Sudjelovanje Tomislava Žigmanova, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata ujedno je prvi nastup predstavnika književnosti i kulture Hrvata Vojvodine na Sajmu knjiga u Puli
Na tek zatvorenom ovogodišnjem 19. Sa(n)jam knjige u Istri, koji se održavao u Puli od 5. do 15. prosinca kao “festival knjiga i autora”, posebno su predstavljene tri programske cjeline: ruski program (“Izlet u Rusiju”), vojvođanski program (“Vojvodina – regija u regionu”) i program ” Socijalizam na klupi”, u kojem se prezentirane kulturološke i povijesne interpretacije jugoslavenskog i postjugoslavenskih društava.
U sklopu programa “Vojvodina – regija u regionu” organiziran je i okrugli stol “Sve vojvođanske književnosti”, gdje se razgovaralo o književnim prilikama u nacionalno mješovitom vojvođanskom društvu. Uz petoricu predstavnika srpske i mađarske književnosti sudjelovao je i hrvatski književnik i publicist iz Subotice Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Njegovo sudjelovanje na tom okruglom stolu ujedno je prvi nastup predstavnika književnosti i kulture Hrvata Vojvodine na Sajmu knjiga u Puli.
U svom izlaganju Žigmanov je, između ostaloga, kazao kako Hrvati Vojvodine u svom društvenom razvoju u novijoj povijesti kao nacionalna zajednica nisu ostvarili čvršći kontinuitet, pa je i hrvatska književnost u Vojvodini obilježena krhkim kontinuitetom; jer književni razvoj ne ovisi samo o pojedincima – umjetnicima riječi, već i o brojnosti nacionalne skupine, razvijenosti njenih matičnih institucija, njenoj političkoj i financijskoj moći.
U zadnjih dvadesetak godina broj vojvođanskih Hrvata gotovo je prepolovljen: iselilo ih se 35 tisuća, a na djedovskom ognjištu ostalo ih je oko 47 tisuća. Usto, prisutno je i pomanjkanje empatije i podrške iz Hrvatske, rekao je Žigmanov. U ovom trenutku vojvođanski Hrvati imaju svoje nakladničke kuće i časopis “Nova riječ”, ali još uvijek nemaju vlastitu kazališnu kuću. Naglasio je kako unatoč prisutnim problemima treba prevladati “zavičajno domotužje” i afirmirati suvremeno stajalište kritičke valorizacije književnog i kulturnog stvaralaštva vojvođanskih Hrvata.
Znakovito je da se i u izlaganjima i prosudbama ostalih sudionika okruglog stola ocrtavalo sumorno ozračje vojvođanske svakodnevne društvene i kulturne zbilje. Književnik Laslo Vegel, najistaknutiji pisac vojvođanskih Mađara, naveo je kako je s obzirom na tragično iskustvo masovnog raseljavanja i iseljavanja autohtonog stanovništva Vojvodine od Drugoga svjetskog rata do danas, te imajući u vidu druge društvene okolnosti, lakše pribjeći pisanju o imaginarnoj, nego o realnoj, zbiljskoj Vojvodini.
Program “Sve vojvođanske književnosti” vodio je Neven Ušumović a predstavljeni su još Vladimir Kopicl, Laslo Vegel, Mića Vujičić, Srđan V. Tešin, Srđan Srdić i Laslo Blašković. Nazočnima su predstavili dio vojvođanske bogate i osebujne književnosti.
Rečeno je da je zbog višejezične komponente Istra slična Vojvodini, jer je tu prisutno čak šest jezika, od srpskoga preko mađarskoga, rumunjskoga, hrvatskoga, rusinskoga i slovačkoga.
Na kraju tribine su se s Tomislavom Žigmanovim sastali u ime Organizacijskog odbora Rovinjskih književnih susreta Branimir Crljenko i Mario Sošić iz Rovinja i Ana Bedrina iz Pule. Tema je bila organizacija Rovinjskih susreta za 2014. godinu.
Tekst: Ana Bedrina