Učenjak europskoga ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba, antiaristotelovac, novoplatonist, Petrić je bio profesor filozofije u Ferrari i Rimu. Crešanin Petrić smatra se učiteljem znamenitoga talijanskog filozofa Giordana Bruna
Izložba posvećena životu i radu čuvenoga hrvatskog filozofa Frane Petrića svečano se otvara u utorak, 15. travnja u 12 sati u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a bit će otvorena do 22. travnja.
Izložba se sastoji od građe vezane uz Petrića koja se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga NSK, novijih prijevoda Petrićevih djela na hrvatski jezik te plakata koji predstavljaju rad i životni put ovoga hrvatskog filozofa.
Sama je izložba plod suradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Instituta za filozofiju.
Na otvorenju će govoriti glavna ravnateljica NSK Dunja Seiter-Šverko, ravnatelj Instituta za filozofiju dr.sc. Filip Grgić, voditelj Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK dr. sc. Ivan Kosić te autori izložbe dr. sc. Ivana Skuhala Karasman i dr.sc. Luka Boršić. U glazbenome dijelu programa nastupit će Dražen Franolić (arapska lutnja) i Kamenko Ćulap (udaraljke).
Frane Petrić rođen je na otoku Cresu, koji je tada bio pod upravom Mletačke Republike.
Učenjak europskoga ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba, antiaristotelovac, novoplatonist, Petrić je bio profesor filozofije u Ferrari i Rimu. Pisao je na latinskome i talijanskome jeziku. Petrić se bavio i astronomijom, meteorologijom, arheologijom i politikom. Putovao je cijelom Europom i stekao veliku slavu svojim djelima.
Njegova brojna djela upućuju na širinu njegovih interesa i bavljenje mnogim područjima i disciplinama znanja – od trgovine, medicine, filozofije do izdavaštva. Od 1575. predaje platonističku filozofiju na sveučilištu Ferrari, kada nastaju djela o poetici, novoj geometriji te kada postaje član uglednih akademija. Kapitalno mu je djelo Nova sveopća filozofija (Nova de universis philosophia), u kojem je dao zaokružen sustav filozofije, a koje je naišlo na osudu crkvenih krugova te zabranu širenja zbog suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U filozofijskoj znanosti renesanse ima počasno mjesto kao istaknut novoplatonist i strastven protivnik Aristotelove filozofije.
U Novoj sveopćoj filozofiji (1591.), kada je govorio o plimi i oseci mora, oslanjao se na empirijske rezultate pionira hrvatske i svjetske oceanografije, dubrovačkoga pomorca Nikole Sagroevića.
Smatra se učiteljem znamenitoga talijanskog filozofa Giordana Bruna, a svojim radom utjecao je i na mislioce 17. stoljeća, poput Hobbesa, Descartesa, Newtona i dr.
(NSK)