Poslovni imperij obitelji, koja u Hrvatskoj uspješno posluje pune 23 godine, u našoj državi je dosad investirao oko 870 milijuna eura
Rastu turizma, koji godišnje ostvaruje čak 18 posto našeg BDP-a, svakako će doprinijeti i nove investicije. Osamsto milijuna eura ulaže se u hrvatski turistički sektor tekuće 2017. godine prema procjenama Ministarstva turizma ili drugim riječima oko 124 milijuna eura više nego lani.
Privatne tvrtke investiraju oko 511 milijuna eura u vlastite turističke projekte, dok javni sektor, odnosno gradovi i općine te županije ulažu 306 milijuna eura.
Turiste ovoga ljeta očekuje pedesetak novih ili potpuno rekonstruiranih hotela najviše kategorije sa četiri ili pet zvjezdica, među kojima su i Lukšićevi smještajni kapaciteti u Umagu i Dubrovniku.
Obnovljeni kultni dubrovački Hotel Excelsior koji posluje u sastavu lanca Jadranskih luksuznih hotela (JLH) u vlasništvu divovske obiteljske južnoameričke kompanije čileanskih Hrvata Lukšić grupe, svečano je otvoren 26. lipnja nakon višemjesečne obnove teške više od 80 milijuna kuna.
Domaćini svečanosti bili su predsjednica Lukšić grupe i poduzetnica globalne reputacije iz Santiaga de Chilea Iris Fontbona Lukšić, najbogatija hrvatska snaha i supruga pokojnog Andrónica Abaroe Lukšića, te glavni menadžer za poslovanje u Hrvatskoj, i njen unuk, Davor Lederer Lukšić (34) sa suprugom Cristel Carrisi.
Poslovni imperij obitelji, koja dijelom potječe iz Sutivana na Braču, prema Forbesovoj listi bogataša pozicionirana je na 83. mjesto s oko 17,4 milijarde dolara.
Lukšić grupa u Hrvatskoj uspješno posluje pune 23 godine, preuzevši preklani vodstvo u našem turističkom sektoru i to okrupnjavanjem portfelja u dva financijski zahtjevna koraka na potezu od Istre do Dubrovačkoga primorja.
Povratne migracije hrvatske dijaspore, koliko god dio naše javnosti u domovini ignorirao njihove učinke, zanimljiv su i primjetan čimbenik društvenih, kulturnih i gospodarskih promjena u Republici Hrvatskoj – sudeći prema probitačnome suvremenom tipu poslovanja i rezultatima hotelijera Davora L. Luksica u Dubrovniku i Umagu – gdje trenutačno investira oko 30 milijuna u obnovu hotela Sol Sipar umaškog Istraturista.
Lukšićev dubrovački Excelsior proglašen je treću godinu zaredom hotelom godine. Usto, slava nije zaobišla ni Umag, koji se Lukšićevom zaslugom izborio za mjesto na karti prestižnih teniskih odmorišta svijeta.
Niz poslovnih talenata svoga djeda bračkih korijena Andrónica A. Luksica (1926. – 2005.), kojega je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pozvao da posluje u Hrvatskoj devedesetih, Davor je višestruko kapitalizirao nakon završenih studija te poslovnih iskustava u New Yorku i Londonu, preuzevši dio obiteljskoga poslovnog carstva u Hrvatskoj.
Zaključno, vratimo se okrupnjavanju portfelja Lukšićevih u Hrvatskoj, koji su u našoj državi dosad investirali oko 870 milijuna eura. Ovi globalni igrači poručuju kako bi investirali i više da se unaprijedi hrvatski pravni okvir.
Lukšići sada posjeduju oko 45.000 kreveta, 29 hotela, 21 vilu te više kampova i prihode od gotovo 1,5 milijarde kuna. Na drugo mjesto Lukšićevi su istisnuli austrijske ulagače Valamar sa 42.000 kreveta u vlasništvu grofa G. Eltza, G. Wurmboecka i F. Lanschuetzera, dok treću poziciju zadržava i dalje Maistra, dio Adris grupe. Ove tri hotelske grupacije, procjenjuje se, upravljaju s više od 50 posto ukupnih hrvatskih kapaciteta.
Nezaustavljivi rast u hrvatskom hotelijerstvu Lukšićevi su otpočeli još prije šest godina, kada su za 14 milijuna eura u gotovini od posrnulog domaćeg gospodarstvenika Gorana Štroka otkupili njegove Jadranske luksuzne hotele.
Bogatstvo čileanskih Hrvata oplođeno je u Hrvatskoj fantastičnim akvizicijama od dolaska na čelno mjesto te grupacije u RH mladog poduzetnika Lukšića Lederera, kojega je u Lijepu Našu pozvao, da preuzme obiteljski biznis, 2011. njegov prerano preminuli stric i vrsni poduzetnik Guillermo Craig Lukšić. Davor L. Lukšić sin je Andrónica Lukšića Craiga i Patricie Inés Lederer, kojeg danas doživljavamo kao pravog princa hrvatskog hotelijerstva. Diplomirao je poslovno upravljanje na prestižnom Babson Collegeu u SAD-u, gdje se i usavršavao.
Koncern je u Čileu šezdesetih godina 20. stoljeća utemeljio Andrónico Abaroa Luksic (1926. – 2005.) sin iseljenika Bračanina Policarpa, koji se afirmirao kao vodeći poduzetnik te južnoameričke države, ostavivši obitelji golemi gospodarski potencijal u više sektora od rudarstva i poljoprivrede do bankarstva i telekomunikacija. Luksicevo bogatstvo stečeno je na eksploataciji rudnika bakra, posla kojim se obitelj i danas uspješno bavi, pa je uvrštena u indeks 100 najvećih kompanija na Londonskoj burzi.
Davor je drugi naraštaj Andrónicovih nasljednika u upravama tvrtke Grupe Lukšić među kojima su, uz glavnu figuru obitelji gospođu Iris, poduzetnici kao što su Andrónico treći, Davor i Max Lukšić Lederer i Nicolas Lukšić Puga.
Andrónico je podijelio svoje poslovno carstvo na tri dijela, slijedeći logiku triju sektora, te utemeljio korporativne zaklade. Starijem sinu, Andrónicu drugom, predao je odgovornost bankarskih poslova, Guillermu je dao odgovornost financija i industrije, a londonskom učeniku, sinu Jean Paulu rudarstvo i promet na sjeveru Čilea. Kćerima Paoli i Gabrieli dodijelio je Zaklade te Poljoprivredni institut Pascual Baburizza, dok koncernom presjeda njegova udovica Iris Fontbona Lukšić. Fontbona Lukšić i nasljednici su imetak povećali i proširili poslovanje diljem Južne Amerike i svijeta.
Poslovno carstvo Lukšićevih razgranato je u dva velika holdinga: Quiñenco i Antofagsta PLC. U jednom od njih ugniježđen je i treći dio: Banco de Chile. Holding Quiñenco, konglomerat poslovnih jedinica, kontrolira više od 158 poduzeća. Njegov sustav ima oko 18.000 ljudi u Čileu s manjim brojem zaposlenika u inozemstvu.
Tekst: Vesna Kukavica
