokumentarne filmove.
Do 1931. je snimao nepretenciozne, obiteljske filmove, dokumentirajući putovanja i slično, u kojima se ismijavaju tadašnji filmskih stereotipa iz krimića, filmova strave i melodrama.
Kasnije počinje snimati kratkometražne filmove kojima se afirmirao kao scenarist, redatelj i snimatelj, a neki od njih su bili nagrađivani i prikazivani su u inozemstvu, Pragu, Budimpešti, Berlinu, Beču.
Za NDH je realizirao dokumentarni (tzv. Kultur-film) “Barok u Hrvatskoj” (1942.) te prvi hrvatski cjelovečernji zvučni igrani film “Lisinski” (1944.). Nakon II. svjetskog rata, opterećen djelovanjem za NDH, ograničio se na snimateljski rad te je snimio neke od prvih jugoslavenskih dokumentarnih filmova.
Hrvatsko društvo filmskih kritičara je njemu u čast utemeljilo 1991. nagradu za životno djelo koja nosi njegovo ime.
(Hina)