Astrofizičar Željko Ivezić kao znanstveni direktor predvodi znanstveni tim, Mario Jurić rukovodi timom programera i drugih informatičkih stručnjaka, a koordinator hrvatskog tima je Vibor Jelić s IRB-a
Moćni teleskopi današnjice pružaju nam sve jasniji pogled u dubinu vidljivog svemira, uz sve veću razlučivost i sve bolje metode snimanja, no usprkos tome ogroman dio promjenjivih svemirskih pojava ostaje skriven zbog sasvim banalnog razloga – u trenu kad se zbivaju niti jedan teleskop nije okrenut prema njima. Upravo s tim empirijskim problemom na pameti tim znanstvenika financiran ponajprije od američke Nacionalne zaklade za znanost u zabačenom dijelu Čilea gradi kolosalni teleskop pod nazivom Large Synoptic Survey Telescope (veliki teleskop za sinoptičko istraživanje), poseban zbog svojeg velikog vidnog polja koje će omogućiti puno širi uvid u dinamiku nebeskih zbivanja, ali nama poseban i zbog važne uloge hrvatskih znanstvenika.
Jedan od vodećih ljudi na projektu LSST tako je hrvatski astrofizičar Željko Ivezić koji kao znanstveni direktor predvodi znanstveni tim, dok još jedan hrvatski znanstvenik, Mario Jurić rukovodi timom programera i drugih informatičkih stručnjaka koji rade na razvoju softverskih rješenja za upravljanje divovskim uređajem.
– Posebnosti ovog teleskopa bit će veličina vidnog polja kao faktora koji nam određuje koliki komad neba možemo u datom trenu vidjeti. Usporedbe radi – veličina vidnog polja u klasičnih velikih teleskopa je tolika da u njega ne stane cijeli puni mjesec, dok je kod LSST-a vidno polje sedam puta veće od punog mjeseca. Zbog te činjenice, kao i zbog velikog promjera zrcala ovaj će teleskop moći sto puta brže snimiti cijelo nebo nego sljedeći najbolji teleskop, ističe Ivezić koji kao jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika predaje astrofiziku na Sveučilištu Washington u Seattleu.
O važnosti i opsegu projekta LSST, čija je gradnja započela prije dvije godine, a koji bi u funkciju trebao stupiti 2021., svjedoči činjenica da ga je već spomenuta Nacionalna zaklada za znanost stavila na vrh svojih financijskih prioriteta, pa je to najveći projekt koji je ta ustanova ikada financirala i računa da će ga do realizacije financirati s oko milijardu dolara, dok bi još nekoliko stotina milijuna trebao primiti i od Ministarstva energetike. U desetogodišnjem Izvješću o istraživanjima iz astronomije i astrofizike za 2010. upravo je LSST proglašen najvažnijim projektom desetljeća.
Što se tiče ustrojstva cijelog projekta – započeo je kao suradnja četiri pokretačke organizacije od čega dva sveučilišta – onog Washington u Seattleu i Tucson u Arizoni, zatim privatne organizacije Research Corporation for Science Advancement te Udruženja sveučilišta za astronomska istraživanja, no s vremenom je tim narastao na brojku od čak četrdeset organizacija. Trebalo je desetak godina da pokretači prikupe sredstva i uvjere ustanove diljem svijeta da im se pridruže, te je bilo nužno za tu potrebu osnovati i neovisnu organizaciju koja bi mogla dobiti sredstva od američke vlade. Na izgradnji sustava radi oko 250 ljudi, a već u ovoj ranoj fazi okuplja i oko tisuću znanstvenika čiji će se budući rad naslanjati na rezultate LSST snimanja.
Ekipa hrvatskih znanstvenika uključuje stručnjake sa zagrebačkog Instituta Ruđer Bošković, Prirodoslovno matematičkih fakulteta sveučilišta u Zagrebu i Rijeci, zagrebačkog Opservatorija Hvar te Instituta sinergije znanosti i društva iz Čakovca. Koordinator hrvatskog tima je Vibor Jelić s Instituta Ruđer Bošković.
Za zainteresiranu laičku javnost bit će pak zanimljivo da će dio snimljenog materijala, u impresivnoj količini od oko 30 terabajta po večeri, biti javno dostupan preko Googleovih stranica.
Do kraja ove godine i američka će svemirska agencija NASA odlučiti o tome hoće li se uključiti u projekt; zasad postoji jedan jak razlog za i jedan jak razlog protiv njenog sudjelovanja.